Odgovor: Sigurno je vaša dužnost izbjeći sve što bi moglo dati dojam da ju podržavate ili da joj pomažete počiniti taj grijeh, bilo da to radite materijalno ili emocionalno, direktno ili indirektno. Svako takvo ohrabrenje je sigurno stvar za ispovijed. Nadalje vaša je ozbiljna dužnost informirati ju da ona zna da se vi zgražate nad takvim ponašanjem, koje je toliko uvredljivo Bogu i sablazan za druge duše, uključujući i braću i sestre. Vi ne smijete dozvoliti da njih dvoje dolaze na obiteljska okupljanja, kao da su oženjeni. To bi sigurno bila sablažnjujuća situacija. Nažalost, to često nije dovoljno da ih se prisili da se razdvoje.
Međutim, zabrinut sam da pristup koji bi prekinuo svaki razgovor i kontakt dok ona nastavlja živjeti u grijehu nije psihološki dobar i da ne bi bio ispravan pristup koji bi dotaknuo njezinu dušu. Najbolje što od toga može proizaći je da bi ju to prisililo da se vjenča. Najgore što se može dogoditi je da okrene leđa našoj svetoj religiji. No, niti jedno od toga dvoje nije ono što vi želite. Vidio sam mnoge situacije poput ove. Mladi ljudi koji su u takvoj situaciji uvijek su zaslijepljeni strastima i kratkovidni. Ne smije ih se prisiliti ili nagovoriti na brak. Ne koristi ako ih se direktno napada. Tako se grješnik osjeća osobno napadnut i ugrožen.
Moj pristup toj situaciji bio bi posve drugačiji. Prvo, vjerujem da je vrlo važno da zadržite kontakt, da redovito razgovarate s vašom kćerkom, da joj izrazite svoju brigu i privrženost. Drugo, nema smisla stalno ponavljati problem njezinog grijeha i gurati je dalje u tvrdoglavost, ili natjerati je da se vjenča bez potrebne pripreme. Treće, vaš pristup mora biti pozitivan. Govorite joj o svom vlastitom duhovnom životu, milostima koje primate i kako vas je Bog naučio da nosite svoj križ.
Govorite joj o ljubavi, o ružama i trnju koje su nerazdvojive u vašem vlastitom braku. Ohrabrite je pozitivno u prakticiranju kreposti. Sjetite se da su sve kreposti međusobno povezane, a tako što je ohrabrujete da prakticira ljubav, krotkost, poniznost, obazrivost, itd., vi je efikasno ohrabrujete da prakticira i čistoću, a da ju ne spominjete. Ohrabrite je da moli svoje svakodnevne molitve. Govorite joj o duhovnom štivu, i dajte joj vrlo ispravan dojam da ona može moliti, čak i ako nije u stanju milosti. Potičite ju da moli krunicu svaki dan, ili litanije Blažene Djevice Marije da spozna Božju volju (ali budite vrlo pažljivi da joj ne govorite što je Božja volja, ona to mora sama shvatiti). Govorite joj o Misi, o važnim duhovnim događajima kroz godinu, i možete očekivati da kada ona počne svakodnevno moliti krunicu, da će otići i na Misu.
Sve ove stvari imat će puno dublji utjecaj na njezinu dušu nego bilo kakav prijekor ili grube riječi. Ako možete postići da moli, više ništa nećete morati reći o grozoti i sablazni života u grijehu. Ona će to vidjeti sama za sebe. To mora biti vaš cilj. Često sam davao poduku paru koji živi u grijehu (npr. jedan se želi obratiti). Ja ne čekam dok se oni ne razdvoje da počnem davati satove. Ako oni nastave sa svojim molitvama, obično ne treba više od tri mjeseca da pitaju što da rade sa svojom situacijom. o. Peter R. Scott
Izvor
Nema komentara:
Objavi komentar