Igre, plesovi, gozbe, slasti, glume, po sebi nisu ni zločeste ni dobre, jer se čovjek može njima služiti dobro i rđavo. Ipak su one stvari pogubne i štetne, a pogubnije je, ako ih želimo. Stoga i velim, Filotea, ako je i slobodno gostiti se, protivi se pobožnosti, pa je vrlo štetno i pogibeljno, ginemo li za tim. Nije zlo to činiti, ali je veliko zlo na to težiti. Šteta je posijati na njivi našega srca tako tašte i lude sklonosti. To istisne dobre dojmove i neda soku naše duše, da se upotrijebi za dobre sklonosti.
Stari su se nazarejci uzdržavali ne samo od svakog opojnog pića već i od grožđa i njegova zelenoga soka. Ne stoga, jer opija grožđe nego zato, jer je bila pogibao, da se ne bi uživajući sok zaželjeli i grožđa, a jedući grožđe da ne bi poželjeli piti mošt i vino. Ne velim, da ne bismo mogli upotrijebiti onih pogibeljnih stvari, ali tvrdim, da ne možemo za njima čeznuti, a da ne oštetimo pobožnosti. Predebeli se jeleni povuku i sakriju u grmlje, jer znadu, da bi im debljina smetala u brijegu, ako bi ih potjerali. Ni ljudsko srce, opterećeno nekorisnim, suvišnim i štetnim čuvstvima, ne može nedvoumno brzo, smjelo i lako trčati k Bogu, koji je prava svrha pobožnosti. Dječica čeznu i sustaju leteći za leptirima. Ali nije li smiješno, pače žalosno, kad zreli ljudi lete i ginu za nevrijednim sitnicama poput spomenutih, koje im ne koriste ništa, nego ih izlažu pogibelji, da zabasaju i smetu se? Stoga ti, draga Filoteo, i kažem, da se treba očistiti od tih sklonosti. Sve ako se djela i ne kose uvijek s pobožnošću, nagnuća su uvijek štetna.
Sv. Franjo Saleški - Filotea - glava dvadeset i treća - str. 93.-94.
Nema komentara:
Objavi komentar