Sv. Franjo Saleški 8. - Još nekoliko naputaka o prijateljstvu

Prijateljstvo traži veliki saobraćaj među prijateljima, inače ne može ni nastati ni opstati. Zato se često događa, da u prijateljstvu nastaje i drugi saobraćaj. Iz srca prelaze u srce, uvlače se i uzajamno ulijevaju i utječu čuvstva, nagnuća, dojmovi. Osobito se to zbiva onda, kad uveliko cijenimo onoga, koga ljubimo. Onda otvorimo prijatelju širom svoje srce, pa s prijateljstvom ulaze u nj lako sva njegova nagnuća i dojmovi, bili dobri ili zločesti.

Zaista, pčele što kupe heraklejski med, traže samo med, ali s medom neopazice usišu s nalipa i otrov. Zato se, Filotea, držimo riječi, što ih je češće izrekao Spasitelj duša naših, kako pripovijedaju stari: "Budite dobri mjenjači i kovači navaca", tj. ne primajte krivih novaca s pravima ni rđava zlata s dobrim; lučite dragocjeno od nevaljala. Tako je, nema gotovo čovjeka bez mane. Pa zašto da od prijatelja uz prijateljstvo prihvatimo svakakve mu mane i pogreške? 

Treba ga dašto ljubiti uza sve mane, ali mana ne valja ljubiti ni primati. Prijateljstvo zahtijeva, da se uzajamno dijeli dobro, a ne zlo. Kao što oni, što vade iz rijeke Taja pijesak, razluče od njega zlato, što ga nađu, pa nose kući, a pijesak ostavljaju na obali, tako i oni, što stekoše dobra prijatelj, moraju razlučiti pijesak mana pa im ne dati u svoju dušu. Zbilja sv. Grgur nazijanski pripovijeda, da su mnogi zavoljeli i divili se tako sv. Vasiliju, te su nastojali nasljedovati i njegove spoljašne mane govoreći polako, zamišljeno i teško razumljivo, idući i noseći bradu poput njegove.

I mi vidimo, gdje muževi, žene, djeca, prijatelji, koji uvelike štuju svoje prijatelje, roditelje, muževe, žene, bilo da im omile, bilo da ih nasljeduju, u prijateljskom saobraćaju prigle tisuće njihovih mana. A to ne bi smjelo nipošto biti. Ta svaki ima dosta svojih nedostataka i sklonosti, pa čemu da prti tude breme? A prijateljstvo ne samo da toga ne traži već naprotiv zahtijeva, da jedan drugom pomaže, da se oslobode svih nedostataka. 

Treba dašto milo podnositi mane prijateljeve, ali ih ne treba podupirati, a još manje prenositi na se. Govorim samo o manama. 

A grijeha u prijatelja ne smijemo ni trpjeti ni podupirati. Ta bilo bi slabo ili opako prijateljstvo, kad bi prijatelj gledao, gdje mu prijatelj gine, a ne bi mu pomogao, gledao ga, gdje umire od čira, a ne bi se usudio, da ga bocne britvom  prijekora i tako spasi. Pravoga i živog prijateljstva nema u grijesima. Vele, da daždevnjak utrne vatru, u koju legne. I grijeh obori prijateljstvo, u koje se useli. Ako je grijeh prolazan, potjerat će ga uskoro prijateljski ukor;ako li se zaustavi i ostane, propade odmah prijateljstvo, jer prijateljstvo može opstojati samo na pravoj kreposti. Kako bi se dakle smjelo griješiti zbog prijateljstva? Prijatelj je neprijatelj, kad nas mami na grijeh; a pravo je, da izgubi prijateljstvo, kad hoće da pokvari i upropasti prijatelja.

Stoga je jedan od najstalnijih znakova, da je prijateljstvo krivo, kad se sklapa s opakim čovjekom, pa bile opačine kakve mu drago. Ako je opak onaj, koga ljubimo, bez sumnje nam je i prijateljstvo opako; jer se tu ne obzire na pravu krepost, pa se mora osnivati na ništetnoj kreposti ili na sjetilnoj vlastitosti.

Trgovačka su društva zbog vremenitog dobitka samo slika pravog prijateljstva, jer se ne sklapaju iz ljubavi prema osobama, već iz koristoljublja.

Napokon evo dvije božanske riječi, dva stupa, kojima se učvršćuje kršćanski život. Prva je Mudračeva: "Tko se boji Boga, naći će i vjerna prijatelja." Druga je sv. Jakova: "Prijateljstvo je ovoga svijeta neprijateljstvo Božje." 

Sv. Franjo Saleški, Filotea, str. 289. -293.