Tako, ti si dakle slabić, ti si kukavica!?
Dobro, jesam! Glup sam, dijete sam, pobožnjak sam - ali nagovoriti me nećete!
Prosudi sam: treba li više snage, jače volje, da se tko poput čelika odupre ludom zahtjevu najsnažnijeg nagona, spolnog nagona, ili da se poput slabe trske klanja svakom povjetarcu svojih nižih, tjelesnih nagona? Tko zna bolje jahati, onaj koji čvrstom mišicom zauzdava svog vatrenog konja i upravlja ga kuda on hoće, ili onaj s kojim konj juri po svojoj volji, baca ga amo tako, i konačno svali svog klonulog konjanika u kaljužu pokraj puta? Tebi je međutim već jasno da je nećudoredni život prljaviji od kaljuže pokraj puta!
Predbacuju ti: da si strašljivac, nezrelo dijete, jer se "to" ne usuđuješ! Tako, zar si uistinu radi toga nezrelo dijete? Ta disciplinarnost i čvrsta volja znači baš muževnost! Naprotiv, nije li onaj slabić neznačajan koji se klanja tiranskim zahtjevima životinjskih nagona i kruži amo tamo kao iskra iz parobrodskog dimnjaka nad oceanom?
Budi muž, ne - lutka! Zar se ne sviđa i odraslima više onaj neustrašivi mladić koji se ne boji podsmijeha i šale svojih drugova i nepokolebljivo ostaje na onom karakternom putu na koji je zrelo promislivši stupio! Pred takvim mladićem skidam šešir, jer su za njega pisane uzvišene riječi Svetog Pisma: "Učini u svom životu divne stvari." (Prop 31,9)
I kad bi se svi moji drugovi podali ovome grijehu - ja se neću njemu odati!
Duša se moja potresa kad vidim gdje srljaju mladići kao ovce u zlo iz straha pred nekim lajavcima. A za svakim se povoditi - odlika je majmuna; karakteran mladić je samo onaj koji je doista spreman plivati i protiv struje. Ideš li ispravnim putem, neka te ne odvede s njega zao primjer drugih! Košulju mijenjaj često, karaktera - nikada!
Pa kako bi konačno mogao dopustiti da na tvoje ispravno shvaćanje utječu baš takvi mladići? Pa koliko oni ćudoredno vrijede? Nulu! S njom se pak - zar ne - ne može ni množiti, ni dijeliti!
Zar si zaboravio, kako se životinje u basnama ismjehuju čovjeku što on hoda uzdignutom glavom, a ne plazi četveronoške kao one? Njima je naime smiješan onaj tko uspravno hoda! O, kad bi ti čuo što luđaci u Stenjevcu viču za liječnikom! Zar misliš da liječnik za to mari? Stoga, ako ti izbjegavaš grješan život, pa čega se bojiš? Zar je čitavo čovječanstvo kukavica kad izbjegava bacile kolere i grčevito im se uklanja? A zar je hrabar onaj tvoj drug koji, kad opazi smrdljivu nećudorednu kaljužu, "hrabro" počne rovati po njoj svojim jezikom, očima i činom?!
Čuj što kaže čak i jedan poganski filozof: "Ako radiš nešto, ne boj se to otvoreno učiniti i ako svjetina drugačije misli. Ako što krivo radiš, tada se stidi svojih čina; ali ako pravo radiš, što se bojiš onih koji te neopravdano kude?" (Epiktet)
Reci mi što je lakše: Čvrstom voljom boriti se protiv slijepih zahtjeva nagona, ili im se podati? Najjači se boj bije između duha i tijela baš na području ćudoređa! Tko tu pobijedi, taj jedino može o sebi kazati da je pravi muževni karakter. Tko nema smionosti da brani svoje uvjerenje, njegova je dobrota slična klimavoj trsci koja, kad je zahvati oluja, klanjajući se uzdiše, ali svojom tugaljivom riječju ne može spriječiti protivni elemenat. Na žalost, veliki dio kladeći je nesamostalan; o budućem svom životu nikad ne misli, i kao nesvjesno lišće zahvaća ih vihor općeg mnijenja njihovih pokvarenih drugova.
Jednom je zgodom Aleksandar Veliki ovako govorio Diogenu:
"Ja sam gospodar svijeta."
Na to mu je cinično filozof odgovorio:
"Dapače, ti si mi posljednji sluga, jer ja gospodujem nad svim onim grijesima, kojima ti robuješ."
Ja neću urlati zajedno s vukovima! Ja neću plivati niz struju! Ja neću biti čovjek prosječnosti! Rođen sam za veće stvari!
Dr. Tihomir Toth, 1943. "Proljetne oluje", knjiga za mladiće - str. 112. - 114.
Nema komentara:
Objavi komentar