Razgovor Srca Isusova s mladićem
1. Je li moguće, sinko moj, da pogledaš mene na propelu, a mašiš se rukom za zlom knjigom na ugodnu zabavu?
Kako možeš gledati mene, gdje krvlju obliven sav u ranama izdišem, da otarem osudu, kojom je tebi suđena vječna smrt; a ti, ne mareć zato čitaš mrske knjige, one uzice, kojima neprijatelj, osim što je očito stupio na vidik, gleda, da ti još srce trgne od mene, ter da moja muka i smrt za te nema koristi? Divi se, sinko, kako od ljubavi gorim za te, i dajem ti dara, kad se samo tebi prohtjedne; a ti za mene da ni ne mariš, pače još moje darove i opomene izvraćaš meni na uvredu? Ne bi li ti bio okrutan i kano bez srca, tražeć zabavu i nasladu u tom: da čitaš psovke, klevete i poružna pisma proti svomu ocu; a kamo li ti ne bi išlo ime mahnitac i budala, da si na otrovnu pustio zabavu duši na kvar vrijeme tratiš čitanjem zlih knjiga, klevečući na me i na moj zakon, smijerajući na to, da razore djelo moje, a djeci mi iz srca izvade lijepu, ljubeznu i nad sve dragu krijepost - čistoću?
2. Pazi dakle, sinko, i poslušaj me; jer te ljubim i želim te spasiti; kažem ti: zle knjige sve su one, što ih iz sramotne pohlepe za dobitkom izdavaju varalice, te kvare svojim piskaranjem neoprezne duše. Množina ovakovih knjiga ima, što kradu drago vrijeme i dušu, a razuma ti ne obogate ničim korisnim. Neki opet umiješaju u slatki ubojit za te otrov po nešta dobra; ali baš ovakovih valja da se okaniš; nude te pod laštavom lupinom lijepe pouke skromnim, ali ubojitim otrovom. Sve su navodno napisane nekom tanahnom vještinom; ali ni to nije drugo, van da nesmotreno piješ otrov, ni sam ne znajući kako. Gode ti strastim varavom čarobijom i zaslijepe te, da ne možeš više ni da razlučiš što je istina, što laž, što pošteno, što li nepošteno. Crkva, moja zaručnica, vraća te, opominje, prijeti i zabranjuje ovakove knjige; a da i nemaš zašto drugo odbijati nje od sebe: zar te ljubav ovako milostive majke i strah njezina prokletstva nebi imala sklonuti na posluh? Da ti mene pravo ljubiš, ova pogibelj ne bi bila nesnosnija, nego i najteža druga pogrješka. Dakle pozor sinko! jer otvoreno ti velim: ako budeš čitao zle knjige, morat ću i ja da izbrišem tvoje ime iz knjige života.
3. Slab je i tašt tvoj izgovor. Uzdaš li se u svoj razum, čvrstoću i dobrotu? Bi li smio primiti knjigu okuženiku iz ruke? Samo gdje ti spas duše dođe na kocku, ondje moram da te vidim nesmotrena i drzovita. Ne znaš li pako, da ja oholici i preuzetnjaku kratim milost, te on propada. Treba zabave! Prava je istina da treba; ali hudo je zabavljati se na moju uvredu, gdje će tu zabavu morati da platiš drugom, gorkom, ali prekasnom pokorom. Treba li ti ovakove knjige za nauk ili zvanje, zašto je ne rabiš po mudru savjetu i dozvoli, i tada još s razborom? Vuče li te znatiželjnost i želja za znanjem, čemu bi ti ova kaljužina, kad imaš moje duboke virove prebistre istine te možeš do volje gasiti žeđu. Kakva je to muka meni za ljubav i za spas svoje duše držati se umjerenosti? Okani se onakova znanja, što bi bolje po tebe bilo da ne znaš. Ne vidiš li, da ovim načinom stečeno znanje ne samo da ne bi bilo dobitkom, već
zanemarenje pravoga znanja za spas i preziranje Boga? Ah, moj sinko, upri oči u me propetoga! Da znaš, ovu knjigu učahu mnoge vjerne sluge moje, pa si stekoše obilne hrane i umu i srcu; zadobiše prosvjete i raznolika dara, te bijahu dolje mudri, a gore su sad blaženi. Gori srca! Kuda toliki prođoše, zaputi se i ti, pa se ogledaj u propetoga Spasitelja, da se u njemu vidiš. I tebi je ova knjiga poučna.
Odluke
Razvidi nije li ti među knjigama koja da je i malo sumnjiva. Budi veledušan, kano i oni kršćani, što apostolu donesoše knjige, te sve zle, ma bile kako drage, pobacaše u vatru. Pobrini se za dušu. Ne čitaj nikada knjige, dok ne čuješ savjet mudra i razumna čovjeka;
a namjeriš li se za čitanja na kakovu spletku, potraži koga da ti je razriješi.
Nema komentara:
Objavi komentar