Poseban oblik nečednosti koji je karakterističan za naše vrijeme

Kao što postoji katolički standard odijevanja za žene tako postoji i za muškarce, jer upravo isti principi vrijede i za jedne i za druge.

Čednost je moralna krepost i dio kreposti umjerenosti po kojoj osoba unosi umjerenost u svoja vanjska i unutarnja ponašanja (koliko se može vidjeti određenim vanjskim znakovima), da bi ih držala pod kontrolom iz pravih razloga (ST, IIa IIae P. 160, A. 2). Sv. Toma Akvinski nabraja četiri vrste čednosti u uobičajenim stvarima, koje su obvezujuće za svakoga:
• prva je kretanje uma prema nekoj izvrsnosti, ublaženo poniznošću
• druga je žudnja za stvarima koje se odnose na znanje, ublaženo marljivošću koja se protivi znatiželji
• treća se tiče tjelesnih kretnji i čina (uključujući i riječi), koje zahtijevaju da se čine dolično i časno, bez obzira je li čin ozbiljan ili igra
• četvrto se tiče vanjskog izgleda, na primjer odjeće i sl.
Ako su sva četiri aspekta jednako važna, nema sumnje da se zadnja dva, koja nemaju posebno ime, uglavnom podrazumijevaju pod pojmom čednost. Štoviše, čednost se najviše odnosi na zadnji, zbog neurednosti pale ljudske naravi, koju se tako lako može svladati neurednom privlačnošću zadnjeg aspekta nečednosti.

Jasno je da muškarci imaju podjednaku dužnost kao i žene izbjegavati provokativne riječi i ne odijevati se u odjeću koja bi isticala njihovu osobnost ili njihovo tijelo, kojom bi se pravili važni, vodeći u samodopadnost i uobraženost. Poput žena, njima je stoga zabranjeno izlagati svoja tijela u javnosti na nedoličan način, ili izazivati neurednu privlačnost suprotnog spola. Muškarci uvijek moraju nositi majicu kad vježbaju, a kratke hlače ne bi trebali nositi u javnosti, već ih smiju koristiti samo za sport, a ni tada one ne smiju biti prekratke ili preuske. Isto tako, muškarci se trebaju čedno odijevati za nedjeljnu Misu - u košulju, kravatu, hlače, u ono što simbolizira osjećaj odgovornosti, vodeći svoju obitelj urednom samodisciplinom čednog odijevanja te vršeći svoju dužnost u istinskom bogoslužju.

Međutim, postoje dvije važne razlike u primjenjivanju tih principa na muškarce, u usporedbi sa ženama, koje su razlog zašto se crkveni dokumenti o toj temi uglavnom odnose na čednost kod žena. Prva je ta da je priroda žene sklonija napasti taštine i da se pravi važna svojim tijelom, a druga da muškarčeva priroda čini da je on u većoj napasti kada je tome izložen. Zbog toga, najozbiljnije i najopasnije povrede čednosti, one koja spada pod četvrti princip i strogo gledano, uglavnom protiv čistoće, čine žene.

Iz tog razloga Crkva je bila puno stroža oko ženske odjeće, što vidimo i iz sljedećeg citata iz dekreta Svete Kongregacije Vijeća 18. siječnja 1930.:
Njegova Svetost, Pio XI., nikad nije prestao utvrđivati pisanom riječju i govorom ono pravilo sv. Pavla: "Da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću... kako i dolikuje ženama kojima je zvanje pobožnost.“ 
I u mnogim prilikama isti je vrhovni poglavar korio i oštro osudio nečednost u odijevanju koja je danas svugdje u modi; čak i među katoličkim ženama i djevojkama; praksa koja ozbiljno šteti krunidbenoj kreposti i diki žene, a još više jer na nesreću vodi ne samo njihovom vremenitom gubitku, već, što je gore, njihovoj vječnoj propasti i propasti drugih duša.
Zato nije čudo da su se biskupi i drugi mjesni ordinariji, kao što i priliči Kristovim službenicima, u svojim poštovanim biskupijama jednoglasno odupirali svakom načinu takve razuzdane i besramne mode i čineći to, radosno su i hrabro podnijeli ismijavanja i ruganja koja su ponekad pakosni ljudi usmjerili protiv njih...

Postoji i drugi razlog zašto je čednost odjeće posebno važna za žene. Radi se o tome da postoji poseban oblik nečednosti koji je karakterističan za naše vrijeme, a to je nečednost žene koja nosi mušku odjeću, ponajprije hlače i kratke hlače. On potkopava žensko psihološko sagledavanje same sebe, i njezine različitosti od muškarca, što ju zauzvrat čini manje ženstvenom, nagriza prirodno uvažavanje između muškaraca i žena, odnos postaje preintiman i na kraju degradira na razinu senzualnosti. Radi se o takvom obliku nečednosti koja je na kraju najdestruktivnija za ljudske odnose i krepost čistoće.
Ako, stoga, postoji određeni standard čednosti za muškarce, moramo uvijek imati na umu da je bitka za ženinu čednost i važnija i teža za dobiti.
Pravi muškarci će, ipak, podučavati i voditi svojim primjerom. Ako imaju problema s inzistiranjem na čednosti kod svoje žene ili kćeri, oni će se sjetiti prakticirati upravo četiri vrste čednosti koje smo gore naveli, i njihove opomene donositi će plod.
O. Peter R. Scott
Izvor