Nevinost je ljiljan među krepostima. Ljude gotovo izjednačuje s anđelima. Ništa nije lijepo, ako nije čisto, a ljudska je čistoća nevinost. Nevinost se zove i poštenje, a poznavanje se zove čast. Zove se i neporočnost, a protivna joj je pokvarenost. Ukratko, njena je posebna slava, da je lijepa i čista krepost duše i tijela.
Nikada ni na kakav način nije dopušteno, da ugađamo tijelu besramnim nasladama. Dopušteno je samo u zakonitoj ženidbi, jer njena svetost može pravedno naknaditi gubitak, što ga uzrokuje takova naslada. A i u ženidbi treba imati poštenu nakanu, da ostane čista i poštena volja, ako se već u nasladi potkrade što nepristojno.
Čisto je srce poput biserne školjke, u koju ne može ni kap vode osim s neba. Ni u srce ne smije naslada osim ženidbene, koja je određena s neba. Izvan ženidbe se ne smije ni misliti nečisto hotimice i promišljeno.
Prvi je stupanj ove kreposti, Filotea, da nikada ne pripustiš zabranjene i nedopuštene naslade, a takove su sve naslade izvan ženidbe, a i u samoj ženidbi, kad se protive pravilima ženidbe. Na drugom se mjestu kloni, koliko je moguće, nekorisnih i suvišnih naslada, pa bile inače slobodne i dopuštene. Treće, ne priljubljuj se ni složenim i naređenim užicima i nasladama. Ako se i moraju uživati nužne naslade, što idu za svrhom, zbog koje je naređena ženidba, ipak se ne smiješ uz njih priljubiti srcem i dušom.
Uostalom ova je krepost svakome i te kako potrebna. Udovcima je potrebna junačka nevinost, da preziru sadašnje i buduće naslade, ali i da se usprotive mašti, koja veze u duši nedopuštene naslade, što su ih već u ženidbi uživali. Zato su udovci i osjetljiviji za nečistu muku. Stoga se sv. Augustin divi čistoći svoga dragog Alipija, koji se posve otresao i prezreo putene naslade, što ih je u mladosti češće okusio. Pa zbilja, dok je voće cijelo, može se sačuvati u slami, u pijesku i u svome lišću. Načeto se gotovo ne može sačuvati, osim ako se zasladi medom i sladorom. Tako se i nepovrijeđena i neokaljana nevinost može čuvati na više načina, ali kad se jednom povrijedi, očuvat je može samo uzvišena pobožnost, koja je, rekoh, često med i slador duševni.
Djevicama je potrebna vanredno bezazlena i nježna nevinost, da potjeraju iz srca sve nepristojne misli i od srca prezru svaku nečistu nasladu, jer takve naslade ne dolikuju ljudima, nego magarcima i svinjama. Neka dakle ove čiste duše nikad ne podvoume, da je čistoća kud i kamo bolja od svega, što se s njom kosi. Veliki sv. Jerolim veli, da nečastivi silom zavodi djevice na želju, da okuse razblude, pa im ih prikazuje beskrajno ugodnijima i slađima nego jesu. To ih često jako uznemiri, veli dalje taj sv. otac, jer drže slađim ono, čega ne poznaju.
Kad mali leptir opazi plamen, liječe oko njega, da vidi je li sladak, kao što je lijep. Ta ga želja goni, te okusi i odmah pogine. Tako se i mladež da zanijeti, precjenjujući krivo i ludo užitak razbludnih plamena, pa se nakon mnogo nepristojnih misli konačno zaleti u nj i pogiba. Mnogo je luđa u tom od leptira. Leptiri imaju povod, te im se čini, da je vatra i ugodna, kad je lijepa; a mladež zna, da je posve ružna stvar, što je traži, pa ipak uvelike cijeni ludu i živinsku nasladu.
Što je do oženjenih, stalno je (premda je svjetini to teško vjerovati), da im je čistoća veoma potrebna; jer se od njih ne traži, da se posve okane putenih naslada, samo da ne prevršuju mjere. Držim, da je teža zapovijed: "Srdite se, a ne griješite", nego: "Ne srdite se uopće." Mnogo se lakše ukloniti srdžbi, nego je obuzdavati. Tako je lakše posve se uzdržavati od putenost, nego ih umjereno uživati. Istina, sveta bračna sloboda može osebujno ugasiti oganj požude. Ali zbog slabosti oni, što uživaju, lako od dopuštena pređu u razuzdanost, od uporabe u zlouporabu. Kao što se nađe mnogo bogataša, koji ne kradu iz potrebe, već iz lakomosti, tako i mnogi bračni drugovi prevršuju zbog puke neumjerenost i pohote onim, što je dopušteno. Njihova je požuda kao divlji oganj, koji se ne ustavlja, nego se vije i pali! Vazda je pogibeljno upotrebljavati žestoke ljekarije. Jer ako ih ispiješ više nego treba, ili ako nisu dobro pripravljene, jako će ti nauditi. Ženidba je blagoslovljena i naređena zbog toga, da bude ljekarija protiv požude, pa je zbilja prijeki lijek, ali je i žestok, a zato je i vrlo pogibeljan, ako se ne upotrebljava oprezno.
Dodajem, da muž i žena moraju često rastavljeno živjeti bilo radi različitih poslova, bilo radi bolesti: prvo, da se posve uzdržavaju, kad su rastavljeni; drugo, da umjereno uživaju, kad su zajedno.
Zbilja, sv. Katarina sijenska vidje među prokletnicima mnogo duša u teškim mukama, jer oskvrnuše svetost ženidbe. "Ne stoga", kaže svetica,"jer bi to bio tako strašan grijeh, ta ubistva su i psovke strahovitiji grijesi, nego stoga, što onih, koji griješe, ne boli duša, pa dugo ustraju u grijehu."
Eto vidiš, da je čistoća svima potrebna. "Nastojte o miru sa svima, veli apostol, i o svetosti, bez koje nitko ne dođe k Bogu." No pod svetošću razumije nevinost, kako već primjetiše sv. Jerolim i sv. Ivan Zlatousti. Neće zaista, Filotea, nitko gledati Boga bez nevinosti, nitko neće stanovati u njegovu svetom šatoru, ne bude li čista srca."
I sam Spasitelj veli: "Psi će i besramnici biti protjerani", a "Blaženi čista srca, jer će Boga gledati."
Filotea - str. 239.-245.
Nema komentara:
Objavi komentar