Poteškoće vaše djece kada se suoče s revolucijom
(prvi dio teksta pročitajte ovdje)
U svjetlu razvijanja povijesti čovječanstva, vaša djeca nisu poput onih iz prošlosti. Njihove bitke su žešće jer žive bliže kraju svijeta, jer je Princu Tame dozvoljeno postići veću vlast nad stvarima. Djeca današnjice drugačija su jer otpad od vjere sada ima atraktivno lice. Postmodernistički nauk im se predstavlja pod krinkom iskrenog objašnjenja. Vašoj djeci više ne prijeti da će ih baciti u arenu s lavovima, da će biti okovani ili razapeti, ali ono što je još više zastrašujuće je otpad od vjere koji ih čeka u zasjedi:
- kroz djetinjastu pobožnost koja nije utemeljena na čvrstom nauku;
- kroz kritiziranje onoga što je uvijek bilo znak svetosti;
- kroz naviku traženja svojih prava dok se ignoriraju svoje dužnosti;
- kroz pritajenu i univerzalnu buntovnost;
- kroz to da se uvijek prije traži ugoda ispred ljubavi prema dobrome;
- kroz to da se traži udobnost koja potiče senzualnost;
- kroz nekontroliranu želju da se posjeduju nova, sve inovativnija tehnološka sredstva;
- kroz izloženost situacijama koje su protivne redu braka i pravde;
- kroz podmuklo zbližavanje s nečednošću;
- kroz lagani voajerizam bez rizika [gledanje seksualnih aktivnosti.] na ulici ili bilo kada na internetu;
- kroz stalno izokretanje vrijednosti [npr. dobro je zlo, zlo je dobro–Ed.];
- kroz slabljenje muževnosti, maskulinizaciju ženskog karaktera, zbunjenost o recipročnim ulogama muškarca i žene, davanje prava “malom princu” koje je izvan svake pameti;
- kroz univerzalnu indoktrinaciju, lažiranje povijesti i prirodnih principa.
Nova revolucija zavodi. Ona obeshrabruje one koji joj se suprotstavljaju i često ih obmanjuje. Ponekad ju i prinčevi Crkve, političari, očevi obitelji i učitelji nesvjesno šire.
Koja određena sredstva mi imamo protiv svijeta u današnjoj stvarnosti?
U ovom ogromnom ratu, okrenimo se Evanđelju. Mi svjedočimo borbi koja će trajati do kraja vremena. E sada, naš Gospodin Isus Krist sam je ožigosao njezine majstore, farizeje. On ih je optužio da su oteli pravu religiju za svoju vlastitu korist, da su koristili ljudsku sudbinu da bi unaprijedili svoj uspjeh. Ta će se situacija nastaviti do “čovjeka nepravde”, Antikrista, kako je otkriveno. Znati to već je milost.
Mogao bih izmisliti neka pravila od danas do sutra da se popravi ono što je nepopravljivo, ali ona nikad neće biti više od toga. Zato je bolje odmah otići do izvora istine Koji u Svojoj ljubavi ne može zaboraviti “na sinove posljednjih vremena” bez adekvatnih sredstava. Ta se evanđeoska sredstva moraju početi koristiti puno prije adolescencije. I ne smijete biti nemarni u njihovoj upotrebi za vrijeme presudnog razdoblja formiranja vaše djece.
Na mnoge načine, generacija “djece tradicije” može biti utješena. Njihov urod poziva i pobožnosti mladih nagrada su za neke roditelje. Navika redovite ispovijedi i pričesti često izgleda duboko ukorijenjena. Ali usprkos tome, zbog okolnosti koje smo upravo naveli moramo razmotriti neke stvari. Na koji način ste zaraženi svijetom i njegovim pogreškama? Jesu li evanđeoska sredstva na važnom i časnom mjestu u vašem životu i životu vaše djece?
Uvod u rješenja koja nam je otkrio Bog
1. Neka vaša djeca žive u stvarnosti.
Rijetko koristite virtualni svijet, svijet videa, lavinu medija stvarnih i umjetnih vijesti (tu se radi o info-zabavi).
Inače, inteligencija vaše djece doživljava napasti – što je vrhunska iluzija – da počnu misliti da istina nije ono što im govorimo, tj. nešto apsolutno, izvan vremena i koja nam se nameće. Istina, kažu, ne postoji; ona je stvorena i stvorena je u meni. Ja je stvaram, dajem joj ponekad jedno lice, a ponekad drugo. To je izvor svih oblika skepticizma i prirodno je da oni koji su intelektualno nadareniji prvi popuste pred takvim kušnjama. (A. Charlier, The Formation of Character)
Odabirite radije jednostavnu rekreaciju umjesto virtualne; čitanje priča koje imaju mjesto u normalnom svemiru; jednostavnije igre umjesto umjetne.
Stvarnost također znači shvaćanje da se ništa ne postiže bez truda, poteškoća da se nešto nadvlada, snage i ponekad uz određeni nedostatak materijalne udobnosti.
André Charlier ovo je napisao roditeljima svojih srednjoškolskih učenika u godinama nakon Drugog svjetskog rata:
“Ono što me najviše pogađa je koliko su malo muževni i srčani ti mladići. Zašto?Jednostavno jer nikada ništa niste zahtijevali od njih. Samo ste se brinuli za sreću vašeg sina i anticipirali njegovu svaku želju. Od najranijeg djetinjstva nagrađivali ste ga na svaki način. Kako onda želite da ima uopće pojma s jedne strane da je život težak i da jedino teške stvari imaju vrijednosti dok s druge strane vidi da treba plaćati za veselja i da što su veći, to je veća cijena? Sve im je oduvijek bilo dano, oni čak misle da im se to duguje; a budući da se obrazovanje i znanost ne daju, oni u tome vide vrstu nepravde.”
I on dodaje vezano za formaciju karaktera: “Ono što me brine pa čak i zastrašuje je da se znaju radovati, ali da ne znaju više poštivati. Radost bez poštovanja je veliki grijeh.”
2. Upoznajte svog neprijatelja
Vaš uski svijet ima svoje kvalitete i nedostatke u tom smislu. Vi imate shematsko znanje o nekim pojedinostima koje su na slavu vaše zemlje ili kršćanstva. Npr.: “Katolički kraljevi donosili su više plodova od republikanske anarhije; povijest je lažirana i socijalistička; mi želimo vladavinu Presvetog Srca; autoritet dolazi od Boga, itd.” To su samo primjeri. Ali vi rijetko uzimate vremena za steći solidnu formaciju. Još rjeđe uzimate vrijeme za čitanje, da inzistirate da vaša djeca čitaju i da diskutirate o bitnim stvarima s vašom djecom.
U ovom periodu njihovih života, istina je da nisu uvijek poučljivi i poslušni vašim idealima. Oni ih radije nalaze izvan kuće i sa svojim prijateljima. Vi ste izabrali to društvo preko škola, izviđača, grupa katoličke mladeži itd. Korištenje razuma i inteligencije još nije ukorijenjeno u njima. Slogani uzimaju mjesto istinskom obrazovanju. Zbog toga ste nekad iznenađeni kada sretnete grupu mladih ljudi koji su vrlo pretenciozni u svojim sloganima, a opet padaju na prve moderne ideje s kojima se suoče. U tom pogledu, mi moramo smatrati svojom dužnošću da u njima formiramo konkretno povijesno, filozofsko i religiozno razmišljanje.
3. Budite štovatelji u duhu i istini
Usprkos dubinski katoličkom odgoju, svatko od nas zna da imamo određenu krhkost kada se suočimo s postmodernističkim duhom. Isus Krist nas je upozorio, pitajući se hoće li još naći vjeru kada se vrati na kraju vremena. To je oporo upozorenje, ali naš je Gospodin također predložio lijek. Pročitajmo ponovno priču o ženi Samarijanki. "Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce traži otac.”
Premalo je pobožnosti prema Svetoj Misi i postoji nedostatak velikodušnosti da se sudjeluje na njoj. Dolazak na Misu mora biti popraćen razumijevanjem duha žrtve koji joj je svojstven. U podnožju Križa, na Misi, formira se i razumije katolički duh.
Izbjegavajte praktični naturalizam koji je O. Emmanuel osudio, koji prečesto prožima način na koji su djeca odgajana:
Naturalizam je dužan priznati da nije sve u redu, tako da nam viče: moralnost, moralnost! Moral je neophodan! Moralni principi su nam potrebni!
Poslušajmo kako naturalizam podučava o moralnosti: “Budite oprezni! Ovo je neovisna moralnost, prilagođena osobi! Ona nalazi svoj cilj u sebi i usklađenosti u ljudskom životu. Ali u osnovi, radi se o činjenju ili ne činjenju onoga što pojedinac želi ovisno o okolnostima.” O. Emmanuel nastavlja: “Moral, zaista, propisuje dužnosti, ali što je dužnost ako nije ovisnost? Mi, ustvari, ovisimo o Bogu našem Stvoritelju; o našim roditeljima, koji su, iza Boga i s Bogom, autori našeg postojanja; mi ovisimo o cijelom čovječanstvu čiji smo dio. Zbog toga postoji drevna podijeljenost između naših obaveza prema Bogu, prema našem bližnjem i prema samom sebi…
Na tu temu, poslušajmo Bossueta: “Mi posvećujemo Božje Ime, mi želimo dolazak Njegovog Kraljevstva. Mi dolazimo moliti kada nas ljudske potrebe pritisnu. Mi se toliko preporučamo Bogu s našim beznačajnim stvarima, da trud koji uložimo da zainteresiramo Njega i sve Njegove svece za te stvari rezultiraju time da se mi još više vežemo za njih.
"Kršćani, zaboravimo na sebe! Je li Bog kojemu se molite neki idol s kojim smatrate da možete raditi što želite? Zar On nije pravi Bog koji mora s vama raditi kako On to želi? Ja znam da je pisano da Bog želju ispunja onima koji Ga se boje, vapaj njihov čuje i spasava ih, ali oni Ga se moraju bojati i podčiniti mu se bezrezervno.”
Taj naturalizam, taj nedostatak dubokog i radikalnog odnosa s Bogom, također vrlo često utječe na naše društvene, političke, gospodarske i profesionalne živote.
4. Prakticirajte “evanđeoske”savjete
Namjerno sam zaključio s ovom točkom jer su te kreposti koje je naučavao naš Gospodin kao osobiti lijekovi za posljednja vremena. Mi to često zaboravimo kada krenemo u potragu za lijekom za nesreću našeg vremena. Ponovno pročitajte Propovijed na gori (Mt 5-7). Zaključak ovoga duha nam je dan od cijele tradicionalne Crkve u tri redovnička zavjeta koja odgovaraju krepostima potrebnima za svakog katolika: siromaštvo, čistoća i poslušnost. Ovdje imate pravi lijek za postmodernističku krizu:
Čistoća je za katolika prirodni cilj opreznosti i budnosti. To je zato jer u sebi imamo tu duboku ranu koja nas čini sklonima na zlo, ali također jer se bojite te rane u vašem djetetu. Užasnuti ste kada vidite da je ona jednako silovita u njemu kao i u vama. Mnogi se roditelji bore najviše što mogu kada vide očite grijehe u svojoj djeci po pitanju odijevanja. Ali u drugim područjima možda podbacujete u osnovnim dužnostima razboritosti jer vam nedostaje realističnosti oko upotrebe Interneta, oko držanja časopisa i kataloga po kući, posjedovanja TV-a, oko videa i video igara, a i odnosa između dječaka i djevojčica prema kojima se oni odnose prenaivno.
Siromaštvo - Ozbiljno moramo razmisliti o posljedicama neprirodnog pristupa naših mladih novcu. Oni sve više i više izbjegavaju bilo kakav karitativni rad koji se radi besplatno jer su uvijek u potrazi za sto i jednim načinom kako zaraditi nekoliko dolara. A taj novac troše na zabavu i beskorisne napravice. Što je još gore, čak i kada su njihovi roditelji u financijskim problemima, djeci nikad ne pada na pamet (niti to roditelji traže) da bi taj njihov novac mogao pomoći obitelji da kupi osnovne potrepštine. Ponekad, roditelji daju loš primjer tako što pretjerano troše na kredit ili na uređaje visoke tehnologije.
Svojim primjerom, obavežite svoju djecu da sazriju u miru koji im daje mudrost, umjesto što im dozvolite da traže zabavu. Opuštanje i sreća nisu sinonimi s akumulacijom sofisticiranih sredstava. Duh siromaštva mora voditi vas i vašu djecu da ponovno otkriju ljudsku prirodu u svojim poteškoćama, svojim patnjama i borbama. Morate povećati doseg svoje karitativne ljubavi, moliti za nesretnike svake vrste, željeti obraćenje grešnika i žrtvovati se da biste pomogli drugima.
Poslušnost - Tu se ne radi samo o poslušnosti koju morate zahtijevati od vaše djece od prvog dana, već i o nečemu puno dubljem – o duhu religiozne poslušnosti koja čini da vaše dijete voli koncept autoriteta i da on prepoznaje Božju volju u svim stvarima, u naredbama koje prima, u preprekama i preokretima u zdravlju ili sreći, poteškoćama u njegovom modernom okruženju, itd.
Djeca moraju poštivati sve vrste autoriteta i nikada to ne smiju sitničavo analizirati. Za dijete, ne postoji apsolutno u opsegu autoriteta da se suglasi, prihvati, diskutira ili slaže s njim. Ponovno kažem, pročitajte opet Evanđelja i poslanice svetog Pavla na tu temu. Otkrit ćete zašto se toliko mladih ljudi izlaže opasnosti odsutnosti osjećaja za Boga u podčinjavanju svoje volje.
Dok vodite borbu protiv duha neovisnosti, čuvajte se egaliterizma, koji više ne prepoznaje nikakav hijerarhijski red i više ga ne poštuje. Učinite da vaša djeca cijene sklad općeg dobra. Naučite ih da vole Božje vječne planove.
Ta razmatranja mogu se učiniti isposničkim, ali ona su također i ohrabrujuća jer nisu potekla iz ljudskog znanja već iz Otkrivenja, koje je posve usredotočeno na naše spasenje po Božanskoj Ljubavi. Zato, u vašem obiteljskom krugu, ne radi se toliko o radikalnom obraćenju koliko o procjeni vaše učinkovitosti. Cilj obitelji nije puko množenje ljudi već “učiniti ih dobrim da bi ih učinili sretnima”, napisao je Bonald. Možda vam se učini ovo opažanje, koje je u Saint- Cyru Lyautey zapisao u svojem dnevniku, kao da je vaše vlastito:
“Patim jer moja duša ima ciljeve dovoljno velike da razumijem što bih trebao biti, ali moj karakter nije dovoljno snažan i odlučan da stavi u praksu ideje koje imam o životu kakav bih trebao voditi.”
Kao odgovor na to, tu je isječak iz Pisma kapetanima Andréa Charliera:
“Postanite svjesni te tajne praznine koju imate duboko u sebi: ako se usudite pogledati na nju, vi više nikada nećete biti zadovoljni. Sve vaše umjetne potrebe spadaju s vas kao maska i bit ćete slobodni, nesputani i spremni za najviše zadatke; možda ćete onda shvatiti da posjedujete pravo bogatstvo.”
Posve ste u pravu što temeljite ideal vaše djece na istinskom duhovnom životu, žeđi za sebedarjem u odgovoru na Božju beskrajnu ljubav. Nemojte biti deprimirani zbog svojih očitih ograničenja; uz molitvu očekujte da će Bog nadoknaditi što vam nedostaje. Ali nemojte zaboraviti da postoji “dužnost podučavanja” prema mjeri onoga što tražite od Boga. Zatim, s čvrstom nadom, imat ćete svaki dobar razlog da povjerite svoju djecu vašoj Nebeskoj Majci.
(prvi dio teksta pročitajte ovdje)
- kroz djetinjastu pobožnost koja nije utemeljena na čvrstom nauku;
- kroz kritiziranje onoga što je uvijek bilo znak svetosti;
- kroz naviku traženja svojih prava dok se ignoriraju svoje dužnosti;
- kroz pritajenu i univerzalnu buntovnost;
- kroz to da se uvijek prije traži ugoda ispred ljubavi prema dobrome;
- kroz to da se traži udobnost koja potiče senzualnost;
- kroz nekontroliranu želju da se posjeduju nova, sve inovativnija tehnološka sredstva;
- kroz izloženost situacijama koje su protivne redu braka i pravde;
- kroz podmuklo zbližavanje s nečednošću;
- kroz lagani voajerizam bez rizika [gledanje seksualnih aktivnosti.] na ulici ili bilo kada na internetu;
- kroz stalno izokretanje vrijednosti [npr. dobro je zlo, zlo je dobro–Ed.];
- kroz slabljenje muževnosti, maskulinizaciju ženskog karaktera, zbunjenost o recipročnim ulogama muškarca i žene, davanje prava “malom princu” koje je izvan svake pameti;
- kroz univerzalnu indoktrinaciju, lažiranje povijesti i prirodnih principa.
Nova revolucija zavodi. Ona obeshrabruje one koji joj se suprotstavljaju i često ih obmanjuje. Ponekad ju i prinčevi Crkve, političari, očevi obitelji i učitelji nesvjesno šire.
Koja određena sredstva mi imamo protiv svijeta u današnjoj stvarnosti?
U ovom ogromnom ratu, okrenimo se Evanđelju. Mi svjedočimo borbi koja će trajati do kraja vremena. E sada, naš Gospodin Isus Krist sam je ožigosao njezine majstore, farizeje. On ih je optužio da su oteli pravu religiju za svoju vlastitu korist, da su koristili ljudsku sudbinu da bi unaprijedili svoj uspjeh. Ta će se situacija nastaviti do “čovjeka nepravde”, Antikrista, kako je otkriveno. Znati to već je milost.
Mogao bih izmisliti neka pravila od danas do sutra da se popravi ono što je nepopravljivo, ali ona nikad neće biti više od toga. Zato je bolje odmah otići do izvora istine Koji u Svojoj ljubavi ne može zaboraviti “na sinove posljednjih vremena” bez adekvatnih sredstava. Ta se evanđeoska sredstva moraju početi koristiti puno prije adolescencije. I ne smijete biti nemarni u njihovoj upotrebi za vrijeme presudnog razdoblja formiranja vaše djece.
Na mnoge načine, generacija “djece tradicije” može biti utješena. Njihov urod poziva i pobožnosti mladih nagrada su za neke roditelje. Navika redovite ispovijedi i pričesti često izgleda duboko ukorijenjena. Ali usprkos tome, zbog okolnosti koje smo upravo naveli moramo razmotriti neke stvari. Na koji način ste zaraženi svijetom i njegovim pogreškama? Jesu li evanđeoska sredstva na važnom i časnom mjestu u vašem životu i životu vaše djece?
Uvod u rješenja koja nam je otkrio Bog
1. Neka vaša djeca žive u stvarnosti.
Rijetko koristite virtualni svijet, svijet videa, lavinu medija stvarnih i umjetnih vijesti (tu se radi o info-zabavi).
Inače, inteligencija vaše djece doživljava napasti – što je vrhunska iluzija – da počnu misliti da istina nije ono što im govorimo, tj. nešto apsolutno, izvan vremena i koja nam se nameće. Istina, kažu, ne postoji; ona je stvorena i stvorena je u meni. Ja je stvaram, dajem joj ponekad jedno lice, a ponekad drugo. To je izvor svih oblika skepticizma i prirodno je da oni koji su intelektualno nadareniji prvi popuste pred takvim kušnjama. (A. Charlier, The Formation of Character)
Odabirite radije jednostavnu rekreaciju umjesto virtualne; čitanje priča koje imaju mjesto u normalnom svemiru; jednostavnije igre umjesto umjetne.
Stvarnost također znači shvaćanje da se ništa ne postiže bez truda, poteškoća da se nešto nadvlada, snage i ponekad uz određeni nedostatak materijalne udobnosti.
André Charlier ovo je napisao roditeljima svojih srednjoškolskih učenika u godinama nakon Drugog svjetskog rata:
“Ono što me najviše pogađa je koliko su malo muževni i srčani ti mladići. Zašto?Jednostavno jer nikada ništa niste zahtijevali od njih. Samo ste se brinuli za sreću vašeg sina i anticipirali njegovu svaku želju. Od najranijeg djetinjstva nagrađivali ste ga na svaki način. Kako onda želite da ima uopće pojma s jedne strane da je život težak i da jedino teške stvari imaju vrijednosti dok s druge strane vidi da treba plaćati za veselja i da što su veći, to je veća cijena? Sve im je oduvijek bilo dano, oni čak misle da im se to duguje; a budući da se obrazovanje i znanost ne daju, oni u tome vide vrstu nepravde.”
I on dodaje vezano za formaciju karaktera: “Ono što me brine pa čak i zastrašuje je da se znaju radovati, ali da ne znaju više poštivati. Radost bez poštovanja je veliki grijeh.”
2. Upoznajte svog neprijatelja
Vaš uski svijet ima svoje kvalitete i nedostatke u tom smislu. Vi imate shematsko znanje o nekim pojedinostima koje su na slavu vaše zemlje ili kršćanstva. Npr.: “Katolički kraljevi donosili su više plodova od republikanske anarhije; povijest je lažirana i socijalistička; mi želimo vladavinu Presvetog Srca; autoritet dolazi od Boga, itd.” To su samo primjeri. Ali vi rijetko uzimate vremena za steći solidnu formaciju. Još rjeđe uzimate vrijeme za čitanje, da inzistirate da vaša djeca čitaju i da diskutirate o bitnim stvarima s vašom djecom.
U ovom periodu njihovih života, istina je da nisu uvijek poučljivi i poslušni vašim idealima. Oni ih radije nalaze izvan kuće i sa svojim prijateljima. Vi ste izabrali to društvo preko škola, izviđača, grupa katoličke mladeži itd. Korištenje razuma i inteligencije još nije ukorijenjeno u njima. Slogani uzimaju mjesto istinskom obrazovanju. Zbog toga ste nekad iznenađeni kada sretnete grupu mladih ljudi koji su vrlo pretenciozni u svojim sloganima, a opet padaju na prve moderne ideje s kojima se suoče. U tom pogledu, mi moramo smatrati svojom dužnošću da u njima formiramo konkretno povijesno, filozofsko i religiozno razmišljanje.
3. Budite štovatelji u duhu i istini
Usprkos dubinski katoličkom odgoju, svatko od nas zna da imamo određenu krhkost kada se suočimo s postmodernističkim duhom. Isus Krist nas je upozorio, pitajući se hoće li još naći vjeru kada se vrati na kraju vremena. To je oporo upozorenje, ali naš je Gospodin također predložio lijek. Pročitajmo ponovno priču o ženi Samarijanki. "Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce traži otac.”
Premalo je pobožnosti prema Svetoj Misi i postoji nedostatak velikodušnosti da se sudjeluje na njoj. Dolazak na Misu mora biti popraćen razumijevanjem duha žrtve koji joj je svojstven. U podnožju Križa, na Misi, formira se i razumije katolički duh.
Izbjegavajte praktični naturalizam koji je O. Emmanuel osudio, koji prečesto prožima način na koji su djeca odgajana:
Naturalizam je dužan priznati da nije sve u redu, tako da nam viče: moralnost, moralnost! Moral je neophodan! Moralni principi su nam potrebni!
Poslušajmo kako naturalizam podučava o moralnosti: “Budite oprezni! Ovo je neovisna moralnost, prilagođena osobi! Ona nalazi svoj cilj u sebi i usklađenosti u ljudskom životu. Ali u osnovi, radi se o činjenju ili ne činjenju onoga što pojedinac želi ovisno o okolnostima.” O. Emmanuel nastavlja: “Moral, zaista, propisuje dužnosti, ali što je dužnost ako nije ovisnost? Mi, ustvari, ovisimo o Bogu našem Stvoritelju; o našim roditeljima, koji su, iza Boga i s Bogom, autori našeg postojanja; mi ovisimo o cijelom čovječanstvu čiji smo dio. Zbog toga postoji drevna podijeljenost između naših obaveza prema Bogu, prema našem bližnjem i prema samom sebi…
Na tu temu, poslušajmo Bossueta: “Mi posvećujemo Božje Ime, mi želimo dolazak Njegovog Kraljevstva. Mi dolazimo moliti kada nas ljudske potrebe pritisnu. Mi se toliko preporučamo Bogu s našim beznačajnim stvarima, da trud koji uložimo da zainteresiramo Njega i sve Njegove svece za te stvari rezultiraju time da se mi još više vežemo za njih.
"Kršćani, zaboravimo na sebe! Je li Bog kojemu se molite neki idol s kojim smatrate da možete raditi što želite? Zar On nije pravi Bog koji mora s vama raditi kako On to želi? Ja znam da je pisano da Bog želju ispunja onima koji Ga se boje, vapaj njihov čuje i spasava ih, ali oni Ga se moraju bojati i podčiniti mu se bezrezervno.”
Taj naturalizam, taj nedostatak dubokog i radikalnog odnosa s Bogom, također vrlo često utječe na naše društvene, političke, gospodarske i profesionalne živote.
4. Prakticirajte “evanđeoske”savjete
Namjerno sam zaključio s ovom točkom jer su te kreposti koje je naučavao naš Gospodin kao osobiti lijekovi za posljednja vremena. Mi to često zaboravimo kada krenemo u potragu za lijekom za nesreću našeg vremena. Ponovno pročitajte Propovijed na gori (Mt 5-7). Zaključak ovoga duha nam je dan od cijele tradicionalne Crkve u tri redovnička zavjeta koja odgovaraju krepostima potrebnima za svakog katolika: siromaštvo, čistoća i poslušnost. Ovdje imate pravi lijek za postmodernističku krizu:
Čistoća je za katolika prirodni cilj opreznosti i budnosti. To je zato jer u sebi imamo tu duboku ranu koja nas čini sklonima na zlo, ali također jer se bojite te rane u vašem djetetu. Užasnuti ste kada vidite da je ona jednako silovita u njemu kao i u vama. Mnogi se roditelji bore najviše što mogu kada vide očite grijehe u svojoj djeci po pitanju odijevanja. Ali u drugim područjima možda podbacujete u osnovnim dužnostima razboritosti jer vam nedostaje realističnosti oko upotrebe Interneta, oko držanja časopisa i kataloga po kući, posjedovanja TV-a, oko videa i video igara, a i odnosa između dječaka i djevojčica prema kojima se oni odnose prenaivno.
Siromaštvo - Ozbiljno moramo razmisliti o posljedicama neprirodnog pristupa naših mladih novcu. Oni sve više i više izbjegavaju bilo kakav karitativni rad koji se radi besplatno jer su uvijek u potrazi za sto i jednim načinom kako zaraditi nekoliko dolara. A taj novac troše na zabavu i beskorisne napravice. Što je još gore, čak i kada su njihovi roditelji u financijskim problemima, djeci nikad ne pada na pamet (niti to roditelji traže) da bi taj njihov novac mogao pomoći obitelji da kupi osnovne potrepštine. Ponekad, roditelji daju loš primjer tako što pretjerano troše na kredit ili na uređaje visoke tehnologije.
Svojim primjerom, obavežite svoju djecu da sazriju u miru koji im daje mudrost, umjesto što im dozvolite da traže zabavu. Opuštanje i sreća nisu sinonimi s akumulacijom sofisticiranih sredstava. Duh siromaštva mora voditi vas i vašu djecu da ponovno otkriju ljudsku prirodu u svojim poteškoćama, svojim patnjama i borbama. Morate povećati doseg svoje karitativne ljubavi, moliti za nesretnike svake vrste, željeti obraćenje grešnika i žrtvovati se da biste pomogli drugima.
Poslušnost - Tu se ne radi samo o poslušnosti koju morate zahtijevati od vaše djece od prvog dana, već i o nečemu puno dubljem – o duhu religiozne poslušnosti koja čini da vaše dijete voli koncept autoriteta i da on prepoznaje Božju volju u svim stvarima, u naredbama koje prima, u preprekama i preokretima u zdravlju ili sreći, poteškoćama u njegovom modernom okruženju, itd.
Djeca moraju poštivati sve vrste autoriteta i nikada to ne smiju sitničavo analizirati. Za dijete, ne postoji apsolutno u opsegu autoriteta da se suglasi, prihvati, diskutira ili slaže s njim. Ponovno kažem, pročitajte opet Evanđelja i poslanice svetog Pavla na tu temu. Otkrit ćete zašto se toliko mladih ljudi izlaže opasnosti odsutnosti osjećaja za Boga u podčinjavanju svoje volje.
Dok vodite borbu protiv duha neovisnosti, čuvajte se egaliterizma, koji više ne prepoznaje nikakav hijerarhijski red i više ga ne poštuje. Učinite da vaša djeca cijene sklad općeg dobra. Naučite ih da vole Božje vječne planove.
Ta razmatranja mogu se učiniti isposničkim, ali ona su također i ohrabrujuća jer nisu potekla iz ljudskog znanja već iz Otkrivenja, koje je posve usredotočeno na naše spasenje po Božanskoj Ljubavi. Zato, u vašem obiteljskom krugu, ne radi se toliko o radikalnom obraćenju koliko o procjeni vaše učinkovitosti. Cilj obitelji nije puko množenje ljudi već “učiniti ih dobrim da bi ih učinili sretnima”, napisao je Bonald. Možda vam se učini ovo opažanje, koje je u Saint- Cyru Lyautey zapisao u svojem dnevniku, kao da je vaše vlastito:
“Patim jer moja duša ima ciljeve dovoljno velike da razumijem što bih trebao biti, ali moj karakter nije dovoljno snažan i odlučan da stavi u praksu ideje koje imam o životu kakav bih trebao voditi.”
Kao odgovor na to, tu je isječak iz Pisma kapetanima Andréa Charliera:
“Postanite svjesni te tajne praznine koju imate duboko u sebi: ako se usudite pogledati na nju, vi više nikada nećete biti zadovoljni. Sve vaše umjetne potrebe spadaju s vas kao maska i bit ćete slobodni, nesputani i spremni za najviše zadatke; možda ćete onda shvatiti da posjedujete pravo bogatstvo.”
Posve ste u pravu što temeljite ideal vaše djece na istinskom duhovnom životu, žeđi za sebedarjem u odgovoru na Božju beskrajnu ljubav. Nemojte biti deprimirani zbog svojih očitih ograničenja; uz molitvu očekujte da će Bog nadoknaditi što vam nedostaje. Ali nemojte zaboraviti da postoji “dužnost podučavanja” prema mjeri onoga što tražite od Boga. Zatim, s čvrstom nadom, imat ćete svaki dobar razlog da povjerite svoju djecu vašoj Nebeskoj Majci.
Izvor
Nema komentara:
Objavi komentar