Ovaj je tjedan bio zaokružen prosvjedima u našem glavnom gradu koji su se fokusirali na žene, marš žena i marš za život. Prvi je branio „prava“ žena i trubio o potrebi za „napretkom“. Drugi isto traži napredak; on poziva društvo da se ostavi zastarjelog i štetnog mišljenja da se ženi mora dozvoliti da naudi drugima da bi samu sebe ostvarila.
Prvi marš podržala je liberalna agenda i njezini sluge, glavni mediji, koji su igrali neprocjenjivu ulogu u pročišćavanju poruke lijevih da bi postala ukusna za naše škole i domove.
Primjer koji mi pada na pamet je poruka o „girl power“ koju sam nedavno vidjela u oglasu u kojem djevojka s atomskim simbolom na majici udara nogom hrpu knjiga. Ideja tog oglasa je, mislim, da su djevojke pametne i da mogu razumjeti knjige o nuklearnoj fizici? Ili možda da se djevojke koje nose znanstvene majice vole baviti kickboksom? Bilo kako, roditelji koji bi inače bili užasnuti stvarima koje su se odvijale u našem glavnom gradu prošloga vikenda, sada su natjerani prigrliti mantru: „Podižimo snažne djevojke! Budite snažne žene!“
Girl Power vs. istinska snaga žene
Imam šest kćeri u dobi od 20 mjeseci do 20 godina tako da sam već dva desetljeća izložena medijskim porukama djevojkama. Zapravo, udvostručite to ako uračunamo da sam i sama tome bila izložena kao djevojka. Naizgled djeluje da možda poruka o „ženskoj snazi“ nije tako loša? Tko bi se mogao suprotstaviti tome da žena bude snažnog moralnog karaktera? Napokon, po ženinom moralu društva se uzdižu i padaju. Ali ne, ta poruka uopće nema veze s moralnim karakterom. Umjesto toga radi se o tri posve drugačije vrste „snage“ – fizičkoj snazi, snazi u samodostatnosti i snazi emocija – oglas koji sam spomenula uključuje sve tri.
Da poruka o snažnoj ženi naglašava fizičku snagu očita je u svemu, od vojničkih majica do podupiranja određenih ženskih sportova. Opet, ne postoji ništa loše u tome da žene žele biti fizički spremne, ali zašto su mediji tako revni oko toga? Iz vrlo jasnog razloga – jer je fizička snaga, biološki, domena muškarca. Autentična ženstvenost, s druge strane, stavlja naglasak na moralnoj snazi – kvaliteti kojoj svaka žena, bez obzira na njezinu sposobnost ili želju za fizičkom izdržljivošću – može težiti.
To ne znači da žena ne posjeduje fizičku snagu, ali njezina najviše prirodna i izvanredna ekspresija obično se događa u službi drugima, posebno u nošenju novoga života. Trudnica se svaki dan penje na planinu u smislu energije koju njezino tijelo troši na izgrađivanje malene nove osobe. Oko četvrtog mjeseca tijelo trudnice doživljava snažnu hormonalnu promjenu dok ulaže energiju u izgrađivanje podrške života toj novoj osobi, posteljice. Gledajući svoj profil u osmom ili devetom mjesecu trudnoće sama sam se znala čuditi: „Pa kako ja to mogu?“ A onda je tu porod, kada žena može vidjeti kako bi lice njezinog muža izgledalo kada bi opazio pravog superheroja.
Feminizam naravno, također naglašava snagu samodostatnosti. Taj princip je izravan napad na istinu da su muškarac i žena stvoreni za zajedništvo i međuovisnost. Ovisnost o drugome podrazumijeva ranjivost i ona znači rizik i zato se prava snaga može vidjeti u ženinoj spremnosti da ovisi o svom suprugu. Žena koja se odriče svoje karijere da bi bila doma sa svojom djecom, jer osjeća da je to najbolje za njezinu obitelj, čini vrlo hrabar korak. Postoji lažna sigurnost u samodostatnosti, ali postoje snaga i hrabrost u pozadini vjerne ovisnosti.
Još jedan vidljivi aspekt poruke o „snažnoj ženi“ je dozvola za snažne emocije. Drugim riječima, vrijednost se stavlja na snažne emocije zbog njih samih. To možemo vidjeti u popularnim medijima svih vrsta, kada se žene slave zbog djetinjaste provale ljutnje, „jer slijede svoje srce“ ili jednostavno radeći samo ono im paše u nekom trenutku. Autentično snažna žena, s druge strane, stavlja svoje emocije u službu drugima. Ono što osjeća za supruga i djecu motivira ju da njihove potrebe stavi iznad svojih. Suosjećanje koje je znak ženskog genija čini je emotivnim središtem – srcem – doma. Kao na središte, srce, svi se članovi obitelji oslanjaju na njezinu sućut i ljubav, a ona postaje snažna u molitvi i samodisciplini jer jednostavno mora.
Autentična ženstvenost, stoga, ima snagu koja prkosi modernoj "girl power" medijskoj kampanji. Umjesto fizičke snage koja oponaša onu muškaraca, nalazimo moralnu snagu koja poziva druge na uzvišeniji način života. I vidimo njezinu jedinstvenu ženstvenu fizičku snagu koja je kolijevka i braniteljica novog života. Umjesto ograničavanja sebe tako što živi oslanjajući se samo na svoju snagu, autentična žena slobodna je ovisiti o onima koje voli te ih privlači u ljubavnu ovisnost o njoj. Umjesto da je rob svojih emocija, emocije te žene služe da ju inspiriraju u davanju ljubavi.
Poredak ljubavi
Tako što se daje kroz ljubav, žena nalazi sebe, i postaje sve više svoja. Za fotografski negativ samo trebamo pomisliti na pobačaj. Taj užas i nehumanost ukorijenjen je u svom krajnjem proturječju ženinog poziva na ljubav, jer on se prvenstveno ostvaruje u staležu majčinstva – duhovnog ili fizičkog. Bio bi to neuspjeh žene odbiti braniti život bilo koje od svoje djece, ali propustiti braniti najranjivije od svih posebno je bolna uvreda.
“Poredak ljubavi” se prvo „ukorjenjuje“ u ženama. Vidimo kako se to odigrava u služenju našeg Gospodina na zemlji, u utjelovljenju, na križu, kod uskrsnuća. Gospa je najistaknutiji primjer ženske snage, ali kako se približavamo korizmi voljela bi istaknuti jednu drugu sveticu koja je već dugo jedna od mojih heroja, sv. Veronika. Kada je izašao film Mel Gibsona o Kristovoj muci, odmah sam pomislila na šestu stanicu križnog puta. Kako će oslikati Veroniku?
Po mom mišljenju učinio je to tako divno i njegov prikaz ističe pravu ženstvenu snagu. Veronika pokazuje fizičku snagu kada prilazi Kristu usprkos ljutoj svjetini, nasilnim vojnicima i opasnoj situaciji. Potaknuta ljubavlju daje svježe piće žednome, čistu tkaninu trpećem licu – to su radnje koje nose žig majčinstva. Dok samodostatnost ima unutarnji fokus, Veronikina ovisnost kao židovske majke kao da naglašava njezinu svjesnost o potrebama drugih i osnažuje ju da djeluje. Emocije koje je morala proživljavati kada je vidjela Krista usmjerene su na služenje, nisu potrošene na bijes. U Gibsonovoj Veronici vidimo posebno moć žene da bude nenametljivo prisutna u opasnim situacijama i da čini ono što je ispravno, a da ništa ne traži za sebe. Njezina djela su mala, ali njihov učinak ogroman.
Ljubav koja buči
Sada žene moraju izokrenuti stari feministički izraz Helen Reddy: „Ja sam žena, čujte me kako bučim“. Ja sam žena. Poput Marije, poput Veronike, ja neću bučiti. Ali ako pažljivo pogledate, vidjet ćete moju snagu. Po Kristovoj milosti, moja ljubav će bučiti.
Nema komentara:
Objavi komentar