petak, 31. srpnja 2020.

Kult Maske


Crkve su sada ponovno otvorene u nadbiskupiji Detroit za "javne Mise", ali katolici još nisu slobodni. Pravila za dopuštenje da klekneš na Kalvariji su u savršenom skladu s pravilima države. Kontrola. Socijalna distanca. Pokrivala za lica. Baš za sve.

Nadbiskup se poklonio guverneru. Po naredbi princa Crkve, nasljednika apostola, svećenik mora biti poslušan, ljudi se moraju pokoriti. Maska se mora nositi.

To je strašno. Ljudsko lice je divna stvar. Ono je opipljiv znak otajstva svakog ljudskog bića. Ono otkriva identitet osobe - jedinstveni, nezamjenjiv, stvoren na sliku Božju. Lice odaje tračak duše. Postoji jedna stara latinska uzrečica:  Vultus est index animi. To znači: Lice je pokazatelj razuma. Pa zašto bismo ga onda pokrivali? Što se skriva? Postoji laž iza svega ovoga.

Frustra unusquisque proximo suo
Labium subdolum
In corde et corde locuti sunt.

Svatko laže svome bližnjemu,
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.(Psalam 11)

Postoji nešto odvratno u vezi sa zagušljivom maskom. Osim što pokriva i nos i usta, ona izobličava strukturu lica. Pogledajte grupu maskiranih ljudi, dobro ih pogledajte. Oni ne izgledaju humano. Donji dio lica je zamaskiran grotesknom izbočinom. Njihov identitet je skriven. Nema komunikacije emocija. Nema neverbalnih znakova za raspoznavanje za razumijevanje kolege čovjeka. Osmjesi, mrštenja, grimase, zijevanja, cerekanja, sve je to skriveno pod sveprisutnom maskom.

Ali ljudi je svejedno nose. Ona pokazuje da slijede pravila, čak i nadbiskup.

Bolje bi nam bilo da otvorimo oči na indoktrinaciju koja se tu zbiva. Tjeraju nas kao stoku u obor kolektivne nesvijesti. Nošenje maske nema nikakve veze sa zarazom. Nema nikakve veze sa zaustavljanjem njezina širenja ili sa zaštitom ranjivih ili sprječavanjem novom vala. To su slogani, fraze koje se lako pamte koje su izmislile, sigurna sam, neke skupe firme za odnose s javnošću, poput ove nove: Budite na sigurnom doma. Sigurni od čega?

Smrti. Svoje vlastite i svih drugih. To je ono što ih plaši. I zbog čega se predaju diktatorima.

Ali stopa smrtnosti virusa (ili njegovih komplikacija) je manje d 0.5%. A taj postotak se također ne odnosi na čitavu populaciju. Odnosi se na one zaražene. Možda bi netko mogao pokušati računati i shvatiti kolika je smrtnost za čitavu populaciju. Koliko bi nula došlo iza decimalne točke?

Ne samo to nego mnoge od 'komplikacija' bi zapravo mogle biti post-viralne u bolnici stečene infekcije (na eng. HAIS) poput sepse, gljivičnih patogena, pneumonije ili - što nam puno toga govori - pneumonije povezane s respiratorom. Ti slučajevi su brojni. Skoro 100,000 amerikanaca umire svake godine od bolničkih infekcija, a 1.7 milijuna se od njih razboli. A nisam vidjela da neki guverner proglašava karantenu radi toga.

Voljela bih da neki genijalni statističar odvoji smrti povezane s bolničkim infekcijama od korone. Kladim se da bismo naučila da i puno manje od 0.5% COVID pacijenata zapravo umire od tog virusa.

To bi stavilo čitavu ovu kontrolnu vježbu u pravu perspektivu. Ali ne i ako su vam već isprali mozak. Ne ako ste se podčinili svojim "stručnjacima". Jer ako prestanete koristiti mozak koji vam je Bog dao, oni će vam reći što da mislite. Oni imaju dovoljno "istraživanja" da potkrijepe svoje tvrdnje. Vi ništa ne možete odlučiti sami za sebe. Vi ne znate dovoljno.

Kontrolori - vladajući, akademski i znanstveni - nisu samo zatočili gospodarstvo, oni su zatočili i ljudima razum. Posljedice tog psihološkog ubojstva trajat će dulje od uništenja tvrtki.

Ali stručnjaci za imidž i stvoritelji agende su odlučili pod svaku cijenu imati svoje novo društvo. Ova "kriza" je uzbudljiv korak u metamorfozu ljudske rase. Započeli su s novim valom propagande, gurajući nam je niz grlo poput neispravnog respiratora. Bit će novi val na jesen, oni inzistiraju. Milijuni, možda stotine milijuna ljudi umrijet će ako se ograničenja ukinu. Ljudi se možda neće vratiti normalnom, mentalno zdravom životu. Oni se moraju bojati.

Oni moraju nositi Masku. Maska će ih čuvati.

Je li maska medicinski efikasna to nije važno. Ozbiljna indoktrinacija počinje. Vaše lice mora biti pokriveno. Odbiti nositi Masku znači da ti nije stalo do drugih, već samo do sebe. Ti si sebičan. Sljedeća stvar koja slijedi je da će netko to proglasiti zločinom iz mržnje.

"Slušaj", kažu svojim račvastim jezikom. "To je mala stvar nositi masku, mali čin ljubavi, izraz ljubaznosti." Možeš nositi maramu ili šal ili kiruršku masku. Nema problema. Simbol je važan, to je kao značka brige o drugima. A zlo vreba iza tog lažnog suosjećanja. Ezoterični snovi novog čovječanstva, rase heroja se materijaliziraju u stvarnom vremenu. A to nije kraljevstvo Božje.

Bolje nam je da znamo čitati znakove inače ćemo biti prevareni. Bolje nam je gledati na čitavu stvar očima kršćana.

Postoji plan koji su uveli za našu transformaciju. Prvi korak je stvoriti jedinstvo. Možda se, nakon Abu Dhabija, ono može zvati zajednica ljudskog bratstva, udruživanje svih ljudi svijeta. Dvije stvari će biti potrebne da bi se to moglo postići: bit će obavezno i bit će univerzalno. A Maska upravo odgovara tim njihovim ciljevima.

U pripremi za to konačno unificiranje, nešto što se samo može opisati kao kult javlja se među ljudima. Hoćemo li to nazvati kult Maske? Bilo bi prikladno. Na isti način kako mi pokazujemo našu katoličku vjeru noseći križeve ili medaljice, isprepličući krunicu oko naših ručnih zglobova ili noseći crkveni veo, tako i nositelji maski signaliziraju svoje pripadanje novom konsenzusu pokrivanja lica. Neki ga ne vole, a neki uživaju u njemu. Većina ih uopće niti ne razmišlja o tome - nešto poput vezanja pojasa u autu. To će ih zaštititi.

Ali moramo razmišljati o tome. Jer ako nećemo, naći ćemo se u mentalnoj divljini gdje je stvarnost tamo gdje ti kažu da je. Poput svih kultova, kult Maske predstavlja se kao nešto dobro. On priziva duboke ljudske nade, ublažava strahove i nadahnjuje snove. Kada to ne bi bilo tako nitko mu se ne bi priključio. U sekularnom društvu (ili otpadničkoj crkvi) ljudi su prepušteni sami sebi. Život za mnoge od njih nema vrijednosti niti svrhu osim zemaljskog zadovoljstva. Pa opet, ipak ljudi nekako znaju da su stvoreni za nešto više. Njihova srca vape za značenjem, za nečim što će im pomoći da se osjećaju da negdje pripadaju u ovom bezbožnom svijetu.

I tu ulazi na scenu Maska.

Ona, naravno, mora biti obavezna, za sve. Ako samo pojedinci obuku beskorisnu masku, to ne znači ništa; potreba da se bude dio nečega važnoga nije ispunjena. Osoba se još uvijek bavi samim sobom. Ali ako Znanost, novi bog bezbožnih, zatraži univerzalnu usklađenost onda nošenje filtera za lice preuzima značenje nečeg većeg. 

Refren odzvanja u željnim ušima: "We're in this together." (U ovom smo zajedno.) Ako ljudi sakriju svoja lica, oni mogu osjećati da pripadaju nečemu. Oni mogu pokazivati solidarnost s čitavom ljudskom rasom, rasom koju je poharala smrtonosna bolest i njezin sam opstanak je u opasnosti.

Mogu se osjećati dobro u vezi sebe. Ako nose Masku, oni mogu čuvati ljude sigurnima. Oni mogu učiniti nešto značajno.

Ali nositelji Maske plaćaju stravičnu cijenu za te zablude. Njih je porobio virus, Corona, mikrob koji izgleda više kao buzdovan negoli kruna. Maska će biti livreja njihovog pokoravanja zauvijek. Nema povratka na staro. Oni pripadaju krdu i sad su podložni njegovim pravilima.

Bilo bi dovoljno loše da se Maskijani drže samo svojih i da ostave nas ostale na miru. Ali ne. Nošenje Maske je postala patološka opsesija, Sloboda otkrivenih lica gleda se kao prijetnja njihovoj sigurnosti i, što je još značajnije, njihovom osjećaju predanosti većem dobru. Oni se bore protiv fantomske opasnosti.

Za sada je većina njihovog oružja psihološko - ponižavanje, bojkotiranje, isključivanje, klevetanje. Ali sve je više i drugih puno ozbiljnijih napada. Poziva policije, video objava na društvenim mrežama, grubih konfrontacija. Bojim se da to neće uskoro završiti; bez otpora planovima Mjenjača svijeta, dolaze nam prilično zastrašujuća vremena.

Radi raznih bezumnih prihvaćanja svake vrste odvratnosti - moralnih, bioloških i liturgijskih - nisam baš optimistična da možemo kroz sve ovo proći neozlijeđeni. Toliko dugo dok naše društvo prihvaća legalizirani grijeh i ignorira pokvarenost, mi imamo problem. Svaki put kad pristanemo na vladavinu laži, sve se više i više udaljavamo od Istine koja nas oslobađa. Da bi se red u našoj zemlji obnovio, amerikanci prvo trebaju biti dobri.

Jesmo li na početku vremena žalosti? Tako to meni izgleda. Poplava apostazije nas je prekrila; grad Božji je opljačkan. Ne izgleda vjerojatno da će Projektanti stati kod Maske i društvene distance. Možda će uspjeti uvesti i prisiliti nas na čipiranje i nedobrodošlo cijepljenje. Ja se molim da neće.

Ali ovo je zemlja, napokon, mjesto kušnji i nedaća. Moramo odbiti pristati na laž i grijeh. Samo kada naši umovi budu slobodni od luciferijanskih laži, znat ćemo što trebamo učiniti. A i samo onda ćemo imati hrabrost i integritet to i učiniti. Kao što je sv. Bernard običavao govoriti usred nedaća: "Quid hoc ad aeternitatem?" (Što je to prema vječnosti?) Mi smo katolici, djeca Najvišega, a to je SVE. Zašto bi dopustili da nas kao stoku podvrgnu impotentnim bogovima? Dok lutamo ovom dolinom suza, moramo se držati uskoga puta. S pogledom prema naprijed, uspravnih ramena, mi ćemo ispuniti svoju sudbinu - neka bude blagoslovljen čas kada ćemo proći kroz vrata nebeska.


Susan Claire Potts, Ph.D.

Izvor

1 komentar:

  1. Lijepo rečeno, stravična istina i bojim se da nas je malo u odnosu na podložne maloumne, koji vjeruju ljudskim nakazama ili sotoni koja ih zavodi i želi zavladati s iskrenima čiste Duše. Volila bih da sam mlađa, jača i zdravija da uložim svu svoju energiju i jasno viđenje situacije koja nam se servira odavno.

    OdgovoriIzbriši