Dobro je da za vrijeme korizme svake večeri obaviš s djecom korizmenu pobožnost. Kod toga pjevaj korizmene pjesme, moli jednu deseticu žalosne krunice, izmoli jednu ili dvije postaje križnoga puta ili bilo kakvu molitvu trpećem Spasitelju. Draga majko, nastoj za to naći vremena! Vjeruj mi, da će ti to vrijeme vratiti dragi Bog kod posla kroz dan. Iza toga pripovijedaj svom malom djetetu, koje ne ide u školu, jedan dio iz muke našega Gospodina. Počni od ulaska u Jeruzalem, pa do polaganja u grob. Sigurno je naš pa ti je ne trebam ponavljati. Pročitaj je iz svetog evanđelja pa je pripovijedaj u odlomcima. Imaš vremena šest sedmica. Pripovijedati ili čitati o muci Isusovoj mogu i veća djeca. Ne zaboravi, pripovijedajući malom djetetu umetnuti sporedne događaje. Djetetu je vrlo važno kako je Petar odsjekao sluzi uho ili kako su se vojnici prestrašili kad ih je Isus pogledao. Pripovijedajući tako razjasni im, da se je Spasitelj zato dao uhvatiti, jer je za nas htio trpjeti i umrijeti. Da On to nije htio, ne bi mu vojnici mogli ništa.
Neka ne bude ni jednoga dana u korizmi bez molitve i kratkog pripovijedanja o muci Isusovoj. Neka ne prođe dan bez žrtvice! Svjetlo do nogu Raspetoga neka nas na to tiho sjeća: "Gledaj, dijete! Ovo svjetlo gori za nas. Ono mjesto nas govori Isusu, da ga ljubimo."
Neka ne bude korizme bez revnog prisustvovanja dnevnoj sv. Misi. Djeca neka idu zajedno s tobom, čim počnu polaziti u školu. I najmanje možeš koji puta povesti sa sobom. Reci većoj djeci: "Gledajte na križu dragoga Spasitelja! Sve je trpio za nas! Hoćemo li biti takve kukavice pa da nećemo sada ujutro ići na sv. Misu? Vi znadete, da se Spasitelj svaki dan ponovno žrtvuje za nas u sv. Misi. Na večeri, prije svoje smrti, rekao je apostolima: "To činite meni na uspomenu!" Moramo se stidjeti pred anđelima, što smo tako lijeni, pa ne idemo sv. Misi."
Kad jednom budeš pripovijedala djetetu o muci Isusovoj, skini križ sa zida, daj mu ga u ruke i reci: "Onda su ljudi tako jako mučili Isusa! Ali kad smo i mi zločesti, zadajemo mu ponovno boli, kao i onda. Poljubit ćemo Njegove svete rane i moliti ga: Dragi Spasitelju, pomozi mi, da ti svojim grijesima nikada više ne zadam boli!"
Kada je naš život,
Grješan, bijedan, ružan,
Raspeti moj Bogo
Iznova je tužan.
Zato ja bih htjela
Toplu ljubav dati,
Krista radi svakom,
Tko me žićem prati.
Ne preporučuje se ponavljanje ovakvih osobitih vježba pobožnosti. One imaju svoje djelovanje upravo u tome, ako se jednom dožive. Ni kod veće djece se ne preporučuje prisiljavanje na ovakve vidljive vježbe pobožnosti. Protivi se tomu u njima neki stanoviti duševni stid (koji je sam po sebi dobar), da se ovako što mora činiti po nalogu. Kaži im, da mnogi ljudi ljube križ iz zahvalnosti za milost spasenja. Prepusti im, da sami odluče, hoće li to učiniti ili ne. Puno će djece to odbiti, jer ga na to sile, ali će s veseljem isto učiniti, ako zna, da ga nitko ne motri.
Uopće, nije dobro većoj djeci zapovijedati neku novu vježbu pobožnosti i razložiti je kratko i zbito. To gotovo uvijek izazivlje neki otpor ili unutarnje odbijanje. Mnogo ćeš više uspjeti, ako im pripovijedaš, kako je to prije bilo ili kako je to u drugim krajevima, a njima prepusti odluku, hoće li to učiniti. U korizmi im možeš, na primjer, pokrenuti misao, kako se u mnogim mjestima moli u korizmi iza jutarnje molitve jedna postaja križnoga puta i zatim se prikažu Spasitelju sve muke i poteškoće toga dana kao zahvala za boli one postaje o kojoj se taj dan razmišljalo.
Lisbeth Burger 1944. - "Majko uči me moliti" str. 92. -95.
Nema komentara:
Objavi komentar