Abstine! (Uzdrži se!)

Za dugih godina, što sam ih ispunio odgajanjem mladenačkih duša, često sam iskusio gorko razočaranje. O koliko sam idealnih učenika imao u nižim razredima srednje škole! Njihovo vatreno oko, njihov veseo pogled i živahan duh sadržavao je u sebi toliko lijepih nada, obećavao punu žetvu za muževne godine. A ipak nade, koje sam vezao uz njih već su u višim razredima uništili podmukli neprijatelji mladeži: strast, lakoumnost, neiskusnost i zavođenje. Često sam morao žalosna srca gledati, kako ta četiri lukava neprijatelja pustoše vrt mladenačke duše. Kud oni prođu, tud ne niče cvijeće niti se zeleni trava. Vidio sam kako iz godine u godinu sve kržljaviji biva onaj plemeniti idealizam, kako nestaje oduševljenje, koje se u mladoj dobi kod dječaka bez izuzetka nalazi.
Između sviju neprijatelja mladeži upoznao sam da je najjači i najopasniji ona neka mekoća, slabost, zbog koje se današnji mladići bez ikakvog otpora puste nositi od svojih strasti, od svojih životinjskih nagona.
Danas svatko hoće samo "živjeti", "uživati", "rastresti se". Zato spominjem kao prvi način vježbanja volje upravo odricanje, samoprijegor i samozataju.
Zauzdavanje osjetila, stega, samoprijegor, skučavanje naših želja, sve to nije cilj samome sebi, nego je samo sredstvo, sredstvo za oslobođenje duše.
Ako ti dakle toplo preporučujem, sinko, da se često odričeš u sitnicama, činim to iz vrlo ozbiljnih razloga. Odricanje na primjer može biti u tom da veselo vršiš svoju dužnost, iako ti nije ugodno, da se odrekneš ponekad pojedine zabave, uživanja, jela, premda bi ti to sve vrlo prijalo. Odricanjem hoćemo postići uzvišen cilj: da duh u nama prevlada nad tijelom, da duši dademo krila. Odricanje je vježbanje volje, ono je škola za jaku volju. Iz te škole izlaze ozbiljni mladići, sposobni za čudoredan život. Rimljani su i krepost i jakost nazivali jednom riječi virtus. Jer nema kreposti bez snage, ni bez pobjede, koju sami nad sobom moramo izvojevati. I mi velimo za kreposnog čovjeka krepak čovjek, jer nema kreposti bez krepke volje.

Teorija i praksa iz dana u dan potvrđuje riječi Vječne Istine Gospodina Isusa Krista: "Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svaki dan svoj križ i neka me slijedi!" (Lk 9:23)
Nerazborit je onaj vrtlar koji žali i štedi ružin grm. Razborit je vrtlar onaj koji neumoljivo obrezuje divlje mladice. Na onoj stabljici koju su škare poštedile neće biti ruža. Isto tako neće nikada biti jake volje u onoga mladića koji se nikada ničega nije odrekao niti ikada sebi štogod uskratio.
Što pokreče uru? Sila koja je sakupljena u navinutom peru. Odricanje je takva stisnuta duševna sila. Nemoj dakle misliti da je savršeno savladavanje i zauzdavanje tvojih želja zapreka jakom, punom i lijepom životu u tebi. Naprotiv! Ono će te osloboditi od sušice volje i od tisuću raznih duhovnih bolesti.
Odricanje i svladavanje vodi nas k unutarnjoj duševnoj slobodi. Dubokim iskustvom piše Toma Kempenac u knjizi Nasljeduj Krista: "Toliko ćeš napredovati, koliko sam sebe savladaš." (I 25,11)

Tihomir Toth "Karakter", str. 100. - 101.