Žene, čednost i feministička ideologija

Evo komentara jedne moje čitateljice (napomena uredništva - ne čitateljice ovog bloga Imitatio Mariae, već bloga s kojeg je preveden tekst), inteligentne dobre katolkinje. Odvojite vrijeme da razmotrite i molite o ovoj važnoj istini. 

"Hvala, hvala, hvala. Ja sam katolkinja, maturantica, neudana dama koja se trudi sačuvati princip čednosti u svom vlastitom životu. Ponekad idem na internet radi podrške, savjeta i pozitivne perspektive za svoja čedna nastojanja – ponekad je teško biti jedina na kilometre koja vodi računa o čednosti (a da nisam muslimanka). Zapravo trenutno radim istraživanje dok preispitujem svoj način odijevanja, da mogu sagledati gdje trebam pojačati svoj trud, a gdje postajem lijena (npr. moj izrez nije nizak, ali postala sam pomalo lijena oko ideje dva prsta ispod ključne kosti i nisam znala da postoje smjernice za porub, do sada sam pratila upute za suknje koje kažu da koljena moraju biti potpuno pokrivena dok se stoji (a moje uglavnom pokrivaju i dok sjedim) – tako da trebam malo prepraviti porub na nekim suknjama /haljinama u svojoj garderobi). Ne, nisu mi isprali mozak niti sam izvještačena niti išta poput toga. Čednost mi je važna. To je nešto što radim za Boga. To je dodatni trud koji mogu učiniti za Kralja Svemira. 

Tako dok istražujem, čitam komentare. Gotovo uvijek vidim samo zajedljive komentare i sarkastične stavove žena koje će sve učiniti da unište ideju čednog odijevanja. Vidjela sam čak žene koje kažu kako je Padre Pio bio lud kada se radi o ženskom odijevanju – ili da je bio iz drugačijeg vremena i da to stoga nije danas važno. (A on je govorio da Krist govori kroz njega, da je on Kristov beskoristan instrument. Znači li to da ne trebamo uzeti u obzir ono što je Krist govorio kroz Padre Pia jer to danas nije primjenjivo? Bez obzira što netko mislio o onome što je Padre Pio govorio, radi se o tome vjeruju li da je ono što je rekao istinito, da je Isus kroz njega govorio. Ja u to vjerujem.)  Bilo kako, zanimljivo je vidjeti kako puste kandže i kako se psuje kada se spomene tema čednosti na forumima. I da se nisi usudio reći kako su suknje i haljine poželjnije od hlača. Ako niste oprezni mogli bi ostati bez oka – čak i iza ekrana svog kompjutora. 

Mislim da se radi o oholosti zajedno s taštinom. I čitavom mentalitetu: „Ja sam žena, čujte kako bučim, ne možete mi govoriti što da radim, ja mogu učiniti sve i bolje od tebe“. 

Budimo realni – feminizam se infiltrirao u Crkvu do neke mjere pa i više. Svaki nagovještaj čednosti u odijevanju gleda se kao napad na žensku “slobodu“, zlostavljanje velikih zlih patrijarhalnih muškaraca. Mislim da zbog toga bake i majke lude oko toga da se njihove kćeri ne bi smjele odijevati na ovaj način. Koji bi još mogao biti razlog? Ako se ne radi o oholosti i zbacivanju sistema, zašto bi se uzrujavale što svećenik želi zaštititi djevojke od nečistoće? Na kraju se njihova reakcija svodi na ovo: „Mene baš ne smeta ako se moja kći izlaže sve većem broju predatora koji postoje u svijetu, dok god ona može koristiti svoje pravo kao žena da ne treba slušati muškarca koji joj kaže da se treba odijevati kao dama“. Da sam udata s kćerima i da mi naš svećenik kaže ono što vi govorite, stisnula bi mu ruku i zahvalila i zatim odlučno razgovarala sa svojim djetetom jer bih provjerila odijeva li se čedno i ako nije tako onda se sigurno ona u nekom trenutku presvukla da ja to ne znam. 

Voljela bih kada bi te žene koje daju naslutiti da su sveci, pape, svećenici i laici koji priznaju čednost u odijevanju, posebno za žene, ludi ili nebitni ili ženomrsci ili ispranog mozga (ako je dotična osoba žena) ili sektaši (žene koje nose suknje ili haljine čitavo vrijeme često se nazivaju tako – ah, i svetiji od svetaca, to je popularno u njihovom arsenalu uvreda) načinile korak natrag i osvjestile se. Neka samo priznaju: „Da, teška kategorija Crkve (pape i sveci) kaže da su stvari takve. To razumijem. Također razumijem da neki ljudi žele zadržati te standarde bilo da se radi o ženama koji slijede te smjernice ili svećenici/roditelji/itd. koji ih nameću. Neću ih  zbog toga udarati. Ali neću se pokoriti. Zašto? Jer ne želim.“ Kraj. Kraj priče. Imala bi puno više poštovanja za to nego oholu zajedljivost i ljutnju i nepoštivanje koje one pokazuju prema svakome tko se suprotstavlja njihovim idealima u vezi hodanja uokolo u nečemu što nije čedna odjeća. A ono što govorite o odjeći prostitutke je istinito. Jednom sam čula svećenika kako kaže da je jučerašnja odjeća prostitutki sutrašnja odjeća tinejdžerki. ( na primjer, štikle s platformom sada se nose u uredima dok su ih prije isključivo nosile žene po striptiz klubovima).  

Ah, da, ima i ovoga – čednost se temelji na običajima, a današnji običaji kažu da je nečedna moda čedna. Pa moje pitanje bi bilo. Današnji običaji kažu da je moderno za muškarce da se žene za muškarce i da žene ubijaju svoje bebe. Želimo li zaista slijediti diktate običaja svijeta koji je poludio? Ili je to više kao u samoposluzi? Gdje biramo sami one poganske običaje koji nam se sviđaju, a druge ostavimo na miru? A ako postane običaj nositi baš ništa na sebi osim šešira od sira na glavi trebamo li slijediti i taj čedan običaj? Mnogi kažu da ne bi smjeli privlačiti pozornost na sebe odijevajući se čedno te da je čednije odijevati se na način trenutne otkrivajuće mode nego biti uhvaćen u suknji i dugim rukavima više nego jednom mjesečno. Kada bi Amerika postala kolonija nudista, nošenje bilo kakve odjeće privlačilo bi pažnju i to bi bilo nečedno, zar ne? Trebam li ikoga podsjećati da je ženski stil odijevanja više ili manje ostao isti kroz povijest do 1960.-ih. Uglavnom je bio čedan i uvijek neka vrsta haljine ili suknje. 

Samo kažem. Mi nismo samo Crkva Svetog Pisma, mi smo Crkva tradicije. Možda su haljine malena tradicija, ali mislim da zadnjih 1500 godina može služiti kao dobra smjernica onome što bi trebali raditi danas (ne kažem da bi trebali navući krinolinu (iako će se meni uvijek sviđati te haljine iz 1860.-ih...)) Samo kažem da kada smo bili kultura na koju je jako utjecala Crkva da smo nosile čednu odjeću, a sada u kulturi na koju uvelike utječe zlo... mi to više ne radimo. Čini mi se čudnim da nakon 1960. mini suknje i kratki topići odjednom postaju nešto u redu – pa čak i poželjno.

Toliko od mene. Oče, žao mi je što se morate nositi s tim bliskim i osobnim susretima zajedljive vrste. Mislila sam da su komentari na webu lošu. Ne mogu zamisliti da me neko maltretira u pravom životu. Bog vas blagoslovio i hvala vam što pokušavate sačuvati djevojke i žene vašeg stada (i muškarce koji mogu biti u kušnji da padnu) što sigurnijima i čišćima. Imate moj pljesak!"

Izvor