Roditeljski blagoslov

U kršćanskom domu

Redovnik svetog reda sv. Benedikta - s odobrenjem nadbiskupa Ullathornea

Moj dragi oče van Volckxsom,

Zahvaljujem Vam na interesantnom kratkom eseju i poduci o roditeljskom blagoslovu. To je tema o kojoj sam propovijedao čitavog svog života, a posebno kad bih išao u posjete. Da roditelji razmisle o svetosti svog položaja i sami sebe za njega posvećuju, domovi katoličkih obitelji bili bi kao kapelice.

Molim Boga da Vas blagoslovi, uzvišeni i dragi Oče,

Vaš odani sluga u Kristu,

+W.B. Ullathorne

Može li se išta u kršćanskoj obitelji usporediti s prekrasnim pogledom na djecu koja se, od najmlađeg do najstarijeg, predstavljaju s poštovanjem svake večeri pred svog oca i majku da prime blagoslov prije odlaska na počinak? Ta dirljiva ceremonija oplemenjuje obitelj i posvećuje autoritet; naravna privrženost pali iskru ljubavi prema Bogu, a domaće ognjište postaje nebeski prag! Bože daj da se ovaj pobožan običaj održi tamo gdje već postoji i da se usvoji tamo, gdje se ili kroz zanemarivanje ili zastrašujući efekt protestantske atmosfere, još do sada ne prakticira! 

Blagoslov koji se daje u ime Božje je više od dobre želje: to je također i molitva. Takvo svečano zazivanje Božjeg autoriteta, koje čini roditelj za svoju djecu, ne može podbaciti u djelotvornosti. Duh Sveti Sam kaže: „Jer blagoslov očev učvršćuje kuću djeci.“ (Sirah 3,9) Znak križa još je bio nepoznat u vrijeme patrijarha. Još se nije dogodio dan kada je Čovjek – Bog, umirući svojom sramotnom smrću na križu, od znaka ludosti učinio onaj koji će veliki sv. Pavao i svi kršćani nakon njega slaviti. Patrijarsi davnina, kada su blagoslovljali svoju djecu, ispružili bi svoje ruke iznad njihove glave. Takvim obredom blagoslovio je Abraham Izaka, a Izak svog sina Jakoba, a Jakob svoju dvanaestoricu sinova. Pod starim zakonom, izgleda da su samo očevi imali privilegij dati svoj blagoslov djeci; ali pod novim zakonom, - i od kada su, po Mariji, žene uzdignute na uzvišeniji položaj i od kada je jedna njihovog spola „blažena među svim ženama“ (Luka 1,28)  nađena vrijednom da postane Majka Božja, pravo blagoslivljanja djece dodijeljen je i majkama. 

Povijest roditeljskog blagoslova prikazuje nam mnoge poučne primjere, za naše divljenje i nasljedovanje. Očevi i majke mučenika obično bi davali svoj blagoslov svojim sinovima i kćerima dok su ležali u tamnicama vezani lancima; a to su bili blagoslovi koji bi ih ispunjavali obnovljenom hrabrošću da i dalje trpe za Krista. U povijesti Otaca Crkve, čitamo kako je sveta Macrina svakodnevno blagoslivljala svoje unuke: jedan od njih je bilo veliki sveti Bazilije, a drugi sveti Grgur Nisenski. Nona, majka sv. Grgura Nazijnskog također je blagoslivljala svoga sina; i kao dijete ga je posvetila Isusu Kristu, stavljajući njegove ručice na Sveto Pismo.

Sv. Franjo Saleški kleknuo bi svake večeri do nogu svojih roditelja da primi njihov blagoslov: dok jednog dana nisu, nakon što je primio biskupsko posvećenje, ti kršćanski roditelji kleknuli pred svojim sinom da zauzvrat prime njegov blagoslov. Povjesničar sv. Ivane Franciske de Chantal govoreći o načinu na koji je odgajala svoju djecu piše ovako: „Ubrzo nakon večere, ta pobožna majka običavala se povući sa svojom djecom radi večernje molitve, koje je dio De Profundis za dušu pokojnog Barona, bio onaj koji se nikada nije propuštao. Nakon nekoliko trenutaka posvećenih ispitu savjesti, zajedno su na glas molili sljedeću molitvu: ‘In manus tuas commendo spiritum meum’ – U ruke Tvoje predajem duh svoj! (Luka 23,46) – zatim je svakoga blagoslovila svetom vodom i znakom križa i pokazala im kako se trebaju čedno presvući.“ 

U samostanima, kod molitve Večernje,  kada raspušta redovnike u njihove ćelije, gvardijan, koji je za svoje podložne kao pravi otac, čini znak križa nad njima, izgovarajući riječi: „Neka nas Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti, blagoslovi i čuva!“ I na sličan način, ujutro kod  molitve Prvog časa: “Neka nas Gospodin blagoslovi, brani od svakoga zla i vodi u život vječni.“ 

Taj roditeljski blagoslov usađuje u srca djece veću i čišću ljubav prema njihovim roditeljima. Njihova sinovska privrženost svakodnevno raste po ovom impresivnom ritualu, u kojemu roditelji stoje pred očima svoje djece kao predstavnici Božji i kao djelitelji Njegovog božanskog blagoslova. Roditelji u biti izvršavaju čin svog autoriteta. Taj križ koji ocrtavate na čelima svoje djece, o očevi i majke, to mijenja njihovu naravnu ljubav za vas u duhovnu poslušnost i zauvijek osigurava njihovo poštovanje i ljubav prema vama. Pod utjecajem vašeg blagoslova dijete će također naučiti tretirati svoje tijelo s poštovanjem. 

Konačno, taj blagoslov nije bez svojih dobrih učinaka za one koji ga dodjeljuju, jer ih nužno čini boljim, svetijim. Kada roditelj vidi da dijete pred njim kleči, to ga podsjeća na važnu činjenicu da on, također, kao biskup svoje biskupije, ili kao svećenik svoje župe, na određeni način mora brinuti za duše, i da duguje svojoj obitelji dobar primjer žive i praktične vjere i da im mora biti uzor svih kršćanskih kreposti; jer rečeno je: „Ako jedan hodi pravedno i besprijekorno, njegovoj će djeci poslije njega biti dobro.“ (Mudre izreke 20, 7)

Neka, stoga, taj blagoslov povrati svoje časno mjesto koje je držalo u svim kršćanskim vremenima! Očevi i majke! Dijelite ga s jednostavnošću drevnih obreda i boljih dana. Nakon večernje molitve ili prije počinka neka vam djeca dođu poželjeti laku noć, na trenutak položite svoju lijevu ruku na njihove glave, a s palcem desne ruke ocrtajte znak križa na čelo govoreći u sebi ili na glas: „Neka te blagoslovi  Bog, dijete moje!“ ili „U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga“. To je „laku noć“ kršćana, dobar počinak za istaknute vjernike, koji stavlja u njihove umove cjelovite misli o vječnosti! 

Možda niste bogati; možda ne možete ostaviti veliko bogatstvo svojoj djeci; ali ono što sigurno imate za darovati je nasljeđe vašeg blagoslova; a daleko profitabilnije od bogatstva je vječno spasenje. 

Izvor