Čuvanje očiju: što ono znači i kako ga prakticirati

Uvod
„Oh! Koliki su izgubljeni zbog popuštanja pogledu!“  – Sv. Alfonz de Ligouri

„Ako te i tvoje oko sablažnjava,
izvadi ga i baci od sebe...“– Isus

Mi živimo u hiperseksualiziranoj, čak i pornograficiranoj kulturi, a ako ste muškarac koji želi biti čist, bit ćete u konstantnoj borbi protiv požude. Sve od reklama za zubne paste do oglasa za mršavljenje ima neki seksualni naboj. Napokon, kao što kažu, seks pomaže prodaji.
Zatim, tu je jako raširena nečednost u ženskom odijevanju (čak i za crkvu, nažalost), uključujući kratke hlačice, odrezane topiće i tajice koje se nose kao hlače. Popularne TV emisije pune su ekplicitnih scena, a slavne osobe odijevaju se u prozirnu odjeću – odnosno, kada ne objavljuju svoje nage fotografije.
Dakle, te napasti su tako moćne jer uključuju naš vid – jedan od naših najmoćnijih osjetila, pogotovo za nas muškarce. Ono što vidimo neizbrisivo je urezano u naše pamćenje i mi više nikada ne možemo nešto zaboraviti, izbrisati iz uma. Uz to, naš pogled snažno je povezan s onime što želimo. Radio reklame nikada neće biti tako moćne poput TV oglasa jer sluh jednostavno nije tako snažno osjetilo poput vida.
Danas želim govoriti o drevnoj katoličkoj praksi koja nam može pomoći da pobijedimo napasti požude: Custodia occulorum, ili o čuvanju očiju.

Što ono znači
Na svojoj osnovnoj razini, čuvanje očiju jednostavno označava kontroliranje onoga što dozvoliš vidjeti. Ono znači pažljivo štititi svoje osjetilo vida, shvaćajući da će ono što ćeš vidjeti ostaviti neizbrisivi trag na tvojoj duši.
Mnogi sveci, u svojoj revnosti za svetošću, ne bi nikada nekoga gledali u lice. “Da bi izbjegli pogled na opasne stvari, sveci su bili navikli čuvati svoje oči tako što su gotovo neprestano usmjeravali svoj pogled na zemlju i tako što su se suzdržavali od gledanja čak i nevinih predmeta“, kaže sv. Alfonz de Liguori.
Dakle, buljiti u pod u svakom trenutku možda je malo ekstremno za većinu nas, ali ono pokazuje ozbiljnost kojom su sveci gledali na važnost čistoće. Oni nas uče da je jednostavno nemoguće dozvoliti stotinama nečednih slika da uđu u naš um, koliko god nevinih, i ostati čist.
Naravno, modernom umu, to čuvanje očiju je poprilično staromodno pa čak i smiješno. Kako bi licemjerno bilo, mnogi bi pomislili, misliti da mi trebamo vršiti kontrolu nad svime što vidimo. Pa opet, ako se brinemo za svoje duše, nemamo drugog izbora.

Kako ga prakticirati
Najbolji početak je prakticirati čuvanje očiju u stvarima koje možemo kontrolirati, poput filmova, časopisa i TV emisija. Ako vaša omiljena TV serija prikazuje eksplicitne scene svakih 5 minuta, morate je izbaciti iz svoga života. Ona nije vrijedna napasti. Ukratko, ne konzumirajte stvari koje su grješne prilike. Neoprezno izlaganje duhovnoj opasnosti na ovaj način je samo po sebi težak grijeh, pa ga uzmite zaozbiljno.
Zapravo je dosta lako editirati što konzumiraš. A što se tiče stvari koje ne možemo kontrolirati poput nečednosti žena koje prolaze pokraj vas? Za to je potrebno puno više discipline i prakse uz podršku molitve. Sada kada sam ovo rekao, dat ću vam neke sugestije:
Kao prvo, ako se borite zbog načina na koji je neka žena odjevena, odmah je pogledajte u lice. Nije važno koliko je žena lijepa, upravo je nemoguće žuditi za nečijim licem. Lice je ikona ljudskosti svake osobe i puno je lakše poštivati ženino dostojanstvo ako je gledate u lice nego u njezino tijelo.
Kao drugo, možda je upravo sada pravi trenutak da pogledate u pod, osobito ako ne postoji drugi način da izbjegnete napast. To ne treba biti pravilo, ali ako određena situacija to zahtijeva, glupo bi bilo ne učinite upravo tako.
Treće, izbjegavajte mjesta za koja znate da su posebno problematična. Za većinu muškaraca, plaža je problem. Deseci žena u malim bikinijima su jednostavno previše. Ako je to slučaj kod vas, izbjegavajte plažu.
Na kraju, postite i molite. To se već treba znati i bez spominjanja, pa opet uvijek se začudim kada vidim da muškarci misle da se mogu kontrolirati bez Božje pomoći. To jednostavno nije moguće. Mi uvijek trebamo milost u borbi protiv požude, a ako vjerujemo sebi i svojoj vlastitoj snazi volje, sigurno ćemo pasti.

Zaključak
Da, napasti su svugdje, ali mi nismo bespomoćne žrtve. Mi moramo gledati na potrebu za čistoćom vrlo ozbiljno, a to znači čuvati se pažljivo u vezi onoga što vidimo. Kroz molitvu, post i praksu, mi možemo naučiti kontrolirati svoje oči i izbjegavati napasti. To nije staromodno i zastarjelo, to je elementarno za duhovno preživljavanje.
A sada zazovimo našu najčišću Gospu i njezinog čistog muža sv. Josipa, moleći ih za njihov zagovor za našu čistoću.
Izvor