Njegova ekscelencija, kardinal Paul Cullen, nadbiskup Dublina i Irske nadbiskupije, 22. veljače 1869. godine predočio je dokaze Kraljevskoj komisiji za ispitivanje kvalitete osnovnog obrazovanja Irske. O kardinalu Cullenu, nadbiskupu Dublina u katoličkoj enciklopediji piše sljedeće:
Stanje katoličke crkve u Irskoj 1878. godine, u usporedbi s onim 1850., pruža obilne dokaze o plodnoj revnosti kardinala Cullena i blagotvornim učincima postignutim za vrijeme njegovog episkopata. Tih dvadeset godina označilo je dugo razdoblje pobjedničkog napretka u svim stvarima povezanima s vjerom, disciplinom, obrazovanjem i milosrđem. Elokventni otac dominikanac Thomas N. Burke napisao je 1878.: "Vodeći duh animiranja, ohrabrivanja i usmjeravanja divnog djela irske katoličke crkve zadnjih dvadeset i osam godina bio je Paul, kardinal Cullen, događaje čijeg će upravljanja povijest upamtiti kao, moguće, najdivnije i najslavnije razdoblje u cijeloj crkvenoj povijesti Irske. Rezultat njegovog truda bila je predivna obnova katoličkih štovanja i pobožnosti koje su u naše vrijeme obnovile drevnu slavu svetosti zemlje koja se nekoć nazivala „Otok svetaca“. Niti jedna kršćanska crkva nije u isto vrijeme postigla značajnije religiozne rezultate u bogatstvu i obilnosti plodova istinske katoličke pobožnosti. Njegovi ostaci počivaju ispod apside crkve povezane s dijecezanskom bogoslovijom u Clonliffeu.
U kardinalovo svjedočanstvo Komisiji bila je uključena velika količina dokaza koji pokazuju štetu u praksi „miješanih“ ili „zajedničkih“ škola. Te škole miješaju učenike različitih religija, ili ne podučavaju nikakav vjeronauk učenicima, ili ih podučavaju samo općenite kršćanske principe koje katolicizam dijeli s većinom protestantskih sekti. Daleko od toga da je to neka neobična stvar danas, takve škole su sada posve standardne u Sjedinjenim Državama i na Zapadu i tipično su prihvaćene bez previše pitanja od naših modernih katoličkih autoriteta. Zbog toga je vrlo zanimljivo vidjeti istinski katoličku reakciju na taj koncept krajem 19. stoljeća. Kardinal Cullen sakupio je brojna pisma katoličkih biskupa iz cijelog svijeta da svjedoče o utjecaju tih škola i na stanovništvo i na vjernike. Uključio sam dolje neka od pisama kardinala Cullena koje je on predočio Komisiji. Među njima se nalaze pisma biskupa iz Belgije, nadbiskupa New Yorka i napokon, pismo Njegove Svetosti samog Pape Pija IX. Uživajte.
Chris Jackson
One su ih htjele ustanoviti pretežno po principima našeg Nacionalnog sistema, odnosno, da se ne podučava ništa o religiji osim nekih općenitih kršćanskih principa. Biskup pokazuje da je takav pokušaj u sukobu s naukom Katoličke crkve i osjećajem katolika u Belgiji. Njegova pisma sadrže dobra zapažanja, koja će možda biti zanimljivo pročitati. On govori tim gospođama:
"Pothvat koji ste isplanirali, procijenjen prema vašem vlastitom programu, ne može biti pomiren s ispovijedanjem katoličke vjere; on bi vas stavio u otvorenu opoziciju s Božjom Crkvom, za koju kažete da jeste, i da namjeravate ostati, član. Ne smijete se zavaravati u vezi tih činjenica – kao otac kojemu je povjerena briga za njegovu obitelj, kao pastir odgovoran za duše Njegovog stada, ja vas upozoravam da ne idete tim krivim i pogubnim putem, na koji ste prisiljeni utjecajima u koje imate povjerenja, a ne bi trebali..
Bolje preispitajte što vaš program predlaže. Vi se obvezujete podučavati u vašoj školi, ili uzrokujete da će na vašu odgovornost tamo biti podučavana prava vjera i krivovjerje pa čak i nevjernost – vi se vežete da ćete staviti istinu i zabludu u posve jednaki položaj; vi obećavate dobrodošlicu, u vašoj školi s jednakom naklonošću, svemu onome što je Bog, Gospodar Istine, otkrio i zapovjedio nam da vjerujemo, i svemu onome što je Duh laži stavio na mjesto Božanske riječi i institucija; vi želite, kako Sveto pismo kaže, služiti dvama gospodarima, između kojih postoji nepomirljiva suprotnost, i u vašim školama slaviti u isto vrijeme Krista i Beliala! Ali Isus Krist nikada neće tolerirati tu podijeljenu odanost; vi znate kojim riječima On to odbacuje i osuđuje!
Je li moguće da ste odlučili zatvoriti vrata vaše škole vjerskom utjecaju, koji je sama duša obrazovanja; isključiti iz proučavanja povijesti tragove djela Božje Providnosti u svijetu, bez čega povijest postaje jalova i puki suhoparan katalog imena, datuma i podataka, umjesto da bude izvor korisnih, praktičnih lekcija; reći niti jednu riječ o veličanstvenoj i dobrotvornoj ulozi koju je Božja Crkva igrala u svijetu zadnjih devetnaest stoljeća; povući literaturu tog vjerskog duha koji je inspirirao tolika umjetnička i literarna remek-djela; lišiti moralni zakon podrške koji bi imao u doktrinarnoj poduci, i oslabiti osjećaj dužnosti, oslobađajući savjest od sankcija koje vjera otkriva i koje jedino mogu efikasno zauzdati ljudske strasti?
Je li moguće da biste se vi, zaboravljajući što dugujete vašoj majci, Katoličkoj crkvi – pa ipak puni ljubavi prema protestantima i židovima, i nevjernicima, suzdržali od stavljanja raspela, svetog lika Spasitelja kojemu žena duguje svu svoju sreću kćeri, supruge i majke; i da biste oklijevali postaviti pred vaše učenike čednu i nježnu sliku Marije, Majke Božje, vazda Djevice, uzora ženske kreposti u svakoj dobi, u svakom društvenom položaju, u svim uvjetima života, u vaše školske prostorije?
Zar biste lišili vaše učenike tihog, ali prodornog utjecaja koji bi ih, proizlazeći iz ta dva izvora, podučio tu dvostruku lekciju koja obuhvaća dužnosti svake žene, duh pobožnosti i nevidljivog žrtvovanja sebe? Zar biste im zatvorili knjigu iz koje mogu saznati o prijanjanju uz svoju dužnost, snazi u svojim borbama, podnošenju svojih tjelesnih boli i najplemenitijoj ideji dostojanstva njihovog bića i neprocjenjivoj vrijednosti njihovih duša?
Budući da ste mi rekle da jeste i da želite ostati katolkinje, objasnio sam vam kako bi bilo nezakonito izravno potpomagati naučavanje nauka u suprotnosti s katoličkom vjerom. Da biste izbjegle taj težak grijeh, tako težak u očima Boga i Njegove Crkve, vi se sada utječete planu, koji je zaista čudan za katolike. Budući da ne možete podučavati krivovjerje i nevjernost, a da ne prekršite Božje zakone, vi odbijate podučavati katoličku vjeru. To je osveta koju ćete učiniti zbog Božje zabrane protiv pogodovanja zabludi. Vi najavljujete da će se vaši učitelji pažljivo suzdržavati od svake vjerske rasprave. Koje je pravo značenje koje se skriva pod domišljatom neodređenosti te fraze? Ona znači da ćete zabraniti učiteljima da koriste vjerski utjecaj u izobrazbi svojih učenika; ona znači da je religija, posebno katolička, izbačena iz vaše škole, kao što je i astronomija isključena iz njih. Ja priznajem da vaš program izjavljuje da će učitelji pažljivo podučavati svoje učenike da cijene svoje moralne i vjerske obaveze. Ali znate li da za katolika ne postoji vjerska obveza koja ne ovisi o dogmi kao svom uzroku i svom cilju? Zar niste primijetili da je čista fantazija misliti da možemo učiniti vjerske obveze cijenjenima, osim ako nismo objasnili njihovo porijeklo, prirodu, uvjete, nužnost i sankcije, odnosno ako nismo ušli u područje teologije i išli do samog srca katoličkog nauka? Isto se može reći i za dobru moralnu obvezu. Na čemu će počivati poštivanje moralne obveze? Koju ćete joj dati podršku, ako pozitivan doktrinarni nauk više neće biti njihov temelj i osnova? Bez pozitivne sankcije i naučavanja, kako ćete osnažiti za dobro slabost ljudskog srca? Koju utjehu, koju nadu ćete ponuditi pokajniku?"
Ovo pismo biskupa iz Liegea, osim što tako dobro objašnjava argumente koji se bore protiv mješovitog obrazovanja, pokazuju osjećaje klera i Belgijanaca na tu temu...
Dozvolite mi da se sada referiram na obrazovni sustav Sjedinjenih Država, koji je vrlo sličan našem u Irskoj; oni zovu svoje škole „zajedničke škole“; u Nizozemskoj ih zovu „neutralne škole“; mi ih ovdje zovemo „mješovitima“, ali sve su one pretežno iste...
Budući da je sustav zajedničkog školovanja već vrlo razvijen u New Yorku, ocjena uzvišenog nadbiskupa te velike metropole, preuzvišenog dr. M'Closkyja, mora se poslušati s velikom pažnjom:
"New York, 3. siječnja 1869.
"Uzoriti, imam čast potvrditi primitak cijenjene usluge koju je tražila Vaša Eminencija 12. prošlog mjeseca, u kojoj me tražite da vas obavijestim o rezultatima našeg sustava javnih škola u našem gradu, iz kojih je isključena vjerska poduka, ili koja se odvija na 'miješanim principima'.
Ja mogu odgovoriti da se do sada, što se tiče naše katoličke djece, djelovanje naših javnih škola dokazalo i dokazuje se kao vrlo štetno za njihovu vjeru i moral. Tako je snažno to uvjerenje utisnuto u umove i pastora i roditelja da se čine veliki napori, čak i velike žrtve, i nastavljaju se činiti, da bi se ustanovile i podržale katoličke župne škole.
Što se tiče nekatolika, mnogi među njima koji su obazrivi i ozbiljno razmišljaju, vide i prepoznaju zla do kojih neizbježno vodi zajedničko školsko obrazovanje. Oni vide da u nedostatku bilo kakvog vjerskog naučavanja slabi utjecaj koju bilo koja vjeroispovijest ili neka određena denominacija ima na mlade umove i da tako odrastajući u ravnodušnosti prema vjeri svojih roditelja, postaju ravnodušni prema svim religijama, i ako nastave nositi ime kršćana, to će biti samo toliko dugo dok to ime ostane popularno u zemlji, ali će ga odmah odbaciti čim se susretnu s prijekorom ili poniženjem.
Ja sam duboko i bolno uvjeren da naše zajedničke škole, kako su sada organizirane i vođene, postepeno narušavaju kršćanstvo u ovoj vrlo povlaštenoj zemlji.
(...)
Iskreno se nadam da će se Vaša Eminencija i uvaženi kolege uspješno oduprijeti svim pokušajima da Vam se nametne naš američki sustav javnih škola i želim vam dug život i sreću,
J. M'Closky“
U posljednjem ću se citatu pozvati na najviši autoritet Katoličke Crkve, papu Pija IX., vrhovnog poglavara Crkve, Kristovog vikara na Zemlji. Papa Pio IX. bio je konzultiran po tom važnom pitanju, kojeg se dotakao godine 1864. u pismu nadbiskupu Friburga u Njemačkoj, koji je u to vrijeme branio prava religije nad školstvom protiv agresije badenske vlade. Navest ću sljedeće odlomke o mješovitom obrazovanju iz tog važnog pisma:
„Ali, ako taj odvratan sustav obrazovanja, toliko udaljen od katoličke vjere i crkvenog autoriteta, postane izvor zla, i za pojedinca i za društvo, kada se koristi za više obrazovanje i u školama koje pohađaju više klase, tko ne vidi da će taj isti sustav dati povod još većem zlu, ako bude uveden u osnovno školstvo? Jer upravo u tim školama, prije svega, treba djecu pažljivo podučavati od tih nježnih godina o otajstvima i propisima naše svete religije, i da budu marljivo odgojeni za pobožnost, dobar moral, religiju i civilizaciju. Ali u tim istim školama, vjerska poduka mora imati vodeće mjesto u svemu što se tiče obrazovanja i poduke, da što god djeca osim toga nauče izgleda isključivo kao pomoć tome.
Mladi su, zbog toga, izloženi najvećim opasnostima, kad god u njihovim školama obrazovanje nije usko povezano s vjerskom podukom. Zbog toga su, budući da su osnovne škole ustanovljene poglavito zato da ljudima daju vjersku poduku i vode ih prema pobožnosti i kršćanskom moralu, na sebe privukle, u većoj mjeru nego druge obrazovne institucije, svu brigu, zauzimanje i budnost Crkve. Planovi za oduzimanje osnovnih škola kontroli Crkve i napori koji se poduzimaju da se oni provedu, očito su inspirirani duhom neprijateljstva prema njoj i željom za gašenje božanskog svjetla naše svete vjere među ljudima. Crkva koja je ustanovila te škole, uvijek se prema njima odnosila s najvećom brigom i interesom, i gledala na njih kao na glavni cilj svog crkvenog autoriteta i vlasti i tko god bi ih njoj oduzeo, nanio bi ozbiljnu štetu i njoj i tim školama. Oni koji se pretvaraju da se Crkva treba odreći ili obustaviti svoju kontrolu i svoje spasonosne djelatnosti nad osnovnim školama, u stvarnosti ju traži da bude neposlušna zapovijedima svoga božanskog Autora, i da ne izvrši poslanje koje je primila od Boga da vodi sve ljude spasenju; i u kojoj god zemlji bi taj poguban plan oduzimanja škola od Crkvenog autoriteta bio poduzet i izvršen, i tako mladi izloženi opasnosti od gubitka svoje vjere, tamo Crkva po dužnosti mora učiniti što god je moguće i iskoristiti sva sredstva da im osigura potrebnu kršćansku naobrazbu i poduku, ali još više, obvezna je upozoriti vjernike i izjaviti da nitko po savjesti ne može pohađati takve škole jer su neprijateljske Katoličkoj Crkvi.“
Nema komentara:
Objavi komentar