četvrtak, 5. rujna 2019.

Katolički standardi odijevanja za muškarce




Čednost je moralna vrlina i dio vrline umjerenosti kojom čovjek usmjerava svoje vanjske i unutarnje postupke (koliko se mogu odraziti određenim vanjskim znakovima) kako bi ih držao pod nadzorom ispravnog razuma (Summa Theologica, IIa IIae Q.160, a.2). Sveti Toma Akvinski navodi četiri vrste čednosti u uobičajenim stvarima, koje su obavezne za sve:

• Jedno je kretanje uma ka nekoj izvrsnosti, a to se nadzire poniznošću.

• Drugo je želja za stvarima koje se odnose na znanje, a to nadzire studioznost koja se suprotstavlja radoznalosti.

• Treće se odnosi na tjelesne pokrete i postupke (uključujući riječi), koje je potrebno učiniti primjereno i pošteno, bilo da djelujemo ozbiljno ili u igri.

• Četvrto se odnosi na vanjski izgled, primjerice u odijevanju i slično.

    Iako su sva četiri aspekta čednosti podjednako važna, ne ostaje dvojba da se posljednja dva, koja nemaju posebno ime, najčešće razumijevaju pod pojmom čednost. Štoviše, posebno je posljednje, koje spominjemo kao čednost, zbog poremećaja ljudske naravi najlakše prevladati neurednom privlačnošću prema posljednjoj vrsti nečedosti.

    Jasno je da muškarci imaju jednaku dužnost kao i žene da izbjegavaju provokativne riječi ili postupke i izbjegavaju bilo kakvu odjeću koja bi pokazivati previše tijela i sve što vodi u taštinu. Kao i ženama im je stoga zabranjeno prikazivanje tijela u javnosti na neprimjeren način ili na način koji bi mogao stvoriti neurednu privlačnost kod suprotnog spola. Muškarci uvijek trebaju nositi majicu kratkih rukava kod sportskih aktivnosti, a kratke hlače se ne bi smjele nositi u javnosti, već samo opet za sport, i one ne smiju biti prekratke ili preuske. Isto tako, muškarci bi se za nedjeljnu misu trebali čedno odijevati, s košuljom, kravatom, jaknom, hlačama, što sve simbolizira muškarčev osjećaj odgovornosti, koji vodi svoju obitelj uređenom samodisciplinom čednog odijevanja i obavlja svoju dužnost u istinskom štovanju Boga.

     No, dvije su važne razlike u primjeni ovih načela na muškarcima u usporedbi sa ženama i zbog kojih su se Crkveni dokumenti na tu temu bavili čednošću kod žena. Prvi je da se priroda žene čini mnogo sklonijom iskušenju taštine, da pokaže svoje tijelo, a priroda muškarca ga čini mnogo više iskušavanim gledajući to. Dakle, najteža i najopasnija djela protiv čednosti, shvaćena u četvrtom i najograničnijem značenju, naime kao protiv čistoće, su ona od žena.

    Zbog toga je Crkva bila toliko odlučnija u pogledu odijevanja žena, kao što je navedeno u sljedećem citatu iz dekreta svete Kongregacije Vijeća od 18. siječnja 1930.:

    Njegova svetost, Pio XI., nikada nije prestala isticati pravilo svetog Pavla (I Tim 2: 5, 10) "Žene također u pristojnoj odjeći; ukrašavaju se skromnošću i razboritošću,…, kako to čine žene koje ispovijedaju bogoljubnost s dobrim djelima. "

I više je puta isti vrhovni papa poništio i oštro osudio nečednost u odijevanju koja je danas svugdje u modi; čak i među ženama i djevojkama koje su katolkinje; praksa koja nanosi veliku povredu krunskoj vrlini i slavi žena, i štoviše, nažalost, vodi ne samo njihovoj vremenskoj nedaći, već, što je još gore, do njihove vječne propasti, a i propasti drugih duša.

Stoga nije ni čudo što su se biskupi i drugi ordinarijati, kao Kristovi službenici, u svojim biskupijama jednoglasno na svaki način oduprli ovoj licemjernoj i besramnoj modi, a radeći tako veselo su i hrabro podnosili podsmijehe i izrugivanja usmjerene prema njima od strane razuzdanih.''

    Postoji drugi razlog zašto se čednost odijevanja posebno primjenjuje na žene u odnosu na muškarce. To je da postoji poseban oblik nečednosti karakterističan za naše moderno vrijeme, a to je nečednost žena koje nose mušku odjeću, od kojih su najpoznatije hlače i kratke hlače. To potkopava psihološku percepciju žene o sebi i njezine razlike od muškarca, što zauzvrat defeminizira, umanjuje prirodno poštovanje muškaraca i žena, uklanja obranu od prevelike intimizacije i na kraju degradira odnose muškaraca i žena do razine senzualnosti. Upravo je ovaj oblik nečednosti krajnje destruktivan u ljudskim odnosima i vrlini čistoće.

     Ako, dakle, za muškarce sigurno postoji standard čednosti, uvijek se mora imati na umu da je bitka za žensku čednost i mnogo važnija i puno teža za pobjediti.

    Pravi muškarci će ih svojim primjerom podučavati i voditi. Ako imaju poteškoća u inzistiranju na čednosti svoje žene ili kćeri, sjetit će se da će vrlo precizno vježbati sve gore spomenute četiri vrste čednosti, i njihove opomene će donijeti ploda.

Nema komentara:

Objavi komentar