Spasite duše vaše djece

Sveti Alfonz Marija de Liguori, utemeljitelj crkvenog reda Redemptorista, biskup i naučitelj Crkve tumači povlasticu i odgovornost roditeljstva kao posebnoga Božjega poziva.

Ovaj savjet u današnje je doba potrebniji nego ikad. Toliko je mnogo sila koje su se danas urotile protiv naše djece i zato je jako važno da roditelji budu na oprezu.

Mudrost ovoga svetoga čovjeka vodila je i učvršćivala katolike više od dvije stotina godina. Bit ćete radosni ako danas primite k srcu ovaj savjet.

Evanđelje nam govori kako ne može dobro stablo dati loših plodova i kako loše ne može dati dobar plod. Iz toga učimo kako dobar otac odgaja dobru djecu. Ali, ako su roditelji poročni, kako djeca mogu biti kreposna? U istom evanđelje kaže naš Gospodin: "Po rodovima njihovim poznat ćete ih. Bere li se s trnja grožđe ili s drače smokve?" (Matej 7,16). Dakle, nemoguće je, ili vrlo teško, naći čestitu djecu koju su odgojili nemoralni roditelji. Očevi i majke, pozorni poslušajte ovu propovijed koja je od najveće važnosti za vječni spas vas i vaše djece. Budite pozorni, mladi muškarci i mlade žene, koji još niste odabrali životni poziv. Ako želite stupiti u brak, naučite o obvezama koje ste sklopili s obzirom na odgoj svoje djece i znajte također da ako ih ne ispunite, da ćete odvest sebe i njih u vječnu propast. Podijelit ću je u dva dijela. U prvome ću pokazati koliko je važno odgajati djecu u kreposnim navikama, a u drugome ću pokazati s kakvom se pozornosti i marom roditelj treba truditi da ih odgoji dobro.

Obveza roditelja u odgoju

Djeca i kreposne navike:

Otac ima dvije obveze prema svojoj djeci; dužan je pobrinuti se za njihove tjelesne potrebe i podučiti ih kreposnim navikama. Nije potrebno reći ništa o prvoj obvezi makar postoje neki očevi okrutniji od najokrutnijih divljih zvijeri, jer oni protrate svu svoju imovinu ili sve plodove svoga rada u jelu, piću i užicima i dopuštaju da njihova djeca umiru od gladi. No, sada ćemo govoriti o odgoju koji je predmet ove propovijedi.

Sigurno je kako buduće dobro ili loše ponašanje djeteta ovisi o tome je li ono dobro ili loše odgojeno. Priroda sama po sebi uči svakoga roditelja neka se brine o odgoju svojih potomaka. Bog daje roditeljima djecu ne da bi pomagali obitelji, nego da budu odgojeni u strahu Božjem i usmjereni na put vječnog spasenja. Sveti Ivan Zlatousti kaže: "Djeca su naš veliki zalog, pobrinimo se za njih s dužnom pozornosti." Djeca su dana roditeljima kao dar, ne kako bi se s njima postupalo kako je koga volja, već na povjerenje za koje će ako ih izgube poradi svoga nemara morati odgovarati Bogu.

Jedan od velikih crkvenih otaca kaže kako će na sudnji dan roditelji morati položiti račun za sve grijehe svoje djece. Zato onaj tko podučava svog sina da dobro živi, umrijet će sretnom i smirenom smrti. "Tko pouči sina svoga, čini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim. Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slična. Za svojeg se života radovao gledajući ga i na samrti se svojoj ne žalosti." (Knjiga Sirahova 30, 3-5) i on će spasiti svoju dušu pomoću svoje djece, a to je po čestitom odgoju koje im je dao.  "Ali će se spasiti rađanjem djece, ako ostane u vjeri, ljubavi, u svetosti i bistrosti." (1 Timoteju 2,15).

No, s druge strane, vrlo neugodna i nesretna smrt bit će za puno onih koji su se trudili samo kako povećati imetak, umnožiti časti svoje obitelji ili su tražili samo udoban život  zadovoljstava, a nisu gledali na ćudoređe svoje djece. Sveti Pavao kaže kako su takvi roditelji gori od nevjernika. "Ako li se tko za svoje, a osobito za ukućane ne brine, odrekao se je vjere i gori je od nevjernika." (1. Timoteju 5, 8). Očevi i majke trebaju voditi život pobožnosti i stalne molitve i svakidašnje pričesti, a ako zanemare brigu za svoju djecu oni će biti prokleti.

Kad bi svi očevi ispunili svoju dužnost u pogledu izobrazbe svoje djece, zločina bi bilo vrlo malo. Radi lošeg odgoja koji roditelji daju svome potomstvu, oni uzrokuju da njihova djeca, kaže sveti Ivan Zlatousti, ulete u mnoge teške poroke, i stoga oni sami sebe dovode u ozbiljniju situaciju od djece. Doista je velika nesreća djeteta koje ima poročne roditelje, nesposobne odgajati ga u strahu Božjem. To su oni koji se kada vide kako se njihova djeca uključuju u opasna prijateljstva i prepirke, umjesto da ih isprave i kazne samo sažale i kažu: "Što mogu učiniti... mladi su, nadajmo se kako će to prerasti." Kakve opake riječi, kakva okrutna izobrazba! Nadaš li se kako će djeca, kada odrastu, postati sveci? Poslušajte što Salomon kaže: "Odgajaj dijete prema putu, kojim ima ići, pa neće odstupiti od njega ni u starosti." (Mudre izreke 22, 6). Mladi čovjek koji je stekao grješne navike, neće ih napustiti čak ni u svojoj starosti. Kaže sveti Job: "Makar se tijelo njegovo i nadimalo mladošću, u zemlju morat će se njim zakopati." (Job 20, 11). Kada je mlada osoba živjela u zlim navikama, kosti će mu biti ispunjene opačinama njegove mladosti, pa će ih ponijeti u grob. Nečistoće, svetogrđa i mržnja kojima je bio naviknut u mladosti, pratiti će ga u grob i spavati s njim nakon što se njegove kosti svedu na prah i posmrtne ostatke. Vrlo je lako, kada su mali, djecu podučavati čestitim navikama, ali kad su došli do zrele dobi, jednako je teško ispraviti ih, ako su stekli poročne navike.

Kako roditelji trebaju postići taj prijeko potreban odgoj svoje djece

Vratimo se na drugi dio teme – a to je metoda odgoja djece vježbanjem kreposnih navika. Molim vas, očevi i majke, sjetite se toga što vam sada govorim, jer o tome ovisi vječan spas vaših vlastitih duša i duša vaše djece.

Sveti Pavao dostatno poučava, u nekoliko riječi, od čega se primjeren odgoj djece sastoji. On kaže kako se sastoji od discipline i ispravljanja pogrešaka. "I vi, oci! Ne razdražujte djece svoje, nego ih odgajajte stegom i naukom Gospodnjim!" (Efežanima 6, 4). 

Disciplina, koja je jednaka vjerskom usmjerenju u ćudoređu djece, podrazumijeva obvezu odgajanja u kreposnim navikama riječima i primjerima. Najprije riječima: dobar otac često treba okupiti svoju djecu i usaditi u njih sveti strah Božji. Tako je Tobija odgojio svog malog sina. Od djetinjstva ga je učio neka se boji Gospoda i da bježi od svakog grijeha. (Tobija 1, 10). Mudar čovjek veli kako je dobro odgojen sin podrška i utjeha svom ocu. Poučite svog sina, a on će vas okrijepiti i dati radost duši vašoj (Mudre izreke 29, 17) Ali, kao što dobro upućeni sin godi duši svojega oca, tako je neodgojeno dijete izvor tuge u očevu srcu, jer nepoznavanje svojih kršćanskih dužnosti uvijek prati loš život.

Pripovijeda se kako su 1248. godine na jednoj sinodi zapovjedili neukom svećeniku da održi propovijed. Bio je jako uzrujan radi toga i vrag, koji mu se ukazao, uputi ga neka veli: "Knezovi paklene tame pozdravljaju župnike i zahvaljuju im na njihovu nemaru u upućivanju naroda, jer iz neznanja proizlazi nedolično ponašanje i prokletstvo mnogih."

Isto vrijedi i za nemarne roditelje. Na prvom mjestu, roditelj treba uputiti svoju djecu u istine vjere, a osobito u četiri glavna otajstva. Prvo, da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj i Gospodar svih stvari. Drugo, kako da Bog daje prema zasluzi, da će u sljedećem životu dobro nagradit vječnom slavom raja, a zlo kaznit vječnim mukama pakla. Treće, otajstvo Presvetoga Trojstva - to jest, da u Bogu postoje tri Osobe koje su samo jedan Bog, jer imaju samo jednu bit. Četvrto, otajstvo Utjelovljenja Božanske Riječi - Sin Božji i istinski Bog, koji je postao čovjekom u tijelu svoje majke Marije, trpio i umro za naše vječno spasenje.

Trebaju li otac ili majka reći: "Ja ne poznajem ta otajstva". Može li se takva isprika priznati? Može li jedan grijeh biti isprika za drugi? Ako ste nepoučeni o tim otajstvima, morali biste ih naučiti, a potom podučavati svoju djecu. Barem pošaljite svoju djecu čestitome vjeroučitelju. Kako je jadno vidjeti toliko mnogo očeva i majki koji ne mogu poučiti svoju djecu u najpotrebnijim istinama vjere, a koji umjesto da upute svoje sinove i kćeri kršćanskom nauku, ih upućuju da se bave beznačajnim stvarima, a kada oni odrastu, ne znaju što su smrtni grijeh, pakao ili vječnost. Oni čak ne znaju Vjerovanje, Oče naš, ili Zdravo Mariju, koju svaki kršćanin mora naučiti pod prijetnjom smrtnog grijeha.

Pobožni roditelji ne samo da poučavaju svoju djecu u tim stvarima, koje su najvažnije, već ih podučavaju i činovima koje trebaju pobuditi svakog jutra nakon ustajanja. Prvo ih podučavaju zahvaliti Bogu što su sačuvali svoj život tijekom noći; drugo ponuditi Bogu sva njihova dobra djela koja će izvršiti i sve patnje koje će podnijeti toga dana; treće, moliti Isusa Krista i našu najsvetiju Majku Mariju neka ih sačuvaju od svih grijeha tijekom dana. Uče ih neka svake večeri propituju savjest i naprave djelo pokajanja. Također ih poučavaju da svakodnevno da pobuđuju čin vjere, ufanja i ljubavi, mole krunicu i posjećuju Presveti Sakramenat. Neki dobri obiteljski očevi vode računa da nabave dobru knjigu s meditacijama i obave po pola sata svaki dan zajedničku molitvu s razmatranjima. To je ono na što vas Sveti Duh potiče da izvršavate. "Imate li djece? Naučite ih još u djetinjstvu sagnuti glavu." (Propovjednik 7, 25) Nastojimo ih vježbati od djetinjstva u vjerskim navikama, a kada odrastu, ustrajat će u njima. Naučite ih svaki tjedan otići na ispovijed i pričest.

Jednako je vrlo korisno usaditi dobra načela u umove djece. Kakvu propast donose očevi djeci kad ih podučavaju samo svjetovnima načelima! "Morate," kažu neki roditelji svojoj djeci, "tražiti poštovanje i odobravanje svijeta. Bog je milosrdan, On se sažali radi određenih grijeha." Koliko je bijedan mladi čovjek koji griješi jer se pokorava takvim načelima. Dobri roditelji podučavaju djecu drugačijim temeljima. Kraljica Blanche, majka Svetoga Ljudevita, francuskog kralja, znala mu je govoriti: "Moj sine, radije bih te vidjela mrtva u rukama, nego u stanju grijeha." 

Dakle, neka vam postane rutina nadahnjivati vašu djecu određenim vjerskim načelima poput: 

Što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju? 

Sve na ovoj zemlji ima svoj kraj, ali vječnost nikad ne prestaje. 

Neka sve bude izgubljeno, pod uvjetom da ne izgubimo Boga. 

Jedno od takvih načela duboko utisnuto u um mlade osobe, sačuvat će ga uvijek u Božjoj milosti.

No, roditelji su dužni poučiti svoju djecu u prakticiranju kreposti, ne samo riječima, već primjerima. Kako možete očekivati da oni vode dobre živote? Kada se razuzdana mladića ispravlja u pogreškama, on odgovara: "Zašto me osuđuješ kada moj otac čini još gore?" Djeca će se žaliti na bezbožnoga oca, jer su zbog njega uznemirena. (Knjiga Sirahova 41, 10). Kako je moguće imat ćudorednoga i pobožnoga sina kada ima primjer oca koji izgovara svetogrđa i psovke, koji cijele dane provodi u gostionici u igrama i pijanstvu, koji ima naviku posjećivati kuće na lošem glasu i varati bližnjega? Očekujete li kako će vaš sin često ići na ispovijed, kada se sami približite ispovjedniku jedva jednom godišnje?

To možemo povezati s bajkom o raku. Rak je jednog dana ukorio svoje mlade za iskrivljeno hodanje. Odgovoriše: "Oče, daj da vidimo tebe kako hodaš." Otac je hodao pred njima iskrivljenije od njih. To se događa roditelju koji daje loš primjer. Stoga, on nema hrabrosti ispraviti svoju djecu za grijehe koje on sam čini.

Prema svetom Tomi, roditelji koji sablažnjuju na neki način tjeraju djecu da vode nedolične živote. "Oni nisu", kaže sveti Bernard, "'očevi' nego ubojice, ne ubijaju tijela nego duše svoje djece." Roditeljima je beskorisno reći: "Moja su djeca rođena s lošim sklonostima". To nije istina, jer čak i Seneka kaže: "Grješite, ako mislite kako se s nama rađaju poroci, oni se usađuju." Poroci se ne rađaju s vašom djecom, nego im se prenose lošim primjerom roditelja. Da ste svojim sinovima dali dobar primjer, oni ne bi bili tako pokvareni kao što jesu. Prema tome, roditelji, pristupajte sakramentima, učite iz propovijedi, svaki dan molite krunicu, suzdržite se od svega bestidnoga jezika, kleveta i od svađa i vidjet ćete kako vaša djeca slijede vaš primjer. Osobito je potrebno trenirati djecu od njihove rane dobi. Savijte im vrat dok su mladi kako ne bi bili buntovni i neposlušni i kako ne bi stekli loše navike kada odrastu, jer će vam tada bit teško riječima utjecati da bilo što promijenite ili dopunite u njihovome životu.

Kako bismo odgajali djecu u Božjoj stezi, potrebno je odmaknuti ih od prigoda gdje mogu činiti zlo. Otac mora zabraniti svojoj djeci noćne izlaske ili odlaske na mjesta gdje bi njihove kreposti mogle biti izložene opasnosti ili lošem društvu. Sara je, rekla Abrahamu, da protjera tu sluškinju i njezina sina. (Knjiga Postanka 21, 10) Željela je iz doma protjerati Jišmaela, sin sluškinje Agare, kako njezin sin Izak ne bi mogao naučiti njegove zle navike. Loši drugovi su uzroci uništenja mladih ljudi. Otac bi trebao zabraniti djeci donositi doma ukradenu robu. Kad je Tobias čuo blejanje koza u svojoj kući, rekao je: "Pazite, možda je ukradeno, vratite ga vlasnicima." (Knjiga o Tobiji 2, 21)

Roditelji bi trebali zabraniti djeci sve igre koje donose propast svojim obiteljima i vlastitoj duši, a također i plesove, seksualno sugestivnu zabavu i određene opasne razgovore i tulume. Otac bi trebao ukloniti iz svojega doma takozvane ljubavne romane, koje izopačuju mlade ljude, i sve loše knjige koje sadrže opasne principe, bestidne priče ili vulgarnosti. Ne bi smio dopustiti svojim kćerima da budu na samo s muškarcima, bilo mladima ili starima. "Ali ovaj čovjek podučava moju kćer, on je svetac." Sveci su na Nebu, a sveci koji su na zemlji su od krvi i mesa, a u prvoj grješnoj prigodi mogu postati đavli.

Još jedna dužnost roditelja jest ispravljati pogreške obitelji. "Odgajajte ih stegom i naukom Gospodnjim!" Postoje očevi i majke koji vide slabosti u obitelji i šute. Strahujući da će ozlovoljiti djecu, neki očevi propuštaju ispraviti ih, no, vidite li kako vaše dijete pada u bazen i prijeti mu utapljanje, ne bi li to bilo strašno okrutno da ga ne iščupate za kosu i spasite mu život? "Tko štedi šibu, mrzi sina svojega." (Mudre izreke 13, 24) Ako volite svoju djecu, ispravite ih, a dok odrastaju kažnjavajte ih, čak i sa šibom, koliko god često to bude potrebno.

Kažem šibom, ali ne sa štapom; jer ih morate ispraviti kao otac, a ne kao zatvorski stražar. Morate biti oprezni kako ih ne bi istukli u afektu, jer ćete tada biti u opasnosti tući ih s prevelikom žestinom, a to neće polučiti nikakav rezultat, jer tada vjeruju kako je kazna posljedica bijesa, a ne vaše želje da promijene svoj život. Također sam rekao kako ih trebate ispraviti dok odrastaju, jer kad dođu do zreloga doba, vaše će ispravljanje biti od male koristi. Zatim se morate suzdržati od kažnjavanja rukom, inače će postati još tvrdoglaviji i izgubiti će poštovanje prema vama. Koja je korist ispravljati djecu pogrdnim riječima i psovkama? Uskratite im neki dio obroka, određenih odjevnih predmeta ili ih zatvorite u njihovu sobu. Rekao sam dovoljno. Izvucite iz ovih redaka zaključak kako će onaj koji je slabo odgojio svoju djecu, biti strogo kažnjen, a onaj koji ih je naučio kreposnima navikama, primit će veliku nagradu.