Sv. Toma Akvinski naučava da sve ono što ulazi u dušu preko razuma prvo ulazi u jedno od naših osjetila. Drugim riječima, stvari koje dopustimo našim ušima da čuju i našim očima da vide imat će utjecaj na našu dušu. Sami svjetlosni i zvučni valovi ne ulaze u našu dušu, ali svi vanjski stimulativni poticaji imat će utjecaj na naše pamćenje, maštu i zdrav razum koji pak imaju utjecaj na dušu. Ako dozvolimo dobrim stvarima da ulaze u naša osjetila, može postojati odgovarajući pozitivan utjecaj na dušu, ali ako dozvolimo lošim stvarima da ulaze u naša osjetila, onda će one imati štetan utjecaj na dušu.
Duše Apostola bile su blažene jer su napunili svoje uši Kristovim riječima, dajući nam primjer da damo dužnu pozornost našim osjetilima tako da naše duše budu rasvijetljene tim dobrom kojemu pustimo da animira naša osjetila. Kako se bliži ljeto i škole nema, vrućina nas može natjerati da trošimo više vremena u klimatiziranom komforu. Ali to što smo unutra često uzrokuje povećano gledanje televizije i filmova. Mi znamo da televizija sama u sebi nije zlo, ali opasni svjetovni putevi mogu se brzo naučiti gledajući pogrešne TV programe. Zbog toga, veliki napori koje ulažemo da zaštitimo našu djecu mogu biti potkopani onime što im filmovi poručuju.
Mi nosimo slike i zvukove televizije u svom pamćenju. Ako to nisu dobre slike, tada tijelo nosi taj teret dok ih ne uspije zaboraviti. Zauzvrat, duša može biti opterećena tijelom i taj dodatni teret može uzrokovati inertnost u duši koja rezultira mlitavošću u našem duhovnom životu. Jedan od ishoda opterećenosti svjetovnim stvarima je da naš duhovni život trune. S vremenom, mi polako dajemo Bogu manju važnost, i naše duše pokušavaju nadoknaditi ono što im nedostaje tako što se još više okreću svijetu. Neki se mogu okrenuti alkoholu, drugi posjedovanju materijalnog, a neki nađu svoju utjehu stvorenja u gledanju sve više i više televizije. Ali kada se tada uključimo u život, lako je isključiti Boga iz svog života, a televizija nudi sve više mogućnosti za hranjenje naših ušiju i očiju. Utjecaj televizije je ogroman i što je više gledamo, to manje mislimo o Bogu, budući da su naša osjetila zasićena svjetovnim slikama i zvukovima.
Televizija nije istinska utjeha i odmor
Neki ljudi pronalaze utjehu i odmor u televiziji jer brzo zaboravljaju na svoje probleme i bol dok leže na kauču, dozvoljavaju mašti da divlja i ide u kojem god smjeru je televizija vodi. Uskoro se životne neprilike zaboravljaju na neko vrijeme dok trepereće slike televizije zabljeskuju um, vodeći ga u nepromišljenost. Nepromišljenost jer televizija dopušta osobi da uđe u svijet fantazije, jedan nestvaran svijet, i često se vrlo brzo objektivna istina miče u stranu. Velika opasnost izlazi na površinu kada se televizija ugasi, jer mašta osobe može ostati u svom svijetu fantazije još neko vrijeme ili se kasnije u njega vratiti.
Danas prosječni Amerikanac sjedi pred televizijom više od tri sata i koristi internet više od jednog sata na dan. S toliko slika koje su dostupne našem umu za konzumaciju, mi trebamo dobro paziti nad modernim medijima ako želimo biti „blaženi čuti ono što slušamo i vidjeti ono što gledamo.“ Ako neprikladne slike ispunjavaju naša osjetila, samo je pitanje vremena kada ćemo poželjeti raditi ono s čime je naša mašta potpuno zasićena. Previše gledanja televizije često rezultira smanjenom bistrinom uma da donosi odluke i nedostatkom kontrole nad mislima i emocijama. Kada beskorisne slike ispunjavaju naše pamćenje, naša ljudska ograničenja sprječavaju naš razum da razmišlja o ičemu drugome osim onoga što je zaokupilo naše pamćenje. Zauzvrat, naša mašta postaje fiksirana na svjetovne ideje i sugestije.
Drugi negativni utjecaj, a možda i najštetniji na dušu, je da postajemo poput onoga što gledamo na televiziji. Studije pokazuju da oni koji više gledaju nasilne programe razvijaju nasilni karakter, a oni koji gledaju nečiste programe čine nečiste stvari. Budući da mi ne radimo nešto o čemu prije ne razmislimo, ako je naš um krcat razvratnim mislima s televizije, mi možemo lako raditi ono o čemu naš um misli. Mi možemo zamisliti koje dobro Sveta ura pred Svetohraništem čini našoj duši, a suprotno se događa kada provodimo nesvete sate pred televizijom gledajući neprikladne programe koje promoviraju svjetovne ideje i ljude kao naše idole.
Roditelji, budite oprezni
Roditelji, stoga, imaju obvezu nadgledati televiziju kada je upaljena, jer život duša naše djeca ovisi o tome. Kao što roditelj ne bi smio svom djetetu dati da čita prost časopis, tako mu ne smije niti dati da gleda loš televizijski program.
Preopterećenje osjetila
Još jedan utjecaj gledanja televizije je takav da je čitava pažnja usmjerena na slike i zvukove koji ulaze u osjetila. Osoba je pasivna, i iznutra i na van. A ako ne zahtijevamo od uma da radi svojim uobičajenim kapacitetom, onda on može oslabiti u svojoj prosudbi. S vremenom, um postaje naviknut upijati ideja bez previše razmišljanja – ta neaktivnost može se usporediti sa sportašem koji odustane od treninga – što rezultira smanjenjem sposobnosti razmišljanja. Na kraju, proces mišljenja tako atrofira da u budućnosti osobi treba puno više napora da bi se mogla koncentrirati.
Kada je Bog obdario prvog muškarca i ženu s vječnom dušom, On je od nas očekivao da ćemo rasti u posvećujućoj milosti i koristiti sposobnosti svog razuma i volje da bismo zadobili vječni život. Da bi nam pomogao, Bog nam daruje djelatnu milost kojom rasvjetljuje naš razum i osnažuje našu dušu, a mi imamo dužnost da ne postavljamo prepreke i smetnje na našem umu i duši koje rade za Nebo. Budući da televizija uzrokuje pasivnost u našim procesima razmišljanja i prosuđivanja, moramo biti oprezni da gledanje televizije u nama ne proizvode zapreku ili lijenost u vezi razmišljanja, prosuđivanja i djelovanja. Da bismo osnažili taj proces, mi trebamo činiti one stvari koje zahtijevaju od nas da razmišljamo, da zaključujemo, i da djelujemo prema našim odlukama. Za djecu, takve aktivnosti uključuju čitanje, igranje interaktivnih igara, i da imaju svoje dužnosti i obveze u svom domu.
Zbog toga je molitva, osobito razmatranje, tako korisna: mi razmišljamo o nebeskim stvarima dok molimo. Razmatrajući o istinama naše vjere osnažujemo naš razum, a kada molimo krunicu, naš um razmišlja o temi o kojoj uvijek želi razmišljati: o Bogu. Osim molitve, jačaju nas i djela nadnaravne kreposti. Točnije, vjera osnažuje naš razum, nada pamćenje, a ljubav volju. Isto tako, razboritost pomaže razumu, pravednost volji, a jakost i umjerenost pomažu kontrolirati emocije.
Nema komentara:
Objavi komentar