26. STUDENOGA 2021. O. Ambrose Astor
Razboritost je majka svih ostalih kreposti. Svima nam je potrebna, ali nikome više od svećenika, liječnika i političara, posebno kada su u pitanju moralna pitanja vezana uz 'cjepiva' protiv COVID-19.
Otac Ambrose objašnjava.
Sve važne odluke u životu trebaju biti vođene razboritošću. Uz pomoću nje odlučujemo o smjeru djelovanja u skladu s našom racionalnom prirodom. Bez toga možemo napraviti neke vrlo velike, čak i fatalne pogreške. To je tako u pitanjima koja se tiču našeg staleža u životu, naše karijere, naše obitelji, a također i našeg zdravlja. Trenutno se postavlja vrlo ozbiljno pitanje da li se cijepiti ili ne.
P. Zar razboritost ne zahtijeva da učinimo ono što naša vlada kaže da je ispravna stvar?
O. Opći narativ koji su stvorile naše vlade, zahvaljujući svemoćnim medijima, ide otprilike ovako:
1) SARS-CoV-2 je virus koji uzrokuje vrlo prenosivu smrtonosnu bolest poznatu kao COVID-19 koja je stvorila stanje pandemije u cijelom svijetu i već je ubila milijune ljudi.
2) Cijepljenje je jedini način sprječavanja širenja virusa i zaštite svih nas.
3) Ako nam je stalo do spašavanja života, imamo moralnu obvezu primiti eksperimentalna 'cjepiva' za koja nas naše vlade uvjeravaju da su sigurna i učinkovita.
4) Svatko tko odbije ili promijeni ove premise smatra se opasnim za društvo i podliježe kaznenom progonu.
P. Je li ta priča potkrijepljena činjenicama?
Prvi članak u ovoj seriji "Savjest i cjepiva" istražuje dokaze koji osporavaju tri ključne točke gore spomenute koje potiču na cijepljenje, poglavito srednju globalnu stopu smrtnosti od infekcije (IFR) od 0,05% i nedostatak učinkovitosti ili sigurnosti trenutnog 'cjepiva'.
Četvrta točka, međutim, ostaje najviše zabrinjavajući aspekt 'pandemije' s njezinom cenzurom rasprave, čak i onom koja dolazi od najkvalificiranijih u relevantnoj znanosti, i brzim utišavanjem bilo kakvih neslaganja ili oporbe. O tome svjedoči stalna 'provjera činjenica' na web preglednicima/društvenim medijima, uklanjanje članaka iz medicinskih časopisa te uništavanje ugleda i 'otkazivanje' istaknutih medicinskih glasova koji su kritičari narativa o cjepivu protiv COVID-19.
Ova cenzura bez presedana navela je tisuće liječnika da hitno formiraju globalne mreže koje dovode u pitanje etiku i znanost iza 'cijepljenja' i osuđuju farmaceutski utjecaj na politiku, medicinsku profesiju i dobru zdravstvenu skrb. Oni također prozivaju suzbijanje vrlo sigurnih i učinkovitih tretmana u zapadnim zemljama. Te su mreže jednoglasno proglasile da 'takva politika zapravo može predstavljati zločin protiv čovječnosti'.
Posebni aspekti cjepiva genske terapije koji su od značaja za stručnjake visoke razine u području virologije, imunologije i razvoja cjepiva su njihova sposobnost da omogućavaju:
1) širenje bolesti vrlo virulentnim mutantnim varijantama koje uzrokuju porast slučajeva i vjerojatno dovode do ADE (Antibody Dependent Enhancement), što su pokazale sve prošle studije na životinjama s 'cjepivima' protiv koronavirusa.
2) opću imunosupresiju što dovodi do porasta autoimunih bolesti i karcinoma;
3) povećanje poremećaja krvožilnog sustava (srčani udari, moždani udari, ugrušci) uzrokovanih biološki aktivnim šiljastim proteinom koji se nalazi u sluznici krvnih žila uzrokujući mikro-ugruške (oštećenje endotela). To je vidljivo s naglim porastom slučajeva miokarditisa i perikarditisa u mladih odraslih osoba. U starijih osoba može se manifestirati kao srčani udar, moždani udar ili čak zatajenje bubrega i/ili srca (uzrokovano nakupljanjem proteina).
4) pretvaranje virusa u oružje za ostvarenje uvjerljivih skrivenih namjera.
Pojam prikrivenih namjera bit će obrađen u budućem članku. Za sada se ograničimo na istraživanje razboritosti i njezinih sastavnih dijelova u odnosu na medicinske aspekte cijepljenja s nepoznatim potencijalom.
P. Koja je vrlina razboritosti i njezina relevantnost za ovu situaciju?
O. Razboritost je glavna vrlina po kojoj razlučujemo koje stvari treba učiniti, a koje izbjegavati. Tri različita, ali komplementarna akta čine razborito djelo:
1) Savjetovanje i promišljanje;
2) Donošenje odluke;
3) Djelovanje prema toj odluci.
Kada znamo da nešto treba učiniti, razboritost nam također pomaže razlučiti kako i kada to učiniti. U fazi promišljanja, kreposti razboritosti pomaže ono što nazivamo njezinim 'sastavnim dijelovima', a to su dobre navike koje omogućuju kreposti da iskoristi svoj puni potencijal. Sastavni dijelovi razboritosti su: pamćenje, dalekovidnost, oprez, pronicljivost, razumijevanje, oštroumnost, poslušnost, razum. Pogledajmo ih jedan po jedan. To će nam pomoći da donesemo razumnu odluku o cijepljenju.
Pamćenje (Memoria) donosi u naš um prikladne stvari koje se odnose na radnju koju moramo izvršiti i njezine okolnosti. Iskustvo prošlosti nam omogućuje da s dovoljnom vjerojatnošću prosudimo što sada trebamo učiniti, pa je stoga dobro pamćenje najmoćnija pomoć vrlini razboritosti. Ljudi s mnogo iskustva obično su razboritiji, jer su vidjeli i čuli mnogo toga.
Kako bi se medicinski tretman smatrao razboritim, potrebno ga je testirati tijekom duljeg vremenskog razdoblja kako bi se osigurala njegova sigurnost i učinkovitost. To omogućuje sjećanju da duboko kopa u to iskustvo i donese prosudbe koje će pomoći učiniti pravu stvar. Praktična vježba pamćenja bila bi prisjetiti se zloglasnog skandala s talidomidom iz 1950-ih i ranih 1960-ih, poznatog medicinskim stručnjacima.
Talidomid je bio lijek koji je na brzinu uveden nakon nepotpunih opažanja. Smatralo se da je sigurno za sve, uključujući trudnice, iako nisu provedene studije o potonjem, niti su postojali dugoročni podaci o utjecaju na ljudima. Lijek je u početku bio na tržištu u Njemačkoj pod trgovačkim imenom Contergan, a zatim je dopušten u 46 zemalja pod različitim trgovačkim nazivima. Tek je nakon pet godina i 10.000 oboljelih beba (od kojih je polovica umrla, a ostale su rođene s teškim invaliditetom) konačno uspostavljena veza između urođenih mana i uzimanja talidomida. Konačno, lijek je povučen iz distribucije.
Ova teška pogreška prouzročila je globalni skandal koji je prisilio i vladu i medicinska tijela da promijene načine testiranja, odobravanja i stavljanja lijekova na tržište te je dovela do mnogih strategija kontrole lijekova koje su na snazi do danas.
Sustav žute karte (za štetne posljedice) uspostavljen je u Ujedinjenom Kraljevstvu i svaki lijek koji se stavlja na tržište trudnicama morao je pružiti čvrste dokaze o njegovoj sigurnosti tijekom trudnoće. Farmakologinja FDA, Frances Oldham Kelsey, nagrađena je predsjedničkom nagradom u SAD-u za blokiranje prodaje talidomida u toj zemlji – učinila je to nakon što je čula za nekoliko slučajeva teških nuspojava.
Sedamdeset godina kasnije, u daleko širim razmjerima, nakon izvješća o 18.500 smrtnih slučajeva u SAD-u, 13.000 smrtnih slučajeva u Ujedinjenom Kraljevstvu i 27 zemalja Europske unije i s kombiniranih 3 milijuna štetnih učinaka u UK, EU i SAD-u, tijekom razdoblja od samo 11 mjeseci – još uvijek imamo 'hitnu upotrebu', pa čak i obvezu 'cjepiva' za gensku terapiju koja se prodaje za sprječavanje COVID-19, koja su još uvijek dio aktivnog kliničkog ispitivanja koje ne treba završiti još tri godine, bez dokazivih podataka o sigurnosti za opću populaciju, a kamoli za djecu i trudnice. Vrijedi napomenuti da su gore navedene brojke iznimno konzervativne procjene, budući da je na polju kontrole lijekova dobro poznato da se samo 1-10% nuspojava (uključujući smrt) prijavljuje zbog zamornog procesa uključenog za obitelji i liječnike.
Nadalje, imamo aktivnu cenzuru i uništavanje ugleda mnogih eminentnih profesionalaca na svim kontinentima koji ističu zabrinutost zbog sigurnosti i koji pozivaju na trenutni prekid uvođenja cjepiva. Jedna takva stručnjakinja, dr. Tess Lawrie, osnivačica grupe BIRD (British Ivermectin Recommendation Development) u Velikoj Britaniji i bivša konzultantica pri WHO-u, zaključuje u pismu britanskom odboru za lijekove:
'Potrebna je hitna neovisna stručna procjena i rasprava radi procjene da li nova cjepiva mogu uzrokovati mutacije gena među primateljima, kao što sugerira pojava obično iznimno rijetkih genetskih poremećaja. MHRA (Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode) sada ima više nego dovoljno dokaza u sustavu žute karte da proglasi 'cjepiva' protiv COVID-19 nesigurnima za upotrebu kod ljudi. Trebalo bi se pripremiti za povećanje humanitarnih napora kako bi se pomoglo onima koji su oštećeni "cjepivom" protiv COVID-19 te za predviđanje i ublažavanje srednjoročnih i dugoročnih učinaka.
Dalekovidnost (Providentia) je sposobnost vizualizacije budućih ishoda radnji temeljenih na prošlom iskustvu: čovjek ne može biti oprezan za budućnost osim ako nije učio iz prošlosti. Tako možemo vidjeti kako je predviđanje povezano s pamćenjem.
Svatko tko je vjestan skandala s talidomidom ne može ne vidjeti paralelne opasnosti i rizike – u ovom slučaju u mnogo većim razmjerima – neobuzdane uporabe eksperimentalnih lijekova, posebice genskih terapija. Spoznaja o tome što se tada dogodilo pomaže nam zacrtati smjer kojim bismo izbjegli slične ili još ozbiljnije nesreće u budućnosti. Nažalost, već zabilježeni broj umrlih i ozlijeđenih dokazuje da je malo dalekovidnosti kod onih koji umjesto nas donose odluke. Čak i ako većina cijepljenih nema trenutne štetne učinke, moramo postaviti pitanje kakve ćemo moguće i nepoznate ishode imati u budućnosti primjenom neprovjerene genetske tehnologije na sve dobne skupine, uključujući trudnice i djecu tijekom njihovih neurološki i hormonski osjetljivih godina razvoja.
Na primjer, kada uzmemo u obzir da žene i mlade i starije doživljavaju teško menstrualno krvarenje nakon cijepljenja, nije čudno zašto znanstvenici i liječnici upozoravaju na epigenetske reproduktivne učinke koji se možda neće manifestirati odmah ili u prvoj generaciji. U pravnom prigovoru Europskoj agenciji za lijekove, dr. Michael Yeadon, bivši glavni znanstvenik Pfizera, upozorava: 'Cjepivo s mRNA pokreće tijelo da proizvodi antitijela protiv šiljastog proteina SARS-CoV-2, a proteini šiljaka zauzvrat sadrže sincitin- homologni protein koji je neophodan za stvaranje posteljice. Ako imunološki sustav žene počne reagirati na sincitin-1, postoji mogućnost da bi mogla postati neplodna. To je pitanje koje niti jedna studija cjepiva ne razmatra posebno. Masovno cijepljenje žena u reproduktivnoj dobi protiv COVID-19 moglo bi potencijalno imati razornu posljedicu izazivanja masovne neplodnosti ako cjepivo pokrene imunološku reakciju protiv sincitina-1.'
Nadalje, razumijevanje epigenetike – utjecaja vanjskih čimbenika na ekspresiju naših gena – kritično je i trenutno nedostaje. Mogućnost da ubrizgana mRNA (koja ima upute za stvaranje šiljastih proteina) putem enzimatskog procesa može prodrijeti u jezgru stanica gdje se nalazi DNA i u konačnici se umetnuti u DNa, ne može se definitivno isključiti. Već postoje dokazi da se upravo taj proces, koji istraživači nisu očekivali, događa s šiljastim proteinom. Što to znači, jednostavnim jezikom, ako se ovo umetanje dogodi u jajnoj stanici i spermi, postoji stvarni potencijal da će ova cjepiva promijeniti ljudski genom, zauvijek.
Oprez (Cautio) koristi prošlo znanje kako bi izbjegao smetnje i zla u budućnosti. Oprezna osoba vrlo je pažljiva kako ne bi došlo do vanjskih smetnji koje bi pokvarile ili ometale čin kreposti, na primjer, uzrokujući neželjenu štetu bilo koje vrste. To je dio razboritosti koji je posebno važan za liječnike. Imajući u svojim rukama živote ljudi, moraju biti vrlo oprezni u sredstvima koja predlažu za liječenje ili prevenciju bolesti. Nije dovoljno poduzeti radnju koja bi možda mogla djelovati. Doista, prvo načelo u medicini glasi: Primum non nocere – prije svega, ne čini štetu. Oprez pomaže upravo u tome. To bi također moglo uključivati odustajanje od onoga što se smatralo sigurnim smjerom djelovanja kada postane očito da nije. U našoj sadašnjoj situaciji, oprez nas podsjeća na očiti nedostatak znanstvene metode uključene u razvoj sadašnjih 'cjepiva', ili na kvazi-religijski žar uključen u njihovo promicanje; oba bi trebala aktivirati zvona za uzbunu. U sljedećem citatu, dr. Robert Malone, suizumitelj tehnologije mRNA, industrijski znanstvenik, liječnik i klinički imunolog s velikim iskustvom u državnim i farmaceutskim regulatornim tijelima na visokoj razini, opisuje kako je oprez upadljivo izostao:
'Svjetske regulatorne agencije dopustile su Pfizeru da nastavi s pokusima na ljudima, a zatim EUA (Emergency Use Authorization) sa skupom podataka koji su uvelike nepotpuni i koji nisu zadovoljili ni minimalne standarde onoga što je inače potrebno za sigurnosnu toksikologiju i genotoksičnost i ispitivanje reproduktivne toksičnosti. Čini se da im je bilo dopušteno spojiti informacije koje su dobili od drugih RNA i drugih cjepiva umjesto da rade nove studije. Dopušteno im je da nastave na temelju neadekvatnih informacija. To je duboko demoralizirajuće i do srži korumpirano. Ne mogu to drugačije objasniti. Norme koje sam učio godinama svog profesionalnog života... i sada nijedno od pravila nije važno. Bioetička pravila, potpuno su zanemarili. Ova pravila sežu do Nürnberških suđenja. Ono što vidim jako me uznemiruje. Sada sam došao do točke gdje je moje stajalište da FDA i CDC u biti djeluju izvan bilo kakvog sudskog ograničenja. Nije ih briga koja su njihova standardna pravila. Radit će što god žele. Čini se da je mnogo toga vođeno osobnim uvjerenjima dr. Faucija. I zbog zakona koji je donesen na početku izbijanja – ne znam mogu li se smatrati odgovornim – budući da su sada možda ti sudovi već bivši.'
Zabrinutost dr. Malonea u vezi s Pfizerom posebno je ponovio dr. Michael Yeadon kao i trenutni istraživači Pfizera koji su nedavno otkrili 'ozbiljan nedostatak integriteta podataka bez presedana' u ispitivanjima. Pfizer je glavno cjepivo izbora za one mlađe od 50 godina i odobreno je i uvedeno za upotrebu kod djece od pet godina. Osim toga, postoji još jedan, još važniji razlog, koji nam zabranjuje odbacivanje ozbiljnih dokaza protiv 'cijepljenja', a to je da se potpuna lista sastojaka ne objavljuje. To je dijelom zbog eksperimentalnosti lijekova, ali i zbog patenta. Ovo je bez presedana u povijesti medicine – primjena lijeka čiji sastojci nisu u potpunosti poznati čak ni liječnicima i medicinskim sestrama koje ih daju, što onda naravno briše pojam informiranog pristanka.
Pronicljivost (Circumspectio) usko je povezana s oprezom. Radi se o dispoziciji da se prate okolnosti koje okružuju situaciju koja se razmatra. To je sposobnost da se osvrnemo oko sebe, da ne budemo pretjerano zaokupljeni samo vlastitim istraživanjima i nalazima, već da budemo pozorni i na tuđa, na aktualne događaje, na dokazive činjenice. Određeni način djelovanja mogao bi biti dobar sam po sebi, ali ne u ovim konkretnim okolnostima. Određena informacija mogla bi biti u suprotnosti s mojim istraživanjem, ali moram to uzeti u obzir, jer sam možda pogriješio. Pronicljivost povezuje točke i obvezuje nas da postavimo neka teža pitanja: Zašto se sumnjivi kemijski imunitet koji je kratak – traje samo do 200 dana, a onda čak i postaje negativan s mogućnošću pseudo-AIDS sindroma – preferira nad prirodnim imunitetom koji je daleko bolji? Zašto su farmaceutske tvrtke oslobođene svake odgovornosti? Zašto je toliko medicinskih stručnjaka spremno izgubiti posao i sredstva za život, ili čak umrijeti za svoj cilj, umjesto da se cijepe? Zašto medicinski časopisi cenzuriraju i povlače studije koje pokazuju štetu od 'cjepiva'? Čemu žurba da se svi na svijetu cijepe eksperimentalnim 'cjepivima' protiv bolesti sa stopom preživljavanja od 99,95%? Zašto se djeca, koja nisu u opasnosti, prisiljavaju na cijepljenje? Zašto se trudnice, koje su uvijek bile isključene iz takvih pokusa, potiču na bockanje? Zašto imamo mlade, elitne sportaše koji iznenada umiru nedugo nakon što su primili 'cjepivo'?Što se ovdje događa?
Kada se osvrnemo na posljednje prisilno eksperimentiranje na ljudima u partnerstvu s izmanipuliranim društvenim poretkom u zapadnoj zemlji – razdoblje u Njemačkoj pod kontrolom nacista – trebali bismo biti skloniji pronicljivosti. Iako su mnogi brzi u tome da odbace takve usporedbe kao 'teorije zavjere', to stvarno ne možemo prebrzo otpisati kao teoriju kada postoje brojni znakovi upozorenja da je to puno više činjenica nego teorija. Kampanje straha, segregacija i dvoslojno društvo utemeljeno na 'zdravstvenim' osobinama, izgradnja karantenskih kampova, demoniziranje onih koji prigovaraju, posebno stručnjaka, kao 'antivaxera', te u mnogim zemljama uskraćivanje zdravstvene skrbi određenim skupinama ( u ovom slučaju necijepljenima), svi imaju svoj ekvivalent u tom mračnom razdoblju povijesti. Kako je dr. Vladimir Zelenko, tvorac vrlo uspješnog hidroksiklorokin protokola za COVID-19, izjavio:
'Kada je počela padati kiša, Noah više nije bio teoretičar'.
Nadalje, postoji zabluda da je program koji su provodili nacisti bio izolirani delirij luđaka rođenog u Austriji. Zapravo, ljudski eksperimenti i eugenika su usavršeni u Sjedinjenim Državama (osobito u Kaliforniji) s Rockefellerovim institutom koji je financirao mnoge od ranih programa eugenike koji su potom usvojeni i provedeni u nacističkoj Njemačkoj.
Razumijevanje (Intellectus) je sposobnost shvaćanja praktičnih principa i prirode različitih situacija – to je ono što nazivamo zdravim razumom. Iskustvena je činjenica da ljudi koji imaju diplome nisu nužno obdareni ovakvom vrstom razumijevanja. Možda su sposobni recitirati činjenice naučene iz knjiga, ali kada je riječ o razumijevanju osnova određene situacije, lako se mogu zavarati i ne vidjeti šumu od drveća, pogotovo kada ih strast njihovih vlastitih teorija lako može zaslijepiti. Često je sve što je potrebno da se vidi kroz lažnu propagandu zdrav razum. Jedna praktična točka koju razumijevanje brzo rješava jest korištenje dokazano sigurnih i učinkovitih tretmana protiv COVID-19, kao što su ivermektin, hidroksiklorokin, vitamin C, D, cink, kvercetin itd. Zašto je nastala ova žurba za 'cjepivima' korištenjem pobačenih fetalnih stanica kada praktični rezultati koje su dokumentirali brojni liječnici pokazuju da postoje učinkoviti i jeftini tretmani? U svemu tome nedostaje zdrav razum.
Oštroumnost (Solertia) je ono što bismo nazvali brzinom u prepoznavanju sredstava za postizanje cilja. Neki ljudi su po prirodi oštroumni; brzo pronađu pravi odgovor ili način djelovanja u danoj situaciji. Drugi preuzimaju naviku nakon puno praktičnih vježbi, pokušaja i pogrešaka. Prikupljajući podudarne informacije, pronicljiva osoba ne bi propustila shvatiti da kampanja cijepljenja snažno sugerira da se 'pandemija' otima u druge svrhe osim zdravlja. Nakon čitanja 'Lockstep scenarija' u dokumentima konvencije Zaklade Rockefeller iz 2010. – iste Rockefellerove fondacije koja je bila primarni financijer eugeničkog pokreta u Njemačkoj i SAD-u – pod nazivom Scenariji za budućnost tehnologije i međunarodnog razvoja, koji izriče sa savršenom preciznošću događaje u posljednjih 20 mjeseci, uključujući provedbu biometrijskih propusnica – oštroumna osoba bi se s pravom upitala: je li ovaj scenarij planiran kao sredstvo za neki drugi cilj?
Poslušnost (Docilitas) je sposobnost primanja savjeta od drugih i dopuštanja da vas vodi njihova bolja prosudba. Ova unutarnja sklonost brzini u učenju najnužnija je za stjecanje vrline razboritosti, a razlog je taj što se razboritost odnosi na postupke u određenim situacijama koje su toliko raznolike da su gotovo beskonačne, tako da ih nitko ne može znati sve. S druge strane, nedostatak sposobnosti slušanja znak je nepromišljenosti. Tko bi mogao poreći da danas vidimo zapanjujući nedostatak poslušnosti kada vlade, mediji i zdravstveni birokrati zanemaruju i cenzuriraju molbe pionirskih znanstvenika i liječnika, posebno stručnjaka za liječenje COVID-19 ili znanstvenika/virologa/imunologa čija specijalnost leži u području nove genske tehnologije i razvoja cjepiva, koji riskiraju svoju egzistenciju i reputaciju kako bi nas svakodnevno upozoravali na broj ozljeda i smrtnih slučajeva, te na omogućavanje virulentnije bolesti?
Konačno, razum (Ratio) se ovdje odnosi na sposobnost razmišljanja o praktičnim stvarima, ponekad u dubinu, i primjene univerzalnih praktičnih principa kako bi se došlo do prosudbe o danoj situaciji. Dubinsko promišljanje otvara mnoga neodgovorena pitanja: je li racionalno nastaviti tlačiti svjetsku populaciju, ignorirajući dokazane medicinske i dugotrajne principe pripravnosti za pandemiju u korist novih i neznanstvenih ideja kao što su nošenje maski, socijalno distanciranje i zatvaranje zdravih? Najcjepljenije su nacije koje i dalje imaju eskalirajuće slučajeve i smrtne slučajeve od COVID-19. Pa opet, zemlje u razvoju i zemlje Trećeg svijeta sa stopama cijepljenja od čak 5%, ali s otvorenom dostupnosti ivermektina i hidroksiklorokina, smanjile su broj slučajeva na samo 100.
Kako možemo, bez ozbiljnog nedostatka razboritosti, nastaviti gurati 'cjepiva' kad znamo ove rezultate? To su pitanja koja razborita osoba mora postaviti. Niti je opcija odgovoriti da nam naše vlade nikako ne bi htjele nauditi. Brojne su vlade učinile upravo to tijekom prošlog stoljeća. Moramo nastaviti postavljati teška pitanja, bez obzira na osobni rizik za sebe. Budućnost čovječanstva može ovisiti o tome da mi imamo hrabrosti za to. Ljudska bića su univerzalno obdarena intrinzičnim pravom na život i slobodu. Nisu zamorci. Kad čovjek više nema pravo glasa o tome što se radi s njegovim tijelom, on je po definiciji rob. A kada se sloboda oduzme, rijetko se vraća na miran način.
P. Kakav zaključak možemo izvući iz svega ovoga?
O. Ako sažmemo ono što znamo iz osnovne kreposti razboritosti, možemo istaknuti sljedeće: Budući da su ta 'cjepiva' stavljena na tržište nakon samo površnih ispitivanja, nema dostupnog sjećanja na koje bismo se mogli osvrnuti. Predviđanje nije moguće osim uz odgovarajuće dugoročne podatke o sigurnosti i toksičnosti. Ishitreni marketing označava ozbiljan nedostatak opreza, a opresivni mandati postavljaju pitanje skrivenih namjera. Praktični zdrav razum (razum i razumijevanje) jasno daje do znanja da je propisivanje eksperimentalnih lijekova teška pogreška. Cijeli proces, u kombinaciji sa suzbijanjem vrlo učinkovitih mogućnosti liječenja koje onda dopuštaju korištenje 'cjepiva' pod 'hitnim korištenjem', otkriva zastrašujući nedostatak poslušnosti prema brojnim briljantnim članovima medicinske struke koji govore o opasnostima 'cjepiva'. I pronicljivost i opreznost govore nam da u ovom slučaju nije posvećena dužna pažnja, a nagovještavaju i mračniji plan u igri.
U svjetlu gore navedenog može se sa sigurnošću zaključiti da je primanje bilo kojeg od trenutno dostupnih 'cjepiva' protiv COVID-19 nerazumna odluka.
P. Je li ova nerazboritost ozbiljan grijeh?
O. Svaka razumna odrasla osoba dužna je prikupljati informacije i donositi ispravne odluke koje utječu na njezin život i život drugih. Postoji nekoliko načina kako se može pogriješiti zbog nedostatka razboritosti:
1) djelujući prenagljeno, bez odvajanja vremena za razmatranje situacije i postavljanje pravih pitanja;
2) prenagljenim djelovanjem i s previše povjerenja u vlastitu viziju;
3) zbog nepromišljenosti, kada vas nije briga da uložite trud radi donošenja informirane odluke;
4) nedosljednošću, ne provesti u djelo ono što se smatra ispravnim putem.
Ove radnje protiv razboritosti su, u principu, laki grijesi, ali ako dovedu do teške štete nama ili drugima, mogli bi biti smrtni grijesi. Na primjer, ako netko jasno uvidi da bi posljedice mogle biti ozbiljne, pa ipak donese ishitrenu odluku samo da se toga riješi, počinio bi smrtni grijeh, jer bi prihvatio ono što jasno vidi kao moguće teške posljedice. Poput bezobzirnog vozača koji pretječe kad je loša vidljivost, oni svojom teškom nerazboritošću prihvaćaju stvarnu mogućnost smrti. Ili, čovjek koji igra ruski rulet: čak i ako je u pištolju ćorak, počinio je smrtni grijeh jer je uzeo život u svoje ruke zbog nepromišljenosti ili pritiska vršnjaka.
P. Ali što je s našim sredstvima za život? Ne bi li bilo razboritije primiti ubod, nadati se da nećemo biti oštećeni i nastaviti skrbiti za svoje obitelji?
O. Mandati o cijepljenju predstavljaju pravi problem savjesti za one čiji život ovisi o profesiji, posebno za one s velikim obiteljima. Odluka će biti teška i mora se voditi razboritošću. Uzimajući u obzir:
1) zaključak prvog članka u ovoj seriji, koji je pokazao da je prihvaćanje ovih 'cjepiva' u većini slučajeva teško grješno zbog povezanosti 'cjepiva' s pobačenim fetusimaa i nedostatka ozbiljnih razloga koji bi opravdali materijalnu suradnju u tome zlu;
2) vrlo stvarnu opasnost od smrti, ozbiljnih ozljeda ili potpune ovisnosti o budućim dodatnim dozama čiji učinci mogu biti ništa drugo nego katastrofalni;
3) visok rizik od raznih imunoloških pojava (kao što je ADE) ili čak pseudo-AIDS sindroma, prema mnogim ozbiljnim virolozima i liječnicima;
čini se da je čak i za održavanje egzistencije krajnje nerazborito primiti ubod.
Doista, od kakve je koristi svojoj obitelji mrtav ili nesposobni otac? Čini se da je rizik nerazmjeran. Iako je s vremena na vrijeme svakako dopušteno poduzeti riskantan postupak samo zato što ćemo u suprotnom umrijeti (poput kirurga koji će pokušati ekstremni zahvat kada je u pitanju život ili smrt), čini se da to ovdje nije slučaj. Postoje i drugi načini za zadovoljavanje osnovnih potreba, iako bi nas kvaliteta života mogla navesti da mislimo da ne možemo živjeti bez tisuću raznih proizvoda i usluga. Zasigurno nije opravdano uzeti ubod samo da bi zadržali dodatni auto ili kuću, plaćeni godišnji odmor ili društveni i profesionalni prestiž...
Čini se da razborit način djelovanja radije planira budućnost kako bi se prehranili drugim sredstvima ili u drugoj profesiji. To može uključivati preseljenje na drugo mjesto, na selo, gdje je moguće de facto uzgajati i loviti hranu. Ova se taktika dosljedno primjenjivala u vremenima nadolazećeg progona sve do Makabejaca. To je još preporučljivije danas kada život ovisi o vrlo krhkoj opskrbi hranom koja se uvozi odnekud. Razboriti roditelji zapitat će se kakav bi bio veliki grad kada bi, primjerice, nedostatak goriva onemogućio kamionima da dođu do trgovina. Zamislite jedan tjedan bez tisuća kamiona koji dostavljaju hranu? Glad širokih razmjera danas je vrlo ozbiljna mogućnost, a jedini ljudi koji bi preživjeli su oni koji žive na zemlji.
Ozbiljnost situacije zahtijeva duh velikodušnosti i požrtvovnosti za koje je svaka kršćanska duša dužna moliti i raditi. Što je još važnije, bogobojazna osoba potpuno će se pouzdati u Gospodina i Njegovu Presvetu Majku. Kad netko odluči poslušati glas savjesti i oduprijeti se pritisku, Gospodin proviđa. "Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao?" (Knjiga Sirahova 2,11)
Otac Ambrose je katolički svećenik i teolog. Može ga se kontaktirati na-ambroseastor@protonmail.com
Autor je vrlo zahvalan mnogim medicinskim stručnjacima, posebno dr. E., dr. T., i profesor X., na njihovoj pomoći pri pisanju, uređivanju i provjeri tehničkih medicinskih aspekata ovog članka da bi se osigurala točnost i istinitost medicinskih tvrdnji i literature koja ih podupire.
Nema komentara:
Objavi komentar