srijeda, 12. siječnja 2022.

Savjest i cjepiva I.

 

Rasprava o etičkim pitanjima po pitanju cjepiva traje već neko vrijeme. Ovo je kontroverzna tema jer cjepiva protiv COVID-19 koriste matične stanice pobačenih beba. Otac Ambrozije odgovara na glavna pitanja o ovoj važnoj temi.

P. Je li istina da se ta cjepiva stvaraju pomoću organa pobačene dojenčadi?

O. Kad smo prije mnogo godina slušali o eksperimentima nad ljudskim embrijima i fetusima, većina nije vjerovala. Neki i danas još uvijek ne vjeruju. Teško je zamisliti izopačenost ljudskog srca koja opravdava korištenje organa dojenčadi - čak i ako je namjera pomoći drugima.

To je instrumentaliziranje te osobu, pretvaranje je u predmet koji će drugi koristiti i onda odbaciti kao prljavu krpu. Ovo je teška povreda za svakoga, ali grijeh se pogoršava i povećava težinu kada je ta osoba nevina i bez mogućnosti obrane. Čak i da se to dogodilo samo jednom, bio bi to zločin najtežih razmjera. Čak i da smo upotrijebili tijelo samo jednog djeteta koje je spontano pobačeno, bila bi to teška nepravda.

 Eugenički pokret koji je krenuo 1920-ih nadzirao je prisilnu institucionalizaciju i sterilizaciju 'maloumnih’ te, učinio medicinske eksperimente na ljudima 'prihvatljivim’. Nakon toga, sve do 1970-ih, vađenje organa na živim fetusima gestacijske dobi od 3- 4 mjeseci nije bila rijetkost.

 Da bismo shvatili težinu uporabe pobačenih fetalnih stanica u medicinskom području, potrebno je sagledati cjelokupnu sliku i korake potrebne za postizanje 'uspješnog' ishoda. Ideja da je razvoj stanica došao od jednog ženskog dojenčeta 1973. godine u potpuno izoliranom incidentu je pogrešna.

Trenutačno dostupna cjepiva protiv COVID-19 koriste fetalne matične stanice (roditeljske stanice koje se mogu nastaviti razmnožavati) u njihovoj proizvodnji (koristeći ih kao spremnik za uzgoj virusa) i/ili u svom testiranju (cjepiva se zatim testiraju na tim stanicama). Većina fetalnih matičnih stanica je stanične linije HEK-293. HEK je skraćenica za ljudski embrionalni bubreg. Broj 293 označava broj pokusa potrebnih prije uspješne izolacije stanične linije.

Radna knjižica znanstvenika za HEK-293 nije javna pa nije potvrđen pravi broj korištenih fetusa. Smatra se da je broj blizu 100 u usporedbi sa sličnim staničnim linijama. Na primjer, postojali su deseci fetusa koji su korišteni u ekstrakciji stanične linije označene brojem -38 (WI-38)  i 9 fetusa prije razvoja stanične linije označene brojem -2,3.

Još jedna zabluda je da se organi spašavaju nakon pobačaja. Iako je to samo po sebi gnusan zločin, uzimanje organa za medicinska istraživanja još je više učinjeno s predumišljajem. Slijedi izvadak iz publikacije u medicinskom časopisu iz 2015. u vezi s razvojem nove fetalne stanične linije: “Fetalni materijal je osigurao Odjel za porodništvo i ginekologiju bolnice Yunnan, uz zakonske i etičke sporazume donatora. Prije istraživanja izradili smo stroge i sveobuhvatne kriterije uključivanja kako bismo jamčili visokokvalitetni stanični soj: 1) gestacijska dob 2 do 4 mjeseca; 2) indukcija porođaja metodom vodene vrećice; 3) zanimanje roditelja ne bi trebala uključivati ​​kontakt s kemikalijama i zračenjem; 4) oba roditelja su dobrog zdravlja bez neoplastičnih i genetskih bolesti, te bez povijesti transplantacije ljudskog tkiva ili organa u obiteljima praćenim unazad 3 generacije; i 5) nema zaraznih bolesti. Tkiva iz svježe pobačenih fetusa odmah su poslana u laboratorij za pripremu stanica.” 

Jednostavnim jezikom: nekoliko dojenčadi gestacijske dobi od 2-4 mjeseca pregledano je, odabrano na temelju njihovog spola, rase i čiste medicinske povijesti. Odabire se datum pobačaja, inducira trudove, vade se organi dok je dijete živo (označeno riječju svježe), a zatim se transportira. Metode ostaju gotovo nepromijenjene u odnosu na opise iz 1952. Uzrok smrti je vađenje organa vivisekcijom.

U sveučilišnoj prijavi za financiranje od 2,3 milijuna dolara za berbu fetusa u 2016., opisana je metoda koja se koristi za jamčenje 'svježine' bubrega fetusa. “Za dobivanje tkiva koristit će se inducirani porod. Na našim uzorcima bilježimo toplo vrijeme ishemije i poduzimamo korake da ga svedemo na minimum kako bismo osigurali najkvalitetnije biološke uzorke. Dobivamo povratne informacije od naših korisnika i koristimo te povratne informacije kako bismo prilagodili naše procese prikupljanja od slučaja do slučaja kako bismo maksimalno povećali potrebe istražitelja.” 

Pojam 'vrijeme tople ishemije' odnosi se na vrijeme u kojem organ ostaje na tjelesnoj temperaturi nakon što mu je prekinuta opskrba krvlju. Jednostavnim jezikom, ovo se odnosi na fetus koji se isporučuje živ, a organi su izvađeni bez anestezije dok srce kuca i krv kruži. Ovaj dio je ključan za osiguranje vitalnosti organa.

Na bilo kojem sudu, zločin koji bi koristio takve metode bi se nazvao unaprijed smišljenim masovnim ubojstvom i mučenjem. Vapi u Nebo za osvetom. Toliko je ozbiljan da ga nijedan razlog ne može opravdati. Do sada je za nadati se da će se svi oni koji nose ime krščanin s time složiti. To je jasno kršenje pete zapovijedi, ne ubij.

Štoviše, crkveno učenje je dosljedno i sustavno osuđivalo pobačaj, u svim njegovim oblicima - bilo terapeutski ili znanstveno. Papa Pio XII, u svom poznatom obraćanju primaljama, nije ostavio nikakvu sumnju u to pitanje: „Život nevine osobe je nepovrediv, a svaki izravan pokušaj ili agresija na njega predstavlja kršenje jednog od temeljnih zakona bez kojeg je nemoće zaštititi ljudsko društvo.. ... Nikad ne zaboravite ovo: iznad svakog ljudskog zakona i iznad svake 'indikacije' izdiže se besprijekoran Božji zakon.”

P. To je nemoralno. Ali beba je ionako trebala biti pobačena. Kad jednom umre, zar ne možemo koristiti to tijelo?

Postoji samo jedna moralna stvar koju treba učiniti sa svim tim ostacima tijela, a to je pokopati ih dostojanstveno i časno kao tijelo besmrtne duše. Svaka upotreba ovih ostataka, iz bilo kojeg razloga, predstavlja teško kršenje moralnog zakona. Na tim ostacima nije dopušteno izvoditi bilo kakav eksperiment, čak ni pod izlikom spašavanja drugih života. Za Boga je strašno uvredljivo dopustiti izvođenje bilo kakvog takvog pokusa jer je takav grijeh usporediv s kanibalizmom, što je korištenje ljudskog tijela u svrhu prehrane drugog ljudskog tijela.

Papa Ivan Pavao II. jasno je rekao da je eksperimentiranje na ljudskim bićima pogrešno: „Nikakve okolnosti, nikakva svrha, ni bilo koji zakon ne mogu učiniti dopuštenim djelo koje je suštinski nedopušteno, budući da je u suprotnosti s Božjim Zakonom koji je upisan u svako ljudsko srce, spoznat samim razumom i naviješten od Crkve. Ovu procjenu moralnosti pobačaja treba primijeniti i na nedavne oblike intervencije na ljudskim embrijima koje, iako se provode u svrhe koje su same po sebi legitimne, neizbježno uključuju ubijanje tih embrija. To je slučaj s eksperimentiranjem na embrijima, koje postaje sve rašireniji u području biomedicinskih istraživanja i zakonski je dopušteno u nekim zemljama... Korištenje ljudskih embrija ili fetusa kao predmeta eksperimentiranja predstavlja zločin protiv njihovog dostojanstva ljudskih bića koja imaju pravo na isto poštovanje kao i jedno rođeno dijete, baš kao i svaka osoba. Ova moralna osuda također se odnosi na postupke koji iskorištavaju žive ljudske embrije i fetuse – ponekad posebno 'proizvedene' u tu svrhu in vitro oplodnjom - bilo da se koriste kao 'biološki materijal' ili kao opskrbljivači organa ili tkiva za transplantaciju u liječenju određenih bolesti. Ubijanje nevinih ljudskih stvorenja, čak i ako se provodi radi pomoći drugima, predstavlja apsolutno neprihvatljiv čin.”

P. Ali nije li situacija drugačija s lijekovima i cjepivima koji su već proizvedeni od tih matičnih stanica, nakon čina? 

Sveta Stolica se u više navrata pozabavila ovim pitanjem. Godine 2005. Papinska akademija za život izdala je “Moralno razmišljanje o cjepivima pripremljenim od stanica dobivenih iz pobačenih ljudskih fetusa”. 2008. godine Kongregacija za nauk vjere očitovala se po tom pitanju u dokumentu Dignitas Personae. Papinska akademija za život ponovno se vratila na tu temu 2017. Konačno, u prosincu 2020., Kongregacija za nauk vjere još jednom se bavila tim pitanjem u “Napomeni o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19” (u daljnjem tekstu jednostavno “Napomena”). Budući da je ova bilješka najrelevantnija za našu temu, zadovoljit ćemo se ispitivanjem njezina učenja.

Polazeći od načela da takvo djelovanje ne bi bilo sudjelovanje u grijehu pobačaja, već samo pasivan, materijalni i udaljeni oblik suradnje, bilješka daje općenito povoljan odgovor na pitanje, odnosno da se može koristiti takva cjepiva. Kongregacija smatra da je takva suradnja dopuštena, pod određenim uvjetima. Ova posljednja točka uvjetnog odobrenja vrlo je važna i kao što ćemo vidjeti uglavnom je zanemarena, ako ne i potpuno zanemarena.

P. Koji su uvjeti potrebni da bi uporaba cjepiva protiv COVID-19 (i drugih proizvoda zaraženih pobačajem) bila moralno dopuštena?

O. Pažljivo čitanje bilješke otkriva ne manje od sedam uvjeta za zakonitu upotrebu cjepiva protiv COVID-19:

1) mora postojati ozbiljna opasnost koja zahtijeva pribjegavanje cjepivima;

2) ne smije postojati drugo učinkovito sredstvo za borbu protiv virusa;

3) ne smiju biti dostupna etička cjepiva;

4) cjepiva moraju biti sigurna;

5) cjepiva moraju biti učinkovita;

6) mora se izraziti protivljenje postupku kojim je cjepivo omogućeno;

7) mora biti dobrovoljno.

Pogledajmo jesu li svi ovi uvjeti ispunjeni. Dok to činimo, moramo imati na umu da isti uvjeti vrijede za sve lijekove ili hranu koja je napravljena ili testirana na fetalnim stanicama. Ako netko ima saznanja o korištenju pobačajem okaljanih proizvoda, postoji moralna obveza suzdržati se od njihove upotrebe pod istim uvjetima. Ako bilo koji od ovih uvjeta izostane, tada je pribjegavanje tim cjepivima (ili proizvodima) nedopušteno.

Uvjet 1 – Ozbiljna opasnost – Težina COVID-19 precijenjena je na svim kontinentima, a zatvaranja su bila pretjerane, štetna i s malo znanstvene osnove. Prvi strahovi i represivne mjere mnogima su dali dojam da imamo posla s pravom pandemijom s potencijalom da zbriše cijelo čovječanstvo. To je bio glavni čimbenik u odluci Svete Stolice da dopusti korištenje cjepiva. Situacija nije i nikada bila tako ozbiljna kao što se predstavlja,  s dosljednom srednjom stopom smrtnosti od infekcije (IFR) od 0,05% u općoj populaciji u svijetu.

Uvjet 2 – nedostatak alternativa – postoje mnogi vrlo učinkoviti protokoli liječenja protiv COVID-19, potkrijepljeni čvrstim podacima, koje su objavili vodeći profesori, liječnici i znanstvenici diljem svijeta. Da ovi tretmani nisu suzbijeni, gotovo uopće ne bi bilo smrtnih slučajeva od virusa, što dokazuje država u Indiji od 20 milijuna ljudi koja ima stopu cijepljenja od 5% i ukupno (u vrijeme pisanja izvornog članka) 100 dnevnih slučajeva, u usporedbi sa zemljama prvog svijeta kao što je Izrael sa stopom cijepljenja od 85% i procijenjenim dnevnim brojem od 5000 slučajeva i 30 smrtnih slučajeva (u vrijeme pisanja izvornog članka).

Medicinski stručnjaci na globalnoj razini osuđuju suzbijanje vrlo učinkovitih tretmana u zapadnim zemljama kao kršenje ljudskih prava i ističu da je pokretačka snaga mandata cjepiva profit farmaceutskih tvrtki. 

Uvjet 3 – Nedostatak etičkih cjepiva – Razvija se niz etički proizvedenih cjepiva. Nažalost, gotovo sve vlade su favorizirale razvoj onih koje koriste fetalne stanične linije. Čini se da ovdje postoje neki veliki financijski interesi. Još jednom, slijedite novac, i naći ćete krivce. Također se moramo zapitati je li bolest koja ima srednju globalnu stopu preživljavanja od 99,95% uopće zahtijeva cjepivo, osobito kada većina dokaza ukazuje na izvrsne rezultate liječenja postojećim lijekovima.

Uvjet 4 - Sigurnost - Do sada su cjepiva bila očito nesigurna s nesrazmjernim rizikom od smrti. Samo u SAD-u od početka cijepljenja zabilježeno je više od 17.000 prijavljenih smrtnih slučajeva i 1 milijun nuspojava. U Australiji je broj smrtnih slučajeva u 2021. u 10 mjeseci koji se pripisuju cjepivima veći od smrtnih slučajeva od COVID-19. Uvođenje cjepiva među mladim odraslim osobama osobito se odnosi na perikarditis/miokarditis (upala srca koja može dovesti do zatajenja srca i doživotne ovisnosti o lijekovima ili smrti) s incidencijom od gotovo 50 slučajeva dnevno u Australiji. 

Uvjet 5 – Učinkovitost cjepiva – U ovoj fazi nemoguće je konkretno utvrditi učinkovitost cjepiva s obzirom da cijepljenja ostaju u potpunosti eksperimentalna i predstavljaju aktivno kliničko ispitivanje. Međutim, nedavna studija u 68 zemalja zaključuje da sadašnje cijepljenje nije učinkovito u smanjenju slučajeva COVID-19 i da je potrebno preispitati mjere javnog zdravlja. 

Uvjet 6 – Javno protivljenje – Žalosna je činjenica da se gotovo nikad ne čuje da se takav glas diže, posebno od Svete Stolice i Biskupskih konferencija. S obzirom na veličinu zločina uključenog u vađenje i iskorištavanje organa od dojenčadi, čak i da su svi ostali uvjeti bili ispunjeni, imamo pravo očekivati ​​od naših biskupa ujedinjen, dosljedan i snažan zahtjev da se etičke alternative odmah stave na raspolaganje i da se stane na kraj trgovini ljudskim životima. Papinska je akademija za život, u spomenutom dokumentu iz 2005., o dužnosti otpora čak i kada se dođe do zaključka da je suradnja dopuštena, potvrdila: „Liječnici i očevi obitelji dužni su se okrenuti alternativnim cjepivima (ako postoje ), vršeći pritisak na političke vlasti i zdravstvene sustave kako bi ostala cjepiva bez moralnih problema postala dostupna. Trebali bi pribjeći, ako je potrebno, primjeni prigovora savjesti u pogledu uporabe cjepiva proizvedenih putem staničnih linija abortiranog ljudskog fetalnog podrijetla. Jednako tako, trebali bi se svim sredstvima (pismeno, putem raznih udruga, masovnih medija i sl.) suprotstaviti cjepivima koja još nemaju moralno prihvatljive alternative, stvarajući pritisak da se pripremaju alternativna cjepiva koja nisu povezana s pobačajem ljudskog fetusa i zahtijevati rigoroznu zakonsku kontrolu proizvođača farmaceutske industrije... U svakom slučaju, ostaje moralna dužnost nastaviti se boriti i koristiti sva zakonita sredstva kako bi se farmaceutskoj industriji koja se ponaša beskrupulozno i ​​neetično zagorčala život.”

Neki su također tvrdili, i po mom mišljenju prilično uvjerljivo, da je dopuštenje Svete Stolice za korištenje ovih cjepiva zapravo povećalo potražnju diljem svijeta za dodatnim eksperimentiranjem na fetalnom tkivu i time potaknulo tekuću industrijalizaciju ljudskih ostataka.

Taj je zahtjev dokazivo vidljiv u medicinskim časopisima koji zagovaraju korištenje novih cjepiva protiv COVID-19 ne samo na staničnoj liniji HEK-293 već i na "humaniziranim miševima" i "miševima samo s plućima". Ovaj izraz se odnosi na laboratorijske miševe na koje su ucijepljeni organi uzeti od fetusa u dobi od 2-5 mjeseci (prema gore opisanoj metodi ekstrakcije). Ovi 'humanizirani miševi' već su opsežno financirani, a službeni dokumenti navode da su bebe, neke stare do 6 mjeseci, kupljene za 12.000 dolara po kutiji. Većina kupnji odnosila se na netaknute timuse i jetre za ucijepljivanje ovim miševima i isporučivane „svježe; na mokrom ledu.” 

Kad zamislimo kakav je učinak mogao imati snažno “ne” Svete Stolice i biskupa, navedeni smo da postavimo neka vrlo zabrinjavajuća pitanja o tome tko je zapravo stajao iza ove odluke i zašto je naša hijerarhija bila tako kukavički kriva.



Uvjet 7 – Bez mandata ili prisile – drakonske mjere za izdavanje cjepiva koja su još uvijek u kliničkom ispitivanju od strane vlada u cijelom svijetu izravno su u suprotnosti s međunarodnim sporazumima i doista s najosnovnijim načelima prirodnog zakona. Nažalost, čini se da su mnogi liječnici sami ostavili po strani najosnovnije načelo da svojim pacijentima jamče pravo na informirani pristanak. Međutim, tisuće liječnika protestiraju zbog toga i javno prozivaju aktualne događaje u medicinskom području kao “zločine protiv čovječnosti”. Ovi se glasovi kategorički cenzuriraju.

Na ovu temu, Nürnberški kodeks propisuje da je za eksperimentiranje na ljudima „dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta apsolutno potreban. To znači da uključena osoba treba imati pravnu sposobnost za davanje pristanka; treba biti stavljen u poziciju tako da može ostvariti slobodnu moć izbora, bez intervencije bilo kojeg elementa sile, prijevare, prisile, prekoračenja ili drugog skrivenog oblika prinude ili prisile; i trebao bi imati dovoljno znanja i razumijevanja elemenata o predmetu kako bi mu omogućio da donese razumnu i prosvijetljenu odluku”. Svaka prisila da se primi cjepivo koje nije u potpunosti testirano krši ovaj kodeks. To je nešto što bi svi zdravstveni djelatnici trebali vrlo pažljivo razmotriti, jer je tijekom suđenja u Nürnbergu jasno stavljeno na znanje da nitko ne smije predati odluku savjesti bilo kojem nadređenom. Kada je ljudski život u pitanju, svaka osoba ima ozbiljnu obvezu da sama sazna činjenice i da se u svakom trenutku pokorava Zakonu prirode. Bojimo se da su mnogi naši današnji čelnici, kako u državi tako i u Crkvi, krivi za suučesništvo koje bi moglo biti osuđeno u ne tako dalekoj budućnosti. Povijest nikada ne zaboravlja niti oprašta ovakvu vrstu zločina.

S obzirom na sve ovo, sa sigurnošću možemo zaključiti da nisu ispunjeni uvjeti koje je Kongregacija postavila u svojoj bilješci, nije dopušteno primati trenutno dostupna cjepiva protiv COVID-19.


P. Ali, pozicija Svete Stolice je neosporna, zar ne?

Načelo materijalne, pasivne, daljinske suradnje dobro je poznato u moralnoj teologiji i podliježe ispitivanju. Ono što je vrlo diskutabilno jest primjenjuje li se u ovom slučaju ili ne. Takav je često slučaj u moralnoj teologiji, jer moralni sudovi nemaju strogost matematike. Svakako možemo tvrditi, ne dovodeći u pitanje prerogative Svete Stolice, da se ne primjenjuje ispravno načelo. Dva su glavna razloga za to. Prvi je iznimna težina materije: apsolutna nepovredivost ljudskog života i nužna, čak i udaljena, povezanost s teško nemoralnim korištenjem drugog čovjeka za stvaranje cjepiva. Drugo su okolnosti. Dajući svoj blagoslov korištenju cjepiva u određenim slučajevima, ono je otvorilo vrata proliferaciji fetalnih pokusa. Najmanje što se može reći jest da je takva napomena bila ozbiljno nepromišljena.

P. Znači li to da su oni koji su primili cjepivo počinili smrtni grijeh?

Svatko tko je primio cjepivo koje je bilo moguće zahvaljujući zlostavljanju nedužnog djeteta, uvijek će u svom tijelu biti obilježeno zlostavljanjem tog dojenčeta, bez obzira na njegove namjere. S obzirom na to, čak i ako je samo po sebi krajnje nemoralno pribjegavanje takvim cjepivima, zbog društvenog pritiska i poticaja hijerarhije, čini se da je u većini slučajeva moralna krivnja za prosječnog laika umanjena, ako ne potpuno uklonjena.

Uz to, oni koji su primili cjepivo trebali bi ispitati svoju savjest i zapitati se što su točno znali u tom trenutku. Ako nisu znali ništa o etičkim pitanjima, je li to bilo zbog nedostatka truda da saznaju? Nismo uvijek bez krivnje kod neznanja; pogotovo oni koji imaju dužnost znati (svećenici, liječnici, državni službenici, suci...), oni su uvijek odgovorni. Oni koji su već primili jednu ili više doza moraju se suzdržati od primanja bilo kakvih “boostera”.



P. Dakle, moramo ostati pri svojoj savjesti i odbiti, čak i ako naši poglavari, svećenici ili liječnici potiču da se cijepimo?

O dužnosti pokoravanja savjesti je dosta rečeno u Crkvenoj tradiciji. Sveti John Henry Newman bio jedan od poznatijih branitelja priziva na savjest: 'Savjest', piše on, 'nije sebičnost, niti želja da se bude dosljedan samom sebi; nego je poruka od Njega, koji u naravnom  svijetu govori iza vela, kroz milost, i poučava nas i vlada nad nama preko svojih predstavnika. Savjest je izvorni Kristov namjesnik, prorok koji obavještava, vladar koji vlada, svećenik koji blagoslivlja  i anatemizira, i čak da vječno svećenstvo u cijeloj Crkvi nestane, u njoj bi ostalo svećeničko načelo i imalo bi težinu’. Razlog tome je, kako kaže sv. Bonaventura jest da je 'savjest kao Božji navjestitelj i glasnik; ne zapovijeda u svoje ime, već zapovijeda kao da dolazi od Božje vlasti, poput glasnika koji objavljuje kraljev proglas. To je razlog zašto naša savjest ima obvezujuću snagu’. Ova je točka od toliko velike važnosti da smatram svojom dužnošću potaknuti sve, a posebno biskupe, svećenike, političare i liječnike, da budu svjesni da su ne samo u smrtnoj duhovnoj opasnosti ako koriste bilo kakvu vrstu moralnog uvjeravanja prema ljudima da prime takva cjepiva, jer pritom ne samo da su izloženi strašnom riziku od smrtnog ozljeđivanja svoje savjesti, nego i zloupotrebe onih čija bi prava trebali braniti. Skandalozno je da je danas vrlo malo pastira koji su preuzeli javnu obranu prava savjesti u ovoj stvari i ja ih danas pozivam da to učine.


Čovjek mora uvijek slušati siguran sud vlastite savjesti. Kad bi svjesno radio protiv takvog suda, sam bi sebe osudio. No događa se da moralna savjest bude u neznanju i donosi pogrešne sudove o činima koje treba izvršiti ili su već izvršeni (KKC 1790).

 Završna riječ subraći svećenicima i moralnim teolozima:

U dane Pavla VI. i Ivana Pavla II. mnogi u našim redovima su odbacili njihova učenja o pobačaju i kontracepciji u ime lažnog pojma autonomije savjesti. Danas, neki od njih nam govore, ne možemo u ime savjesti odbijati cjepiva, da moramo 'prigrliti viziju pape Franje'. Ne bismo trebali biti iznenađeni što mnogi katolici ne žele imati ništa s takvom retorikom, i da umjesto toga biraju slijediti svoj razum, svoju savjest i svoj sensus fidei. Mnogi se katolici osjećaju izdani kad vide da su toliki od klera pristali uz agendu koja aktivno promiče industrijalizaciju ljudskog tijela kroz skrnavljenje i ubojstva nevinih – bilo putem izravnog suučesništva, namjerne sljepoće ili kukavne šutnje.


Neka hrabri biskupi Kazahstana imaju posljednju riječ:

'Više nego ikad trebamo duh ispovjednika i mučenika koji izbjegavaju i najmanju sumnju suradnje sa zlom u ovom dobu. Neki crkvenjaci u naše vrijeme uvjeravaju vjernike da je primanje COVID-19 cjepiva dobivenih iz staničnih linija pobačenog djeteta moralno dopušteno ako nema alternative. Oni opravdavaju svoju tvrdnju na temelju „materijalne i udaljene suradnje” sa zlom. Takve su afirmacije izrazito antipastoralne i kontraproduktivne, pogotovo kada pogledamo sve apokaliptičniji karakter industrije pobačaja i nehumanih biomedicinskih istraživanja, te embrionalnih tehnologija. Sada više nego ikad, katolici kategorički ne smiju poticati i promicati grijeh pobačaja, čak ni u najmanju ruku, putem prihvaćanje ovih cjepiva. Stoga, kao nasljednici apostola i pastira odgovornih za vječno spasenje duša, smatramo da je nemoguće šutjeti i održavati dvosmislen stav u vezi s našom dužnošću da se odupremo “Sa maksimalnom odlučnošću” (papa Ivan Pavao II.) protiv “užasnog zločina” (Drugi vatikanski koncil, Gaudium et spes,

51)’….

Izvor

Nastavlja se…

Nema komentara:

Objavi komentar