Sveto pismo nam pripovijeda, kako je patrijarh Noa, kad su opale vode nakon općeg potopa, zasadio
vinograd. Kad mu je on prvi put rodio i on pio vino, opio se jer nije poznavao opojne snage vina. U takvom stanju ležao je otkriven u šatoru svojemu. Njegov sin Ham promatrao je golotinju oca svojega i kazao to ostaloj dvojici braće. A Sem i Jafet, braća njegova, uzeše obojica sa ramena plašt, stupiše natraške u šator i pokriše njim golotinju oca svojega, lice je njegovo bilo pritom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje oca svojega. A kad se Noa otrijeznio od vina i doznao što mu je bio učinio najmlađi njegov sin Ham, povika:
Kanaan neka je njegov sluga! Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u šatorima Semovim! Kanaan neka mu je sluga!" (Post 9:20-27)
Očito je, da je Ham učinio ružnu stvar, kad ga je otac prokleo. Isto tako je očito, da su Sem i Jafet učinili lijepu stvar, kad ih je otac blagoslovio. Ham se ogriješio o šestu zapovijed Božju, i zato ga je stiglo očevo prokletstvo. Sem i Jafet poštivali su šestu zapovijed Božju i zato ih je stigao blagoslov očev.
1. Što nam dakle zabranjuje Gospod Bog u šestoj zapovijedi? Zabranjuje nam sve što bi moglo povrijediti našu ili tuđu nevinost. Tu su u prvom redu misli i želje koje vode do nečistih čina, i zato su i zabranjene. Samo se po sebi razumije da nečiste misli i želje nisu nikakav grijeh, dok čovjek svojevoljno na njih ne pristane.Čim na njih svojevoljno pristane, čovjek griješi i vrijeđa Boga. Da to nije prazna riječ, dovoljno je sjetiti se riječi božanskog Spasitelja u propovijedi na gori blaženstava:
"Čuli ste, da je bilo kazano: Ne čini preljuba! A Ja vam kažem: Svaki, koji pogleda na ženu požudno, već je u srcu svojemu učinio s njom preljub." (Mt 5:27-28)
Grješna je dakle misao i želja pred Bogom grješna kao i sam čin. I zato ju valja odmah odbiti kad se pojavi, jer inače se može brzo zapaliti plamen, koji se ne da više ugasiti. Čovjek koji se poigrava nečistim mislima i željama sličan je čovjeku koji se poigrava zmijom ljuticom, i onda biva smrtonosno ugrižen. Nijedan se pametan čovjek ne igra zmijom, nego joj nogom smrvi glavu čim ju opazi, sudeći da je bolje da je on ubije negoli ona njega. Najbolje će pak čovjek odbiti grješnu misao i želju, ako se odmah obrati molitvom Bogu i Majci Božjoj, kraljici čistoće. A ako nam Bog u šestoj zapovijedi strogo zabranjuje nečiste misli, razumljivo je da nam zabranjuje i besramne riječi, koje vrijeđaju čistoću. Loš je znak za čovjeka, koji se usuđuje voditi besramne razgovore. To je očiti znak da njegov život nije u redu, jer iz punine srca govore usta. Takav je čovjek sličan ubojici, a možda koji put i gori od njega, jer obični ubojica ubija tijelo, a besramnim riječima znade ubiti i tijelo i dušu, ako i ne možda u jedan mah. Tu se mogu primijeniti riječi Svetoga pisma u knjizi mudrog Siraha: "Od oštrice mača pali su već mnogi, ali ih je još više palo od jezika." (Sir 28:18)
Kad nam Bog zabranjuje besramne riječi u šestoj zapovijedi, zabranjuje nam dakako i djela. A tu ima mnogo vrsta takovih djela. Bolje bi bilo o njima uopće ne govoriti, jer, kako veli sveti Franjo Saleški, krepost čistoće zaprlja se već time što se spominje nečistoća. Ali kad Sveto pismo tako često upozorava da se čuvamo grijeha nečistoće, mora i Crkva o njemu govoriti, da svoju djecu spasi od propasti, u koju je vode grijesi nečistoće. Djelom dakle mogu sagriješiti oni koji još nisu oženjeni. Djelom mogu sagriješiti oženjeni. Djelom mogu sagriješiti rođaci. Djelom mogu sagriješiti ljudi i protiv naravi. Dakako da težina grijeha nije uvijek ista, jer teže griješe oni koji počinjaju preljub negoli obični bludnici. Teže griješe oni, koji su međusobno u rodu. Teže griješe oni, koji griješe protiv naravi, kao što su činili besramni stanovnici Sodome i Gomore.
Bog nam zabranjuje i besramne poglede. Oči su naime naša vrata, kroz koja grijeh ulazi u dušu, a
s grijehom i smrt duše. Tu bi se mogle primijeniti riječi svetoga Jeremije, proroka, koji tuguje nad
propašću Judinom: "Kroz prozore se pope smrt, prodrije u dvorove naše, pomori djecu na ulici, mladež s trga!" (Jr 9:20) To se doslovno ispunilo na Sihemu, sinu Hemorovom, koji je požudno promatrao kćer Jakovljevu Dinu, silovao ju, a onda bio ubijen od braće njezine za osvetu, zbog sramote koju je nanio sestri njihovoj. To se doslovno ispunilo na Holofernu, koji je požudno gledao svetu udovicu Juditu, a onda mu pijanom bila odrubljena glava, prije nego je dospio osramotiti ju. A tko će izbrojiti tisuće i tisuće žrtava koje je pogled nečisti doveo do propasti i vremenite i vječne. Zato su razumljive riječi božanskoga Spasitelja kad je onako oštro osudio besramne poglede u propovijedi na gori blaženstava, a onda dodao: "Ako te dakle sablažnjava oko tvoje desno, iskopaj ga i baci ga od sebe! Jer bolje je za te, da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao." (Mt 5:29) Oko je istina dragocjeni dar Božji, i njega se lišiti nije mala stvar. Ali ako ono stavlja u pogibao spas naše duše kad luta po nedozvoljenim besramnim stvarima, onda je bolje da izgubimo ne samo jedno nego oba oka, pa i sam tjelesni život, negoli da izgubimo zauvijek dušu zbog grijeha nečistoće.
Bog nam u ovoj zapovijedi zabranjuje i sve drugo što podžiže čovjeka na grijeh nečistoće. A tu sigurno spadaju besramne predstave u kinima i kazalištima. One mogu čovjeku naškoditi puno više negoli i sami obični besramni razgovori. Tko će izbrojiti žrtve, koje su izgubile duše radi prisustvovanja nemoralnim predstavama.
Pod šestu zapovijed Božju sigurno spadaju i nemoralne knjige i spisi uopće svake vrste, koji se izruguju čistoći. Tek Sudnji dan će pokazati, koliko je duša propalo radi čitanja besramnih romana, knjiga, novina, časopisa. One su opasnije zbog toga, jer su čovjeku svaki čas pri ruci, i što često hine pristojnost i brigu za čovjeka, a raspaljuju strasti poput ognja. Misleći na zle romane i sam je Rousseau morao priznati: "Djevojka koja je čista, nije nikada čitala romane."
Pod šestu zapovijed Božju spada i nedolično odijelo. Već je sveti Bernardo opat primijetio:
"Nedolično odjevene osobe oruđe su đavla. Vrag se služi njima da duše surva u propast. " Kad dakle ide ulicom djevojka ili žena u nečednoj nošnji, onda sama svjedoči, da joj je mjesto među bludnicama, a ne među pristojnim djevojkama ili ženama, jer da joj je nutrina čista, ne bi se nikada drznula stupiti na ulicu s nečednom nošnjom. Osobe kojima je odijelo najvažnija stvar, kaže sveti Ciprijan, dokazuju da im je krepost najzadnja stvar. Zato je sveti Pavao apostol, gledajući razvratnost svoga vremena, upućivao kršćanske žene i djevojke na drugi nakit, koji jedini ima pravu vrijednost: " Tako i žene", kaže apostol, "u pristojnom odijelu, sa stidom i čednošću se kite, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom ili haljinama skupocjenim. Nego dobrim djelima, kao što se pristoji ženama koje se obećavaju pobožnosti." (1Tim 2:9-10)
Šestu zapovijed dao je Gospod Bog u najvećem interesu roda ljudskoga, jer grijesi nečistoće doveli bi brzo do propasti čitavo čovječanstvo. Zato znade Gospod Bog strahovito kazniti nečiste grijehe, da oštre kazne posluže za opomenu drugima, da ne padnu. Tako je Bog istrijebio sve suvremenike Noe zbog grijeha nečistoće općim potopom. Tako je Bog istrijebio Sodomu i Gomoru i susjedna tri
grada ognjem i sumporom zbog neprirodnih nečistih grijeha. I danas je još Mrtvo more, koje je nastalo na onom mjestu, vječni i živi spomen strahote ovoga grada.
u najvećem interesu ljudskog roda, i zato grijesi protiv ove zapovijedi vode neraskajanog prekršitelja u vremenitu, a i vječnu propast u paklu.
Nema komentara:
Objavi komentar