"Ubi caritas et castitas, deus ibi est."
"Gdje su ljubav i čistoća, tu je Bog."
Grijeh je privlačan i ugodan. Točka. Grijeh nam pruža sirovi fizički užitak. Može biti intenzivan i opojan. Ali grijeh nije loš zato što netko na položaju autoriteta, iz nekog arogantnog i tajanstvenog razloga tako kaže. Grijeh nije loš jer katekizam tako kaže. Niti je grijeh loš jer čini da se osjećaš dobro. Grijeh je loš jer te odvlači od tvog cilja, od svetosti, u prazne užitke pukog ugodnog osjećanja. Grijeh promašuje svrhu i cilj života.
Bog je svrha i cilj našeg života, a što se tiče seksualnosti, On nam je dao reproduktivne organe tako da možemo donijeti novi život na svijet. Primijetite da mi nismo stvoritelji. Bog je stvoritelj, a mi smo prokreatori - tj. Bog stvara kroz nas. Naši reproduktivni organi stoga služe u svrhu razmnožavanja. Oni služe donošenju na svijet djece koja će naučiti ljubiti Ljubav - samoga Boga - da bi sama postala ljubav.
Unatoč intenzitetu osjećaja, grijeh oskvrnjuje ljubav. Grijeh je mržnja prema ljubavi. Grijeh čini užitak svojim ciljem i tako završava u neuspjehu.
Pa ipak, budući da grijeh uzrokuje da se osjećamo dobro to ukazuje konačno na duhovnu borbu. Unatoč pulsirajućem intenzitetu privlačnosti grijeha, trebamo se boriti protiv grješnih užitaka i podsjećati se da je, usprkos svim čarima, grijeh mržnja prema ljubavi.
Borba protiv grijeha se jedino može voditi s ljubavlju prema Bogu, a čistoća je jedno moćno oružje u našim rukama.
Čistoća je izbor koji možete učiniti usprkos svojoj prošlosti. Svaki kršćanin, bilo muškarac ili žena, s heteroseksualnim ili homoseksualnim željama, u braku ili celibatu, laik ili svećenik ili redovnik, se pozvan na čistoću. Čistoća nije represija seksualnosti, ona je pročišćavajuća transformacija žudnje u ljubav.
Kao cjelovit ljudski odgovor na božansku ljubav, čistoća obuhvaća sve psihološke društvene i fizičke posljedice prihvaćanja da je tijelo hram Duha Svetoga (1.Korinćanima 6,19) - "Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji." U čistoći mi se odričemo požude; odijevamo se čedno; upuštamo se u intimne odnose jedino u kontekstu svetosti braka (koji nije civilno pravo već sakrament koji se daje jedino primjereno raspoloživom muškarcu i ženi) i unutar tog konteksta, sudjeluju u spolnosti koja je usmjerena k želji za stvaranjem potomstva, a udaljujemo se od ili, jezikom Biblije, umiremo moralnoj nečistoći iskvarenog svijeta u kojem svi mi živimo. Sve to činimo kako bismo mogli služiti Bogu čistih srdaca i sada i u kraljevstvu nebeskome.
Čistoća nije samo stav prema ljudskoj spolnosti. Ona je potpuno prihvaćanje svetog načina življenja koji je Krist propovijedao - i živio u svojem Tijelu - i koji suvremeno društvo, sa svim svojim psihoblebetanjima o sreći, samoostvarenju i ljudskim pravima nastoji svim snagama potkopati. Čistoća je, stoga, način života - Način života, jedini način života, jedina "orijentacija" - za svakoga tko bi slijedio Krista i tvrdio da je kršćanin.
To nije naredba koju djevice trebaju slušati, mladenke ignorirati; za udovice, a ne za udane žene; za redovnike, a ne za oženjene muškarce; za kler, a ne za laike. Ne, čitava Crkva, čitavo tijelo, svi njezini članovi u svojim specifičnim i različitim funkcijama moraju slijediti Krista... "Oni moraju uzeti svoj križ trpeći u svijetu radi Krista, koju god patnju im svijet donio." (Iz propovijedi sv. Augustina, biskupa, časoslov)
I jao duši koja prezrivo odbaci čistoću. Ljubav je čista i prezreti čistoću znači prezreti ljubav. Ako prezireš ljubav, vidjet ćete na kraju da vam ostaje samo trajna slomljenost i praznina. Prezreti čistoću znači prezreti Krista samoga, koji u svom stvarnom i tjelesnom trpljenju na križu i stvarno prisutnom za nas u lomljenju kruha u Euharistiji, nudi jedino sredstvo iscjeljenja naše ljudske bijede i slomljenosti.
Raymond Lloyd Richmond, katolički psihoterapeut, Ph. D.
"Korišteno s dopuštenjem."
Nema komentara:
Objavi komentar