Fizika pozna zakon po kojemu tijelo, što počinje padati, ne juri jednakom brzinom prema zemlji, nego ubrzanom brzinom pada u dubinu, kuda ga vuče tajanstveno snaga zemlje.
Taj zakon slobodnog pada ne vrijedi samo za materijalni svijet nego i za duševni život. U dubini svake duše skrivaju se demonske snage, koje - ako jednom na našu nesreću nama zagospodare - sve neodoljivijom snagom vuku dušu u tamnu dubinu grijeha. Samo jedna lakoumnost, samo prvi pad - i zakon slobodnog pada počinje djelovati.
Kuda prolazi grijeh nečistoće sa svojim pratiocima, ondje vene zemlja, svijaju se ponosite mladenačke glave, iskrivljuje se čelična kralježnica, blijedi ružičasto lice, lomi se karakter. Nasmiješeni cvijet postaje šuštavi, suhi list, ono što bi moralo svježe cvasti, suši se, da se satre u prašinu.
Dragi moj sinko! U dubini pokvarene ljudske naravi skrivaju se gladni psi i krvoločni šakali. Nemoj hraniti ove šakale - oni krv piju, tvoju svježu, mladenačku krv! Ne skidaj lanca s psa koji reži, jer će te ugristi i zauvijek zaraziti tvoju čistu dušu.
"Svaki grijeh" - piše sv. Pavao - "koji čovjek učini, izvan tijela je; a bludnik griješi protiv vlastitoga tijela" (1 Kor 6,18).
Dr. Tihomir Toth, 1943. "Proljetne oluje", knjiga za mladiće - str. 52
Nema komentara:
Objavi komentar