Hvale, časti i slave ne dobivaju ljudi radi obične nego radi izvanredne kreposti. Hvaleći nekoga, rado bismo sklonili i druge, da cijene njegovu vrsnoću; časteći ga, dokazujemo, da ga i mi cijenimo. A slava je po mom sudu sjaj dobra glasa, što odsijava od mnogo skupljenih časti i hvala. Časti su i hvale kao drago kamenje, a slava je sjaj, što izbija iz njihova skupa. A kao što poniznost brani da ne držimo mnogo do sebe ili da se ne uzvisujemo nad druge, tako ne dopušta, da tražimo hvalu, čast i slavu, koje zaslužuje samo vrsnoća. Ipak se slaže sa savjetom Mudraca, koji nas opominje, ''da se staramo za dobar glas''. Dobar glas nije štovanje izvrsnosti ili vanrednosti, već običnoga, priprostog poštenja i neporočna života; a poniznost nam ne priječi, da toga ne priznamo u sebi, pa dosljedno ni ne želimo dobar glas. Poniznost bi dašto prezirala dobar glas, da ga ne treba ljubav. No dobar je glas među podlogama ljudskoga društva. Bez njega smo društvu ne samo nekorisni nego i štetni, jer ga sablažnjujemo. Stoga ljubav zahtijeva, a poniznost dopušta, da ga želimo i pomno čuvamo. K tome i ovo: kao što lišće na drveću samo po sebi ne vrijedi mnogo, a ipak mnogo koristi, bilo da poljepša drveće, bilo da sačuva još nježno voće, tako i dobar glas ne vrijedi mnogo sam po sebi, a ipak je veoma koristan, jer ne samo resi naš život, već i čuva naše kreposti, a osobito kreposti nježne i nejake. Dužnost da čuvamo svoj dobar glas i da budemo onakvi, kakvima nas drže ljudi, potiče plemenitu dušu snažnom i jakom silom. Čuvajmo svoje kreposti Filotea, jer su drage Bogu, velikoj i vrhovnoj svrsi naših djela. No kao što oni, što hoće da sačuvaju voće, nisu zadovoljni, da ga zaslade sladorom, nego ga spremaju i u posude prikladne za čuvanje, tako i mi možemo upotrijebiti dobar glas kao vrlo prikladno i korisno sredstvo, da sačuvamo svoje kreposti, premda im je božanska ljubav glavna čuvarica.
Ipak ne smijemo dobar glas čuvati prerevno, pretočno, preosjetljivo. Koji su tako nježni i osjetljivi za dobar glas, naliče onima, što traže ljekarije za najmanje boljetice. Ovi bi rado popravili zdravlje, pa ga posve pokvare; i oni bi rado nježno sačuvati dobar glas, pa ga posve izgube. Zbog te nježnosti postanu čudni, jogunasti, nesnosni, pa sami oštre jezik zlobnicima.
Ne hajemo li i preziremo li nepravdu i klevetu, redovito ćemo bolje proći, nego da primamo k srcu, pravdamo se i osvećujemo. Prezirom čovjek sve rasprši; u ljubavi, čini se, mnogo priznaje. Krokodili naude samo onima, koji ih se boje, a i ogovaranje onima, što se zbog njega izjedaju.
Prevelik strah za dobar glas dokazuje, da se ne pouzdajemo u njegovu podlogu, a to je zbilja čestit život. Gradovi se, što imaju drvene mostove na velikim rijekama, boje svake poplave; a koji imaju kamene mostove, boje se samo vanrednih poplava. Tako i čvrste kršćanske duše preziru običnu poplavu zločestih jezika, a koji se osjećaju slabima, boje se svake trice. Zbilja, Filotea, tko hoće da ima kod sviju dobar glas, izgubiti će ga kod sviju. A i pravo je, da izgubi časti onaj, koji je traži od opakih, sramotnih i beščasnih.
Dobar je glas samo neki znak, koji pokazuje, gdje stanuje krepost. Zato u svemu i svagdje treba cijeniti krepost. Ako ti dakle tko kaže: ''Licemjerka si, jer se daješ na pobožnost!'' ili '' Kukavica si, jer si oprostila nepravdu!'', ne mari za to. Jer u jednu ruku tako govore samo zvekani i lude, a u drugu, sve da i izgubiš dobar glas, ne smiješ ostaviti kreposti niti svrnuti s njene staze. Više treba cijeniti plod lišća, unutarnje i duhovno dobro od vanjskih dobara. Moramo držati do svoga glasa, ali ga ne smijemo obožavati. Ne smijemo se zamjerati dobrima, ali ni zlikovcima ne napekosmo kolača. Brada je ures čovječjem licu, a duga kosa ženinu: Iščupaš li posve bradu ili kose, teško da će ti ikada narasti; ako li ih samo ostrižeš ili obriješ, eto ti ih naskoro gušćih i jačih. Tako ti se ne valja brinuti, ako ti dobar glas ostrižu, dapače i obriju zlobni jezici, koji su, kako veli David ''poput oštre brijaće britve''; jer će ti naskoro dobar glas zasjati kao i prije, pa još i sjajnije. No ako nam otmu dobar glas naše opačine, podlost i nevaljan život, teško da će se ikada povratiti, jer ga iščupasmo s korijenom. A korijen je dobru glasu dobrota i poštenje. Dok je u nas poštenje i ljudi će nas štovati.
Treba se okaniti tašta razgovora, nekorisna društva, lakoumna prijateljstva, nestašnih posjeta, ako sve to škodi našem glasu, jer dobar glas vrijedi više nego sve isprazne naslade. No ako na nas svijet mrmlja, kara nas i kleveće radi naše bogoljubnosti, napretka u pobožnosti i težnje za vječno dobro, pustimo, neka psi laju na mjesec. Ako što i učine protiv našeg glasa, ako nam dobar glas ostrižu i obriju, opet će se pomoliti, a britva će klevetnička koristiti našoj časti kao kosir lozi, koja obrezana bolje i obilatije rodi.
Gledajmo vazda raspetog Isusa Krista, služimo Mu s pouzdanjem i bezazleno, ali mudro i oprezno. On će nam štititi dobar glas, pa ako pripusti, da nam otme, pripustit će zato, da nam vrati bolji ili da napredujemo u svetoj poniznosti. A vrijedi više mrvica poniznosti nego brdo časti. Ako nas nepravedno kude, branimo se mirno istinom protiv klevete. Ako ne popusti, sve se više ponizujmo, pa dobar glas i duše predajmo u ruke Božje. Boljeg zakloništa ne nađosmo. Služimo Bogu na dobru i na zlu glasu popust sv. Pavla, da uzmognemo reći s Davidom: ''Bože moj, za te podnesoh ovo ruglo i ruglo pokri moje lice.'' Ipak izuzimljem neke zločine tako grozne i sramotne, te se nitko ne smije dati njima ocrniti, kad se može opravdati. Isto tako neke osobe dobra glasa, na koje se mnogi ugledaju. U tom slučaju po nauku bogoslovaca moramo mirno suzbiti pretrpljenu krivicu.
Nema komentara:
Objavi komentar