"Kada bih morala izdvojiti jedan događaj koji mi je najviše promijenio život, bez puno razmišljanja, to bi bio susret s tradicionalnom latinskom Misom. Život prije tog susreta bio je 'od ovoga svijeta', i istovremeno isprazan, lišen dubokog smisla, Božje blizine i istine. Istine o čovjeku, o Bogu, besmrtnoj duši i odgovornosti koju pred Bogom imamo za našu dušu i duše drugih ljudi. Kakve veze suknje imaju s tim? Na prvi pogled možda se čini da Bog nema puno veze s ljudskom modom, s osobnim izričajem pojedinca, s onim što ja svaki dan nosim. Koji god razlozi bili što žene nose hlače, i što sam ih i sama cijeli život nosila, oni su pogrešni. Bilo da je to zato što su ih svi oko nas nosili i to nam je bilo posve normalno, zato što smo slušale glas koji šapuće ženama da i one trebaju nositi hlače, baš kao i muškarci, i na lažan se način osnaživati i ostvarivati u svijetu koji ženu udaljuje od njene biti i gura u arenu gdje njen suparnik postaje muškarac kojemu ona treba dokazati da i ona može sve to, pa i još bolje. Bilo iz želje da plijeni pozornost ili da se 'dobro osjeća u svojoj koži'. Pogrešno.
Tradicionalna latinska Misa - odjednom uzvišenost, odjednom mir, odjednom sakralnost, smisao za ljepotu, mističnost, nadnaravno prije naravnog, kristocentričnost, odjednom veo, odjednom suknje. Odjednom je sve dobilo smisao. Ali kako se sad uklopiti u tu priču, ja koja stalno nosim tenisice i traperice? Iako redovno prisutna na novim misama odmalena, poimanje vjere drastično se promijenilo... Pitanja su se gomilala.. zašto je sve ovo bilo skriveno? Zašto nas nisu poučili svemu tome? Zašto svećenici ne spominju grijeh, odgovornost, posljednje stvari? Zašto sam mislila da u suknjama stalno hodaju samo 'jehovkinje' ili neke druge sektašice? Čežnja za Bogom i želja za spoznajom dala je odgovore. Bog je dao odgovore. A neki odgovori duboko su se urezali u moju svijest i nakon nekog vremena više nije bilo opravdanja za obući hlače.
'Bit će uvedeni određeni modni stilovi koji će jako vrijeđati našeg Gospodina.' (Gospa Fatimska)
'Koliko mladih djevojaka ne vidi ništa pogrešno u slijeđenju određenih besramnih stilova kao tolike ovce. One bi se zasigurno zasramile i zacrvenile kada bi mogle pogoditi utisak koji odaju i osjećaj koji pobuđuju u onima koji ih vide.' (Papa Pio XII.)
Možemo se pretvarati da nije tako, ali ženske hlače su itekako grešna prigoda za muškarce. Možemo ignorirati poglede i uvjeravati se da mi niti ne tražimo te poglede, ali našom odlukom da nosimo takvu odjeću možemo nekoga gurnuti u vječnu propast. Da, toliko je ozbiljno. Ne smijemo zaboraviti riječi Gospe Fatimske da 'najveći broj duša završava u paklu zbog grijeha tijela više nego zbog bilo kojeg drugog razloga'.
Sa spoznajom vlastite odgovornosti za druge duše oko mene, istovremeno se rodila i ljubav prema nošenju suknji i haljina. Osjećaj je bio ispravan i na neki način oslobađajući. S vremenom je i želja za nošenjem 'dobrih starih traperica' nestala. Na latinskoj Misi probudio se osjećaj stajanja pred Bogom. Pred Njega želim stati čiste duše, želim vršiti Njegovu svetu volju i slaviti ga u svom životu, pa tako i kroz odjeću koja će biti potvrda pred svijetom da smo Kristovi, da su naša tijela hramovi Duha Svetoga, a ne izlog u kojega je svatko pozvan gledati. Noseći isključivo čedne suknje i haljine također čuvamo duše naše braće u Kristu, misleći na njihovo posvećenje i besmrtnu dušu. Zemaljski život brzo prolazi.. i sve će ovo proći, i mode, taštine, zavodljivost svijeta i tijela. Zato nam je bolje vrijeme koje nam je dano iskoristiti kao priliku za posvećenje i pripremu za susret s Gospodinom.
Dobar poticaj za razmišljanje o ovoj temi možemo naći i u riječima svetog Ivana Zlatoustog: 'Sada kada si počinila još jedan grijeh u njegovom (muškarčevom) srcu, kako možeš reći da si nevina? Reci mi, koga na sudu suci kažnjavaju? Onoga koji je otrov popio ili onoga koji ga je pripremio i poslužio? Ti si pripremila odvratnu čašu, ti si pružila smrtonosno piće i ti si veći zločinac nego oni koji truju tijelo; ti ne ubijaš tijelo nego dušu. I to ne činiš svojim neprijateljima, niti si bilo čime na to primorana, niti ti je to prouzročila nevolja, nego to činiš iz čiste lude taštine i oholosti.'
S. S.
"Već više od četiri godine nosim suknje i haljine i osjećam se preporođeno. Meke linije savršeno obuhvaćaju žensko tijelo i komplementiraju obline i krivine bez nepotrebnog isticanja ili skrivanja. Puno mi je lakše nositi udobnu, ali i elegantnu odjeću otkad nosim isključivo žensku odjeću. Nema više potezanja hlača prema gore ili majice prema dolje što nikako nije damsko ponašanje. U ženskoj odjeći osjećam se kao dama, a ne kao dječarac pa mi je tako i lakše ponašati se :sjediti i kretati se pristojno. Jedine prilike na koje nosim neku vrstu hlača, ali i tada s tunikom su fizikalna terapija i sanjkanje." T. A.
"Ja sam osobno preko molitve Krunice dobila milost da sam samo jednom odlučno prerezala nošenje hlača i počela nositi isključivo suknje ili haljine. Iako je u to trenutku to bio nadnaravni poticaj milosti, bez previše mog 'umovanja', ipak s odmakom vremena sam shvatila da to nije samo dobro ili lijepo nego i apsolutno nužno. Bog je stvaran i Sotona je stvaran. Dobro je stvarno i zlo je stvarno, a na nama je da se odlučimo uz koje ćemo pristati. ''Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće vjerovati da tko ustane i od mrtvih'' (Lk 16,31) puno puta mi je prošla ta misao kroz glavu iz prispodobe o bogatašu i Lazaru iz Svetog Pisma, jer ako nećemo vjerovati Gospi koja je u Fatimi upozorila da će na svijet doći nečedna moda koja će JAKO (znači smrtni grijeh) vrijeđati našega Gospodina i da oni koji slijede Isusa Krista ne mogu slijediti tu modu, jer je Bog uvijek isti i nema modu, onda smo zaista izgubljeni. U ovo vrijeme u kojem Sotona gradi svoje kraljevstvo, u kojem vlada dekadencija, raspuštenost i nečistoća, apsolutno je nužno za Boga se opredijeliti potpuno, a to uključuje i čedno odijevanje. Zašto se onda natezati s hlačama, s iznimkama, s pet centimetra gore ili dolje ako je u pitanju naša besmrtna duša i zato se uvijek, bez iznimke, trebamo obući tako da u svakom trenutku možemo stati pred našega Gospodina. ''Tko je vjeran u malome, biti će i u velikome'' tako da je moja preporuka da se radikalno odlučimo za dobro, bez iznimki i odgađanja, jer još danas nam je darovano vrijeme da činimo dobro, a borimo se protiv zla." M.Š.
"Nakon što sam krenula na tradicionalnu latinsku misu i dobila milost spoznaje katoličkog nauka, shvatila sam da moja roba do tada nije u bila u skladu sa standardima čednosti. Proces nije bio lagan jer je stare loše navike teško preko noći iskorijeniti. Međutim, uz puno molitve i spoznaje fatimskog upozorenja o modi koja vrijeđa Gospodina, odlučila sam se nasljedovati Marijin standard čednosti i ići kontra struje svijeta. Svojom vanjštinom također moramo svjedočiti ono što jesmo. Uz Božju Providnost, postepeno se moja garderoba potpuno izmijenila tako da su tamo sad većinom haljine." – A.U.
"Kada sam trebala ići prvi puta na tradicionalnu Misu u Njemačkoj, nakon prve u Zagrebu .... htjela sam se pristojno obući ... jer odjedanput sam se sjetila moje pokojne bake koja me othranila i opremala na sv. Misu ...Govorila bi mi: 'Ćerko, budi pristojna. Nemoj da ljudi pokazuju prstom na tebe.' I uvijek bi bila u haljini. To su mi bile prve misli, sjećanje na moju slavoniju i na moje predivno djetinjstvo. Uz te misli sam otvorila ormar i nisam našla ništa što bih mogla obući. Ormar je bio pun robe... i niti jedne suknje ni haljine. To je bio veliki šok za mene .... jesam plakala. I tada sam si rekla, neće meni nitko više nešto nametati. Moj prijašnji život je bio takav da sam pratila modu. A koja je to u stvari opterećenost i nesloboda, to tek sada znam. Nisu mi više 'uzori' pjevačice i glumci. Samo gledam Majku Božju koja je toliko velika inspiracija za mene.Uz Božju milost sam se riješila tih okova i pronašla totalnu slobodu u haljini i suknji i počela se odijevati kako i doliči majci, supruzi, teti." A.S.
"Cijeli život sam nosila hlače, čak i dosta dugo nakon obraćenja. Voljela sam ih nositi jer sam se u njima osjećala privlačno i atraktivno. Međutim što sam više produbljivala svoj odnos s Gospodinom, savjest je sve više radila i sve me je više opterećivala moda po standardima ovoga svijeta u kojoj je tako normalno isticati svoje obline te ih na taj način svima pokazivati. Doista sam se ozbiljnije počela preispitivati o svojoj čednosti i čistoći koju sam do tada živjela, koliko je sve to iskreno? Duboko sam uvjerena da svaka žena koja nosi uske hlače, duboko u sebi neuredno čezne za time da bude zgodna i poželjna. To je još jedan problem i znak da naše srce nije slobodno, a to nas sprečava da rastemo i u drugim krepostima. S druge strane ako je riječ o praktičnosti, onda bi trebale zapravo nositi neke opuštenije i šire, no svi ćemo se složiti kako one ne izgledaju nimalo lijepo. Postalo mi je jasno da je takva moda zapravo nakaradna i da time ubijam svoju ljepotu i ženstvenost. Kada sam prije godinu dana odlučila promijeniti svoj način odijevanja, bacila sam svu utegnutu odjeću koju sam imala i počela nositi isključivo čedne haljine i suknje. Time je zapravo započeo i put iscjeljenja moga ranjenoga srca na području spolnosti. Tek sada se u meni budi onaj prekrasni dio Marijine čistoće, a to je osjećaj za stidljivost. Osim što time štitimo i sebe i muški rod od prilika za grijeh, prekrasna mi je također spoznaja da čednim i pristojnim odijevanjem mnogo pomažemo braći u Kristu na njihovom putu posvećenja." Lj. S.
"Ja nosim suknje gotovo uvijek, osim kada idem u lov ili radim nešto na farmi za što su mi funkcionalnije traperice. Ali sam shvatila da se većina aktivnosti može obaviti u suknji, čak i vježbati. Nosim ih jer se osjećam ženstvenije i ispunjenije. Moj muž isto smatra da mi to više pristaje. Smatram to vanjskim znakom moje vjere i pomaže mi prisjetiti se da sam ja katolkinja." Tricia J.
"U početku mi je bilo teško, ali s vremenom sam uspjela nositi ih ne samo nedjeljom nego i svo ostalo vrijeme. Sada je to moja ponizna žrtva našoj Gospi na čast i moj mali način pokore za mene i za duše u Čistilištu, osobito za one koji su tamo zbog grijeha tijela." Joan R.
"Svećenik je propovijedao jedne nedjelje da bi žene trebale uvijek nositi haljine. Iako ne mogu reći da nema nijedne iznimke kada bi žena mogla obući hlače, ja sam odlučila učiniti 'brzopleti zavjet' (a la G.K. Chesterton) i baciti sve svoje hlače. Prošlo je već nekoliko godina i ne prođe ni tjedan da ne poželim navući na sebe hlače ili kratke hlačice. Ali to je mala žrtva koju prikazujem za grijehe feminizma." Katy H.
"Prije sam nosila hlače, ali sam s oko dvanaeste godine odlučila da ću pokušati biti primjer i prikazati 'dodatnu žrtvu' da postanem više poput Marije. Smatram da je to ženstvenije, a i da je lagano raditi bilo što noseći suknju. Ja nosim suknju kao medicinska sestra dok radim CPR ili kada moram intervenirati s psihijatrijskim pacijentima, itd. Suknju do ispod koljena s tajicama ispod nosim kada idem u teretanu. Čak smatram da su suknje prozračnije od hlača, lakše za obući i skinuti, posebice s djecom. Ne moram se brinuti koga dovodim u kušnju ili što mi se vidi kada se naginjem. Neke hlače jesu čednije od ostalih, ali u svijetu u kojem je toliko nečistoće koja vrijeđa našeg Gospodina i Mariju, zašto se dodatno ne potruditi i biti to malo svijetlo? Ljudi oko mene manje psuju i tretiraju me s više poštovanja kada nosim suknju. Kada sam nosila hlače imala sam više stav 'mogu ovo sama', nešto kao kada netko vozi sportski auto i hvalisa se okolo. Svakome svoje, ali mislim da je tužno što se toliko župljanki može vidjeti u suknjama samo nedjeljom. Škola zahtjeva da se nosi suknja kada se ide po svećenika kao primjer djeci , a i da se svećenik ne dovodi u napast, da mora čuvati oči i u svojem prioratu. Muškarci mnogo griješe očima, a neke hlače, posebice tajice ne ostavljaju ništa mašti. Okej, to je to od mene...Samo moja razmišljanja i zapažanja." Angela L.
"Nosim haljine 99% vremena; ne samo na svetoj Misi. U haljinama se osjećam ženstvenije i poštovanije. Nadam se da će naša čednost biti privlačna i sekularnom svijetu." Sami Denise H.
"Kao krupnija žena, nosim suknje, uvijek.
Suknje/haljine skrivaju mnoštvo 'grijeha'. Mislim, moj oblik tijela je...niti lijep niti mršav. Sve u svemu, osjećam se ženstveno. Uz to, suknje osiguravaju prozračnost i ugodnije mi je nego u hlačama." Mary B.
"Nosim haljine svakodnevno. Već nekoliko godina. Prije nekoliko godina sam odlučila da ne želim da moja kćer prati modu koju nam svijet servira. (Uvijek sam je oblačila u suknje i haljine od kad je bila mala.) Znala sam da ako je želim oblačiti u suknje i haljine kada bude starija, moram postaviti primjer. Nosim hlače jedino u situaciji kada bi suknja bile manje čedan izbor: na biciklu ili konju. Svo ostalo vrijeme sam u suknji ili haljini. Ona isto tako. Čak je dobila komentare od sveučilišnih profesora da je uvijek lijepo obučena. Kada sam predavala u četvrtom razredu (u javnoj školi), nosila sam suknju na naš izlet na farmu. To nije iznenadilo moje učenike ili njihove roditelje jer sam se uvijek tako oblačila (iako sam nosila traper suknju s tenisicama). Shvatila sam da svake godine sve više i više djevojčica iz mojeg razreda nosi haljine. I dalje predajem u javnoj školi i svaki dan nosim haljine/suknje." Laura S.
"Uvijek nosim suknje, osim za neke aktivnosti na otvorenom ljeti, poput vožnje u tematskom parku kad nosim široke hlače do koljena jer ne želim da mi se digne suknja.Također, nikada ne nosim traperice. Posjedujem nekoliko laganih trenerki koje nosim kad mi je jako hladno, ali većinu vremena stavljam neke zgodne tajice ispod suknji za toplinu.
"Jedan od razloga zašto ne nosim traperice je taj što su tako uske. Izgledalo bi smiješno nositi vrećaste hlače, da ne budu tijesne. Moram biti i dobar primjer svojim djevojkama, jer dok ja sama nikada ne bih nosila uske traperice, prečesto vidim mnoge djevojke u tradicionalnim katoličkim obiteljima kako nose odvratne uske traperice, jer i njihova mama nosi hlače!! Ja neću započeti taj trend, jer znam kakve su djevojke. Nosila sam hlače dugo, dok nisam postala mama, ali sam željela biti dobar primjer te sam ih stoga prestala nositi." Marissa G.
"Trudimo se biti primjer sljedećoj generaciji. Pokušavamo vratiti katoličku kulturu. Svijet ide u ponor. A sve zato što su katolici prihvatili kulturu princa ovoga svijeta." Janete C.
"Mislim da je naš svijet danas toliko izgubio od onoga što je žena. Nošenje suknji i haljina lijep je podsjetnik na dostojanstvo žene. Doista je poučno vidjeti radosnu ženu koja je uistinu ženstvena. Na Gospu gledamo kao na naš uzor i koji postoji bolji način da je oponašamo." Laura B.
"Ja sam obraćenica. Jedne korizme sam se odrekla hlača/kratkih hlača i zaista sam bila inspirirana. Očistila sam ormar i do sljedeće korizme bio je 99% bez hlača. Prošlo je neko vrijeme da se konačno riješim traperica/kratkih hlačica koje sam čuvala 'samo za slučaj da mi zatreba'. U suknjama sam već više od 20 godina. Kroz kampiranje, planinarenje, obavljanje raznih poslova, itd. U suknji možete učiniti bilo što. Zimi koristim čarape ili debele tajice. Rijetko su potrebne neke hlačice ispod suknje. Važni su stil i prikladnost suknje, koji ovise o aktivnost. Dakle, logistiku na stranu, volim način na koji sam duhovno izrasla, način na koji se prema meni postupaju stranci, mir koji donosi takvo odijevanje i jednostavno sam se osjećala pozvana to učiniti ;). Osim toga, naš svećenik traži i od mama da nose suknje na crkvenom/školskom posjedu - to je iz poštovanja prema našem Gospodinu u njegovoj kući i svećenicima .... naravno, kao i dobar primjer za učenike. Ljudi, ovo nije teško, ovih je dana na policama toliko suknji .... nije uvijek postojao tako zgodan odabir, prije se moralo dobro pomučiti da bi se našlo nešto. ;)" Cami S.
"Kao obraćenica bila sam toliko impresionirana čednošću žena kad smo prvi put došli u našu župu na tradicionalnu Misu. Čednost je lijepa i osvježavajuća. Kad je naš svećenik govorio o ovome prošle nedjelje, spomenuo je da kad se žene tako odijevaju to privlači ljude k Vjeri (što mogu svjedočiti!) I da također čini naše sinove muževnijima. Spomenuo je i da kada žena odijeva ženstveno, ona zapovijeda poštovanje.Volim se oblačiti kao čedna, ženstvena, katolička žena." Deidre K.
"Prije sam uvijek nosila hlače tako da sigurno nikoga ne osuđujem zbog nošenja hlača! Ali jednom kada smo došli do tradicije, počela sam cijelo vrijeme nositi suknje.
Moje suknje postale su moje borbene zastave protiv modernizma.
Moje suknje postale su otpor protiv onih koji su me pokušavali odvratiti od moje uloge supruge i majke.
Najviše od svega, moje suknje su moj osobni podsjetnik da sam katolička žena i da bih se trebala ponašati kao takva, sa skromnošću, čistoćom, čednošću, integritetom i ženstvenošću.
Ali to su samo moji razlozi. Sigurna sam da svaka žena ima svoje razloge zašto nosi ono što nosi." Eliza L.
Novo! (dodano 25.1.2022.) - "Sjećam se kako sam ostala zatečena kada sam prvi put na nekom blogu pročitala kako u crkvi nije primjereno da žene nose hlače te da je padre Pio bio veoma strog po pitanju odijevaju žena u crkvi. Moram priznati kako me je takvo razmišljanje šokiralo jer nigdje prije nisam čula kako bi žene trebale nositi samo haljine i suknje. Iako sam aktivno sudjelovala unutar jedne zajednice za mlade nikad prije nisam razmišljala o odijevanju na takav način, a moram priznati, nije se o tome niti govorilo. Sasvim je bilo normalno da djevojke na takve susrete dolaze u uskim trapericama, prekratkim rukavima i slično.
Međutim, otkako sam to pročitala osjetila sam poziv da dam priliku takvom „ženskom“ odijevanju te sam nakon nekog vremena odlučila da više neću kupiti traperice ili hlače. Nedugo nakon toga sam otkrila tradicionalnu latinsku misu na kojoj je običaj da žene dolaze samo u haljinama ili suknjama. Kako sam se oduševila za Misu, odlučila sam više pažnje posvetiti ženstvenijem načinu odijevanja. Shvatila sam koliko je današnja moda nečedna te može lako poticati na grijeh bludnosti.
Mi žene bismo svojim odijevanjem trebale biti što sličnije Gospi koja je beskrajno lijepa u svojoj čistoći i poniznosti. Naš izgled treba poticati druge na razmišljanje o Bogu, a ne na grijeh. Ako želimo ljubiti druge onda ih ne smijemo stavljati na kušnju. Opće je poznato kako su muškarci vizualno osjetljiviji i tu im mi žene trebamo biti pomoć i poticaj na svetost. Između ostalog, čednim i ženstvenim odijevanjem mogu iskazati ljubav i poštovanje prema budućem mužu jer samo on zaslužuje otkriti moju intimu.
Danas se puno govori o feminizmu te kako bi žene trebale biti ravnopravne s muškarcima. Mislim da se zato i potiče 'praktično' nošenje hlača i muških krojeva, miješaju se muško – ženske uloge te se sve okreće na mišljenje da 'nije ničija stvar što nosim' i 'baš me briga što će drugi misliti kako se odijevam'. Ipak, čedno i ženstveno odijevanje mi je pomoglo rasti u ženstvenosti da shvatim kako je Bog zamislio da budem žena u punini jer sam za to i stvorena." (M.M.)
"Poticaj za nošenje haljina bio je prvi izlazak s mojim danas suprugom.
Prijateljica koja ga je poznavala, rekla mi je da ni slučajno ne obučem hlače, jer je u nekom razgovoru čula da su moj suprug i njegov prijatelj razgovarali o tome kako im je uvijek ljepše, ženstvenije i draže vidjeti ženu u haljini.
Šokirala sam se kad sam shvatila da u ormaru, osim hlača, imam samo haljine koje nisu bile primjerene. Na brzinu sam uzela haljinu iz maminog ormara, pokrila ramena i taj naš prvi izlazak bio je zapravo trenutak kad sam više počela razmišljati o čednosti i ženstvenom oblačenju.
Važno je naglasiti da nisu ni sve haljine i suknje čedne. I tu sam rasla kroz neko vrijeme prilagodbe i odabira nove garderobe. Danas ne posjedujem hlače uopće, imam samo nekoliko tajica i trenirki koje nosim zimi za spavanje. U njima gotovo nikad ne izlazim iz kuće, a ako je neka nužda, to je uvijek uz neku haljinu ili dugačku tuniku koja prekrije sve što treba prekriti.
S vremenom sam naučila da čedno, ne znači nužno i ružno ili bapski. Dapače, mnogo žena u mojoj okolini, što kolegica, prijateljica i poznanica iz crkve, nose čednu odjeću, a i dalje izgledaju prekrasno. Važan je i stav srca i što cijelim svojim bićem govoriš drugome oko sebe. Čedna odjeća nije sama po sebi nešto od čega ćeš imati čisti pogled, ako ti srce, misli i namjere nisu čiste.
Ali definitivno je preduvjet da se srce, misli i namjere krenu čistiti od zmazanoće izvanjskog i svjetovnog." (P.M.)
I što neki muškarci misle o svemu tome:
"Znam da je ovo osjetljiva tema, posebno za muškarce da to komentiraju, ali evo nekoliko misli:
Ovdje moramo pogledati širu sliku. Prečesto smo uhvaćeni u svoj osobni život i kako primijeniti određene principe na sebe umjesto da težimo uskladiti sebe s principima.
Činjenica je da se sve što žene trebaju raditi, mogu učiniti u suknji /haljini. U današnjem je društvu fokus na tome da bi žene trebale biti sposobne učiniti sve što muškarac može, dok ironično nitko (osim nekih perverznjaka) ne tvrdi da muškarci trebaju biti u mogućnosti učiniti sve što žena može učiniti. Govorimo o smrti viteštva i pravedno žalimo nad njegovim gubitkom, ali samo viteštvo seže u tradiciju, i iako se ono i danas može prakticirati većina muškaraca ne vidi veliku svrhu toga.
Svaka (barem polu)moralna osoba vjeruje u neku razinu skromnosti, pitanje je gdje je linija .... i ta se linija pomiče s vremenom, ili bar tako kažemo. Međutim, postoji objektivna standardna skromnost i to je ono što je ponekad teško definirati. Postoji i subjektivna razina skromnosti za svaki tjelesni tip osobe, što omogućava malo slobode u točnoj primjeni. Sada, ja se ne zalažem za nabrajanje čitave gomile mjera jer se to odnosi na ženski oblik onoga što treba pokriti i za koliko ... pravila koja su uspostavljena čak posljednjih desetljeća su MINIMALNI zahtjevi onoga što bi trebalo ili ne bi trebalo biti prihvatljivo.
Što se tiče hlača POSEBNO ... Pismo nam govori da muškarci ne bi trebali nositi žensku odjeću i obrnuto .... činjenica je da su od njihovog stvaranja hlače UVIJEK bile muški odjevni predmet i sve do pedesetih godina prošlog vijeka. Čuo sam argument da na primjer možete imati "skromne" traperice .... kao odgovor rekao sam da mi pokažete par "skromnih" ženskih traperica. Nitko ih nije uspio proizvesti, jer po definiciji kroj ženskih treperica je po naravi tijesan ... ako ne, ružne su jer izgledaju kao muške traperice i suprotno su čemu nas podučavaju Pisma i Tradicije Crkve. Isto se može reći i za većinu ženskih hlača, a lepršave hlače nisu funkcionalne za potrebe za koje mnoge žene tvrde da su im potrebne hlače.
Ne mislim da su mnoge žene doista uzele u obzir da mogu preskočiti stvari koje 'zahtijevaju' hlače ... to većini zvuči apsurdno i smiješno. Ali to je realna mogućnost, iako od nekih se sigurno zahtijeva žrtva. Blagoslovljen sam što nikada ne vidim svoju suprugu niti sestre u hlačama, jer su stvorile takve navike da ili preskaču određene radnje ili smisle odgovarajuću praktičnu metodu kako da izvedu određene aktivnosti dok se odijevaju na odgovarajući način. Ponekad ispravna stvar zahtijeva žrtvu, a neki čak mogu tvrditi da nije herojska razina toga ... do točke u kojoj se jednostavno treba pretrpjeti određenu neugodnost.
Znam da su mnoge žene umorne od slušanja primjera - 'Pa, Gospa nije nosila hlače' ... i često odgovaraju s tim da to nije bilo prikladno u tom određenom razdoblju. Ali poanta je i dalje istinita. Ispravna razina unutarnje skromnosti istječe kroz način na koji ukrašavamo svoja tijela kako bi imali primjeren nivo dekoruma i vanjsku skromnost, za što je Gospa najbolji primjer. Priroda Izvornog Grijeha nalaže da se prikrivamo na prikladan način, a jedan od razloga je sprječavanje suradnje u tuđem grijehu provociranjem muških misli prema tjelesnom. To je vrlo realna stvar koju muški spol sigurno u potpunosti razumije. Dok je muškarac izravno odgovoran za svoje misli i maštu, žene su izravno odgovorne i za to kako se predstavljaju jer su muškarci po prirodi privučeni prema ženama i zapravo je grijeh sebe neprimjereno pokazivati. Žene su neizmjerna snaga za dobro ili za zlo u društvu ... ako želimo cijeniti važnost uloge žene u društvu moramo shvatiti da je prisustvo žene i način na koji se predstavlja ključni za izgradnju moralnog društva što potiskuje animalističko društvo .. u kojem danas nažalost živimo.
I posljednja točka, osim toga važno je ne samo razmišljati o pokrivanju muškaraca i žena, već zapravo odabrati odjeću za izgrađivanje koja podiže umove suprotnog spola prema Bogu. Baš kao što žene cijene muškarca koji je lijepo odjeven, tako i muškarci cijene i imaju velik modus poštovanja za žene koje se lijepo odijevaju ... uključujući ukusne haljine/suknje. Žene su posebno pogodne za uzdizanje uma u društvu odijevanjem i ukusom, jer mi žene gledamo prema idealima ljepote. Velika je ironija u tome što se mnogi nježnijeg spola žale na objektivizaciju itd., a onda se odijevaju na način koji ne odgovara uglednoj ženi. Dobro njegovana i dobro odjevena žena zahtijeva poštovanje, a žena koja se odijeva u top i traperice, čak i ako nekoga ne izaziva na nečistoću misli, u najboljem je slučaju samo funkcionalno ljudsko biće.
Živimo u svijetu tendencionalne revolucije. Odijevanje i odjeća postaju sve manje važni, a kada jesu važni onda se proizvode upravo da bi izazivali. Modna industrija se fokusira na razne seksualne revolucije, a mi se trebamo boriti protiv tih tendencija u naše vrijeme. To ne treba biti tako osobno kako mnogi to shvaćaju, već nešto što je važno za međusobno poštovanje između muškaraca i žena. Ako se želimo izvuči iz ove situacije onda moramo činiti žrtve da nosimo možda tu neudobnu kravatu ili tu dugu haljinu jer to utječe na okolinu. Svijet općenito želi stvarati razdor između muškaraca i žena jer to stvara savršenu oluju za Sotonu. To nije jedina stvar za koju se trebamo boriti u ovome svijetu, ali je u isto vrijeme i bolno i nužno da je izborimo." Jozef S.
"Jedna od promjena od kada smo postali katolici koji se pokušavaju držati katoličke vjere u cijelosti je bio zaokret u standardima odijevanja i čednosti. Dužnost mene kao muža je bila da sebe i svoju ženu vodim putem spasenja duše, a ako je netko prilika drugome za grijeh, onda se varamo ako mislimo da možemo nastaviti na taj način u Nebo. Dosta žena nažalost ne znaju ili ne žele znati da su muškarci predisponirani potpuno drugačije od nježnijeg spola. Nošenjem uske i pripijene odjeće svjesno ili nesvjesno dovodi se bližnje u moguću grešnu prigodu. Nošenjem haljina i čednih suknja žene pokazuju svoje pravo dostojanstvo i želju da nasljeduju Mariju." – F.U.
"Dulje haljine i suknje na ženi znače da ona prije svega ima više od svog izgleda, jer ga ne mora pokazivati, ima dostojanstvo, ne ovisi o kvaliteti vanjske ljepote nego ima i kreposti koje upotpunjuju njezinu ženstvenost. Ono važnije, ne želi se pokazati kao objekt za požudu svima, da bi zadovoljila svoju taštinu i daje do znanja da traži više od muškarca koji bi trebao biti dostojan njezinog društva. Pa tako će i muškarac koji teži očuvanju čistoće radije pristupiti takvoj djevojci, iako muškarci jesu vizualniji i prilično sirovo doživljavaju seksualnost. Nedostupnost, čistoća, nevinost su oduvijek i svugdje većini muškaraca izrazito privlačne karakteristike kod žena, zbog kojih ih više cijene, dok one koje razotkrivaju puno uglavnom neće poštovati uopće ili barem ne na isti način. Za muškarca koji razmišlja o spasenju vlastite duše, jako je važno da sačuva stidljivost pogleda, da se hrabro suoči s napastima, a cijenit će ako mu žene u njegovoj okolini pomažu u tome." T.V.
Novo! (Dodano 25.1.2022.)
"Otkako upoznah Svetu tradiciju Crkve, neizostavni dio te iste tradicije bilo je odijevanje kako kod mene kao muškarca, tako i kod žena. Upoznavši tako dubinu čednog odijevanja i jezik kojim progovara takovo odijevanje, nisam mogao a da svaki put kada vidim pristojno odjevenu ženu, djevojku, ne divim se tome nježnome biću koje poput čuvarice, što zapravo i jeste, pazi na Božji hram u svome tijelu te usmjerava taj isti Božji hram prema odluci biti redovnica te tako Kristova zaručnica ili biti supruga pobožnom muškarcu te majka njihove djece.
Nažalost, živimo u vremenu „nove mode“ koja danomice uzima duše i tjelesa za vječnu propast, koja od žene radi „žive mesnice, izloge“ gdje svatko može zaći, gledati i razgledati te degradira tako ovo Božje stvorenje, Kraljevu kćer bila ona toga svjesna ili ne pod parolama feminizma.
Kako da zaustavimo taj „trend“ iseljavanja iz vječnoga života u Raju? Prije svega osobnim primjerom.
Muškarci, mladići, trebaju početi od sebe, imajući na umu nekoliko misli koje nedavno pročitah:
'Kad se dakle zreo mladić hoće ženiti, mora naročito tražiti majku svoje buduće djece. Iz njezina srca mora strujiti u malešno srdašce djeteta samo ljubav, dobrota, pobožnost, hrabrost, duševni mir, jednom riječi, sve ono što je plemenito i lijepo. Kakvo dakle želiš da bude srce tvojega čeda, takvu mu traži majku.' (Bl. Ivan Merz, Knjižica Ti i ona, poglavlje XIII., Kakvu si družicu izabrati?)
'Što je plemenitiji i većim dostojanstvom urešen zaručnik, to će jednako tako biti i zaručnica; što je plemenitiji i poznatiji sin, to će plemenitija i poznatija biti njegova majka. Tako je oduvijek bilo i uvijek će biti.' (Svakidašnje meditacije iz Spisa Sv. Lovre Brindiškog. 11. siječnja: Bogomajčinstvo, najviše dostojanstvo)
Osim ovih divnih misli, svojim primjerom, mi muškarci trebamo pokazati da neukusna odjeća koja više otkriva nego pokriva, pobuđuje u nama odbojnost te u blizini takve žene ne možemo niti biti a kamoli gledati ju u lice a da srce ne krvari gledajući pustoš i siromaštvo koje 'nova moda' ostavlja za sobom.
Mladići uključujući i mene, trebamo tražit djevojku, buduću suprugu koja će biti po Božjem srcu a onda i po našem, voljom Božjom. Trebamo tražiti onu, koja poput naziva ovoga bloga, nasljeduje Mariju u odijevanju, gestama, pobožnosti, brizi... Trebamo tražiti onu, koju ćemo zaista gledati poput dame, poput kraljice te služiti joj i voljeti je iz ljubavi a ne jer nam je bila dovoljno izazovna, razgoljena te jer je sve bilo na pladnju.
Stoga, odjeća koju žene nose itekako igra veliku ulogu hoće li ženu, muškarac promatrati s divljenjem ili požudom. Hoće li u ženi vidjeti najljepši cvijet ili korov 'nove mode'.
Neka tvoja odjeća, draga djevojko i buduća suprugo, govori tvome zaručniku: Čuvala sam svoj vrt, svoje srce za tebe. Neka tvoj zaručnik, gledajući tebe uistinu vidi i čuje riječi Psalma i Svetog Evanđelja: 'Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim. U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. S veseljem ih vode i s klicanjem, u kraljeve dvore ulaze.' 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' (E.U.)
"Iako su haljine i suknje ženski odjevni predmeti postoje i iznimke u povijesti gdje su žene nosile hlače. Primjerice, u jahanju i vožnji bicikla. U današnje vrijeme nije više potrebno da žena nosi hlače u nekim prijašnjim situacijama jer npr. postoje bicikli napravljeni za žene na kojima je moguće da žena nosi suknju ili haljinu. Danas žene nose hlače ne samo u tim iznimnim okolnostima, nego je danas nošenje hlača praktički postalo norma, a nošenje ženskih odjevnih predmeta iznimka. Ta nam činjenica pokazuje o koliko velikom problemu se radi. Taj problem svoje korijene vuče iz feminističke revolucije. Feminističkoj revoluciji bilo je za cilj postupno izbrisati granice između muškarca i žene, nastojeći učiniti ženu što sličnijom muškarcu gurajući ju u sve sfere u kojima je i muškarac. Postupak brisanja granica među spolovima je jako dugotrajan i temeljit no glavni ciljevi su mu uništenje prirodnog poretka u kojem je muškarac brinuo o materijalnim potrebama obitelji svojim radom, a žena se bavila odgojem djece i održavanjem kućanstva. Jedan od važnijih koraka u tom postupku je ulazak žene u radni odnos pomoću kojeg se umanjuje uloga muškarca i pokazuje da žena može biti 'samostalna' i skrbiti sama o sebi. To postignuće okrunilo se u činjenici da su žene preuzele muške odjevne predmete. Danas je ženama neophodno da nose muške odjevne predmete jer za uspjeh u tom svijetu od žene se traži da postane muškarac. Zato danas kad se spomene da bi žena trebala nositi haljine i suknje, a ne biti u muškoj odeći čuju se kritike poput: 'Ti bi htio da žena bude samo u kući, da nigdje ne izlazi, da kontroliraš s kim se ona smije družiti, što ona radi i da bude u potpunosti o tebi ovisna'. Ovakav neargumentirani napad čisto na spomen stava koji je zasnovan na moralnim temeljima, ne samo od strane žena, je pokazatelj da taj stav dira u temelje današnjeg modernog društva koje ni u najmanju ruku nije naklonjeno uspostavi društvenog poretka temeljenog na katoličkom moralu. Očito je da je nošenje hlača jedan od koraka uništenja ženstvenosti i ženskog dostojanstva. Čitajući komentare žena na ovom članku u par primjera uočio sam da govore kako je ovo jedna mala žrtva koje one podnose radi čednosti. Upravo takvi komentari pokazuju mi ne shvaćanje današnjeg problema tj. da su hlače samo po sebi protunaravne ženi. Istina je da su hlače ne čedne i da bude bludnost u muškarcu što je očito kad vidimo koliko se muškaraca okrene za privlačno ženom u hlačama ili u goroj verziji hlača tajicama no to je samo šlag na torti ovog problema." (I.H.-R.)
Tekst povezan s ovom temom: Poseban oblik nečednosti koji je karakterističan za naše vrijeme
Nema komentara:
Objavi komentar