Postoje sveci i sveci. Neke možemo nazvati „iznimnim svecima“, a druge „običnim svecima“. Iznimne svece podiže Bog za neko iznimno poslanje i daje im iznimna sredstva da ga izvrše.
Takvi su, na primjer, sv. Dominik, sv. Franjo Asiški, sv. Ignacije Loyola i mnogi drugi. Sv. Dominika je Bog podigao da bi obranio Crkvu od albigenških krivovjernika, koji su naučavali najpokvareniji nauk i činili najgore zločine. Kraljevi su na njih slali vojske, Papa je slao svete ljude da ih poprave, ali sve je bilo uzalud. Tada je Bog podigao sv. Dominika koji je svetošću svoga života i svojim najrevnijim propovjedanjem obratio 100,000 od tih najtvrđih grješnika u vrlo kratkom vremenu. Unatoč njegovom strogom životu i neprekidnim naporima, nitko nije bio radosniji i ljupkiji od svetog Dominika. Bio je žalostan jedino kada bi čuo za tuđu žalost ili grijehe počinjene prema njegovom dragom Gospodinu. Svetac je utemeljio tri redovnička reda, koji su dali Crkvi priznate svece, misionare, mučenike, biskupe i pape. Ono zbog čega nam je on posebno drag je činjenica da nam je on dao krunicu, koju je Božja Sveta Majka dala njemu.
A tko nije čuo za serafinskog sv. Franju Asiškog, tako poznatog po svojoj dubokoj poniznosti, ekstremnom siromaštvu i žarkoj ljubavi prema Bogu, zbog čega je kao nagradu primio na svojim rukama i stopalima i boku svete stigmate, oznake Kristovih pet rana. On je također utemeljio tri redovnička reda, koji su dali mnoge i velike svece Crkvi, poput sv. Bonaventure, sv. Ante Padovanskog, sv. Klare i mnoge druge svece koji sjaje kao sjajne zvijezde na nebeskom svodu.
Sv. Ignacije Loyola je još jedan primjer iznimnog sveca. Započeo je svoj život kao vojnik u Španjolskoj vojsci, ali ga je Bog pozvao da bude veliki vojnik Svete Crkve. Njemu je dano poslanje da se bori protiv pseudoreformatora, kao što je sv. Dominiku dan zadatak da obrati albigenze. Njegov slavan red, Družba Isusova, dugo je odrađivao moćan posao na slavu Božju i dobrobit svijeta. Njegovi sinovi su uvijek bili u izvidnici bitke, boreći se hrabro protiv neprijatelja Crkve.
Dakle, ti iznimni sveci, nadahnuti od Boga, koristili su iznimna sredstva da bi postigli svoje velike ciljeve. Radili su neumorno, provodili duge sate u molitvi i vršili strogu pokoru. Bog ih je nagradio nadnaravnim vizijama i otkrivenjima i dao im moć da čine čuda. Obični kršćani nisu pozvani činiti takva velika djela, niti se od njih traži niti im se savjetuje da oponašaju u dugim molitvama ili strogim postovima te iznimne svece.
OBIČNI SVECI
Tu je, međutim, i druga vrsta svetaca, običnih svetaca. Imajte na umu da ti sveci nisu ništa manji sveci nego drugi; oni su istinski sveci i dostigli su uzvišenost svetosti, iako na drugačiji način. Oni vode skromne, jednostavne živote, ispunjavajući svoje svakodnevne dužnosti i koristeći obična, ali obilna sredstva svetosti koje daje Bog svim kršćanima. Ta sredstva i mi možemo koristiti i po njima možemo postići visoke stupnjeve svetosti.
DVIJE GOSPOĐE
Veliki sv. Ante, opat koji je proveo duge godine u pustinji, provodeći čitave noći u molitvi i vršeći stroge pokore, svjestan kako je krepost poniznosti u duhovnom životu, tražio je Boga da ga učini duboko poniznim. Kao odgovor na to pitanje, Svemogući ga je poslao da posjeti dvije gospođe u susjednom gradu, koje su vodeći jednostavne i nepretencionzne živote, bile, tako je Bog rekao Anti, svetije od njega koji je proveo mnogo godina prakticirajući strogu pokoru uz neprestanu molitvu. Posjećujući ih u njihovom domu, svetac je otkrio tajnu takve iznimne svetosti; upitao ih je o njihovim postovima, trajanju molitve, strogosti njihovih života i slično da bi ih mogao nasljedovati. Bio je iznenađen kada nije otkrio ništa posebno. Poštovale su postove Crkve; molile su pobožno svoje molitve; davale su ono malo milostinje što su si mogle priuštiti; primale su redovito sakramente; svakodnevno slušale Misu i prakticirale obične kršćanske kreposti. Ono što se najviše dojmilo sveca je to da su one ljubile Boga vrlo jednostavno, ali posve iskreno. Bog je bio velika stvarnost u njihovim životima. Sve što su radile, radile su iz ljubavi prema Njemu. Izvršavale su svoje svakodnevne dužnosti, videći Boga u svemu što su radile. Prihvaćale su što god bi im se dogodilo, radosti kao i žalosti, kao da dolaze ravno iz Njegove ruke. To je bilo sve, ali to je bilo dovoljno da svetac shvati tajnu njihove divne svetosti, odnosno da su izvršavale svoje dužnosti dobro i da su ljubile Boga.
Postoje mnogi takvi obični, skriveni sveci i sada u Crkvi, kao što ih je bilo u svim vremenima.
vlč. Paul O’ Sullivan
Nema komentara:
Objavi komentar