Dječji vrtić

Čovjek sutrašnjice

“Umovi, stavovi i moralne navike djece su plastični. Mogu se lako oblikovati na isti način kako se vosak oblikuje u kalupima.” 

Otac Henry Sattler, C.SS.R., u knjizi "Roditelji, djeca i činjenice o spolnom životu."

Današnje dijete je čovjek sutrašnjice. Katolički roditelji moraju znati da je rani odgoj od ključne važnosti za spasenje duše njihovog djeteta. Kada trogodišnjak počne neraspoloženo tumarati po kući, žaleći se da mu je dosadno i da želi ići u vrtić, što treba učiniti? Treba li ga upisati u vrtić? Ovaj članak pomoći će roditeljima pronaći odgovor na to pitanje.

Prvo ćemo pogledati kakav katolički odgoj djeteta u tim ranim godinama treba biti i kakav on sigurno ne treba biti. Zatim ćemo istaknuti opasnosti ranog odgoja u sekularnoj predškolskoj okolini s namjerom da pomognemo roditeljima razabrati koja je to prava stvar koju trebaju učiniti za svoju djecu.

Katolički nasuprot sekularnog odgoja

Odgoj je mjesto susreta dvije duše. “Odgoj – iznad svega, majčinski odgoj – je ustvari više prelijevanje duše nego nastavni plan za učitelja", rekla je gđa. Gabrielle Lefebvre. Odgoj malog predškolskog djeteta dio je majčinskog odgoja. Ako ga se mora delegirati, ili radije dopuniti drugom osobom, mora se posvetiti briga da se odabere netko tko ima potrebne majčinske podobnosti karaktera i duše.

Kod odgoja trogodišnjaka ili četverogodišnjaka nije primarno učiti ga vještine ili znanje (iako stjecanje vještina i znanja može zauzimati veliki dio potrošenog vremena). On se, iznad svega, odnosi na to da jedna formirana duša utječe na drugu neformiranu dušu, koja kao “vosak prima, kao mramor čuva”. Svaka krepost ili porok odgajatelja zrcali se u nekom stupnju u duši djeteta.

Niti jedan dobar roditelj ne bi izabrao predškolskog učitelja koji je grub, glasan ili surov; zašto onda odabrati nekoga bez dragocjene vjere ili koji živi u grijehu? Kriterij nužnog minimuma za dušu koja podiže drugu dušu u životu milosti je da ona sama prima milosti preko sakramenata. Idealna majčinska odgojiteljica, poput idealne katoličke majke, suobličuje se s našom Gospom, težeći služiti i formirati Isusa u svojim malenima.

Utjecaj odgojiteljice i okružja 

Odgajateljičine ideje imaju duboki utjecaj na djetetovu dušu. Poučljivo dijete upija stavove svoje odgojiteljice i okruženja u kojem prima svoj odgoj.

Ako odgajateljica ima nadnaravni pogled, ona će shvatiti da se djeca pod njezinom brigom podižu u nadnaravnom redu po milosti i stoga su sposobna u različitim stupnjevima za djela vjere, ufanja i ljubavi. Ona će težiti razviti sjemenku posađenu sakramentom krštenja. Imajući na umu da djeca, poput nje, imaju ranjenu prirodu, neće dozvoliti da prevlada uporna sebičnost.

U sekularnom vrtiću, djeca će učiti dijeliti “jer je to lijepo”. U katoličkom okruženju djeca, s druge strane, uče odricati se svoje vlastite volje zbog dobrobiti drugoga jer je to ugodno djetetu Isusu i uče da će ih On nagraditi na Nebu. Na taj način se već vježbaju kreposti vjere, ufanja i ljubavi. Zar bi trebali čekati da djeca napola odrastu prije nego počnemo razvijati njihove tjelesne mišiće? Zašto onda čekati na razvoj njihovih “duhovnih mišića”?

U nekatoličkom okruženju, Bog je ostavljen pred vratima dok započinje sekularni odgoj djeteta. To je štetno za poučljivo dijete koje je naučilo poštivati svoju odgajateljicu. Već uči da Bog nije važan nekim važnim osobama u njegovom životu. Ako se vjera izričito ne podučava u njegovoj grupi u igraonici ili vrtiću, onda se ona podučava uvijeno: religija sekularnog ateizma, oholost modernog čovjeka koji misli da može bez Boga.

Odgoj koji kontrolira vlada 

Nije iznenađujuće da svjetske moći imaju značajan i bitan interes za te prve godine ljudskog razvoja. One znaju – o kako dobro! – da ako se dočepaju djeteta, da se tako dočepaju i odraslih.

“Sve škole, osobito okolina gdje provode najranije godine...čine značajan doprinos razvoju vrijednosti i stavova kod male djece koje će se kasnije vrlo teško moći mijenjati.“ Mark Jennett (odgajatelj, savjetnik i pisac specijaliziran za ravnopravnost i različitost, osobito rodnu i seksualnu ravnopravnosti)

U ovoj zemlji (Engleskoj), odgoj djeteta izvan doma između rođenja i pete godine strogo regulira Zakonski okvir za temeljni stupanj ranog odgoja (EYFS) za sve državne, ne-državne i nezavisne škole te registrirane vrtiće [n.b. privatne jaslice, vrtići i igraonice mogu ostati neregistrirani ako su sva djeca između druge i pete godine].

Ta okruženja provjeravaju i OfSTED i mjesni autoriteti za odgoj. Za vrijeme provjere, ravnatelji i odgojitelji moraju pokazati pod prijetnjom sankcija da se pridržavaju zakonskih zahtjeva.

Pogledajmo sad samo dva standarda iz zakonskog okvira za EYFS.

Rušenje prirodnog zakona da bi zaustavili maltretiranje

Prvi: “Svo osoblje mora imati aktualno znanje o problemima očuvanja sigurnosti.” Ova izjava zvuči savršeno prihvatljivo. Ali hajdemo pogledati što vlada smatra važnim problemima očuvanja sigurnosti.  

Nick Gibb, državni ministar za školstvo, govorio je na konferenciji o odgoju u Stonewallu u srpnju 2011.: “Rješavanje lošeg ponašanja i nasilja u školama imaju najveći prioritet i mi podržavamo sve škole koje poduzimaju mjere protiv svih vrsta nasilja, uključujući […] homofobno nasilje.” Otada, 2012., uveden je novi OfSTED okvir koji se još oštrije fokusira na ponašanje (i nasilje) kao jedno od četiri ključna područja novih školskih inspekcija.

Netko će prigovoriti: “Kakve to ima veze s predškolskom djecom?” Pročitajte sljedeću kompletnu izjavu:

"Sve škole, posebno okruženja za rano djetinjstvo i osnovne škole, idealno su postavljene da izazovu određeni učinak jer one daju značajan doprinos razvoju vrijednosti i stavova kod male djece koje će se kasnije teško moći mijenjati." Mark Jennett

Imajte na umu da tako „drago i čvrsto“ osoblje igraonice ili jaslica, kojem povjeravate svoje dragocjeno dijete, sada mora pokazati da ide u korak sa zakonima i da stoga može pretresati i problem homofobne diskriminacije u svojim prostorima.

Prevencija je presudna, reći će. A kako netko sprječava da homofobne predrasude ne zahvate dojmljiv um pupajućeg građanina? Tako što hrane njegov um što prije moguće s neverbalnom podukom koja će ga naučiti da su sva nastrana seksualna ponašanja “savršeno u redu i dobra”.

“School’s Out”, organizacija koja radi za “prava” LGBT-a, a sada novi “karitas”, nudi odgojnu strategiju da spriječi homofobiju za EYFS. Prvi korak je “učiniti običnim”. Radi se o tome da se nastrane, nemoralne veze učine uobičajenima: “Učiniti običnim je ne komentiranje, ne osuđivanje, ne reagiranje. […] To je prešutno odobravanje i prihvaćanje i ono se mora redovito koristiti tako da se ukorijeni kod učenika. Mi privikavamo ljude na njihovu prisutnost.“

Taj proces primjenjuje se u EYFS kroz velikodušnu dostupnost knjiga koje prikazuju ljubazne i brižne likove koji su vrlo jasno utvrđeni u nemoralnim vezama, čak, iako rijetko, s neskrivenim seksualnim aluzijama. Naslovi govore sami za sebe: “Mama i mama se žene”, “Kralj i kralj”, itd.

Nije dozvoljeno izuzeće na temelju vjere jer se to smatra problemom “očuvanja sigurnosti”, a ne problemom “učenja i razvoja”.

Drugi korak tog preventivnog procesa zove se “aktualiziranje” i planira se za osnovne škole. O tome nećemo govoriti u ovom članku, ali cjelokupni smjer procesa je jasan: homofobni nasilnici su nasilnici jer misle da su homoseksualne veze grješne, stoga, da bi zaustavili homofobno nasilje, moramo učiniti da svi ljudi misle da su homoseksualne veze kreposne, a čak ići i tako daleko da ih promoviramo.

Stvarno, to nije ništa drugo do surovog pokušaja potkopavanja prirodnog zakona. Ako je homofobno nasilje stvaran problem,onda trebamo učiti djecu istinu: da su i homoseksualne veze i nasilje grijesi.

Rušenje prirodnog zakona u ime kreativnosti

Drugi standard Zakonskog okvira za EYFS kaže:

“Svako područje razvoja mora se primjenjivati kroz isplaniranu, svrhovitu igru i kroz mješavinu aktivnosti koje odrasla osoba vodi i dijete inicira."

Ovdje je primjena tog standarda u vodiću za dobru praksu osoblja EYFS:

“U nekom slučaju odabir koji dijete inicira može biti gdje dijete preuzme vodstvo neke aktivnosti i ‘promijeni’ je u neku drugu svrhu od namijenjene. Na primjer, dijete možda više želi nalijevati vodu da napravi lokvu nego da zalije biljke kao što je to namjeravala odrasla osoba.”

U toj “promjeni” prema odabiru djetetove inicijative možemo lako vidjeti da tako dijete uči da je njegova neformirana, neodgojena volja ta koja na kraju odlučuje u svakom slučaju. Vodi li takva vrsta odgoja poučljivosti i poslušnosti u mladoj katoličkoj duši? Te subverzivne navike imaju katastrofalne posljedice za vječno spasenje djeteta.

Predstavlja li vrtić na kraju ikakvu razliku?

Prema našem iskustvu u školi sv. Mihaela, pohađanje vrtića ne poklapa se s višim akademskim postignućima u pripremnoj godini ili kasnije. Ključni faktor u dječjim postignućima prije je njihova dob. Tipično je da u profilu starija djeca postižu bolje rezultate nego mlađa djeca, pogotovo u područjima koja su povezana s vještinama poput čitanja ili motorike.

Primjećujemo, doduše, da su mnoga djeca koja su redovito pohađala vrtiće sklona uletiti u našu učionicu nesvjesna prisutnosti odrasle osobe s čvrstom namjerom da dosegnu željeni predmet; to ponašanje ne može iznenaditi ako imamo na umu da “stručnjaci moraju odgovoriti na dječje potrebe i interese koji se pojave [...].” Ta djeca izgledaju rastresena zbog traganja za neprestanom stimulacijom na koju su navikla u svojim prijašnjim okruženjima. Motivacija i smirenost ključni su kriteriji spremnosti za školu; pretjerano stimulirajuća vrtićka okruženja mogu zapravo ratovati protiv potrebne dispozicije mirnoće i spremnosti za učenje.

Trebam li poslati svoje dijete u vrtić?

Idealno je za predškolsku djecu da ih odgaja njihova majka kod kuće, ali ako netko mora delegirati majčinski odgoj predškolske djece drugome, on bi morao biti katolik koji će nježno brinuti za njihove vječne duše.

Časna sestra Mary-Elizabeth i gđica. Jacinta Murphy
Izvor