Molitva malene djece vrlo je delikatna stvar. Poput učenika, koji su ukorili one koji su dovodili malu djecu da ih naš Gospodin blagoslovi, nama je teško shvatiti da djeca mogu činiti ono što je nama tako teško, posebo moliti. Pa opet naš Gospodin bio je jasan: "Pustite djecu, neka dođu k meni, i ne branite im; jer je takvih kraljevstvo nebesko." (Mt 19:14).
Djeca zaista mogu moliti, ali samo unutar granica svojih mogućnosti, osobito razumijevanja, koncentracije i opsega pažnje. Štoviše, njihova molitva mora zadržati dječju jednostavnost da bi bila iskrena, odnosno spontanost u traženju onoga što im treba, moleći za mamu i tatu, govoreći Isusu da im je žao zbog svojih pogrešaka, itd. Tekst Mary Reed Newland, "Učiti djecu kako moliti" u knjizi "Odgoj djece" daje neke praktične prijedloge:
Djeca imaju takvu čistu vjeru u djelotvornost molitve da im je lako formirati naviku molitve u raznim prilikama... prilikama manjih kriznih situacija tokom dana... Oni će izreći svoju molitvu naglas, izravno i s čistom vjerom koja je kao gorušičino zrno, oni čekaju da se planina pomakne... Vrlo je lako usaditi naviku i njihov svijet postaje puno sigurniji zbog te vjere da je Bog spreman i voljan pomoći im u svakom trenutku, da to zazivanje Boga postaje njihova druga priroda (str.137.-138.).
Da obiteljska krunica ne postane kao beskrajan zadatak za malu djecu, treba primijeniti ove principe. Prvo treba prepoznati da je svaka obitelj različita i da je svako dijete različito. Postoje neke obitelji i neka djeca koja su navikla na strožu disciplinu, koji će kleknuti ili mirno sjediti za vrijeme moljenja krunice. Postoje drugi kojima je nemoguće sjediti mirno. Disciplina koja je potrebna za krunicu mora biti u skladu s disciplinom koja se zahtijeva u ostatku njihovih života. Ako je obiteljski život u cjelini discipliniran, mali Ivica će znati kako mirno sjediti i biti tiho za vrijeme tog svetog vremena određenog za molitvu. Međutim, treba pokazati fleksibilnost u vanjskim detaljima, ovisno o individualnim okolnostima svakoga djeteta (npr. dobi, temperamentu i zrelosti) i svake obitelji.
Nadalje, ako ometanja nisu zlonamjerna, rastresenost i nedostatak koncentracije ne treba kažnjavati, jer bi inače molitva postala tegobna i bolna. Naglasak treba staviti na pozitivne nagrade truda, poput zabavne aktivnosti ili nagrade nakon molitve krunice. Aktivno sudjelovanje djece, prema njihovoj dobi je vrlo važno. To ne znači samo molitva Oče naš i Zdravo Marijo kada su sposobni. Prije svake desetice treba kratko spomenuti otajstvo i djecu se može pitati za njihove posebne nakane za svaku deseticu. Može se moliti za neku krepost kao i za iskreno kajanje. Na taj način može se obnoviti spontanost na početku svake desetice.
Još jedan način kako se može pomoći djeci da imaju koristi od svakodnevne krunice je da se iskoristi njihova lakoća s kojom uvijek mole, kao što je naš Gospodin sugerirao. Njihovo povjerenje u Providnost može biti potpuno, njihov osjećaj za dobro i zlo tako izoštren, da ih to može potaknuti na spontanu molitvu Bogu da im pomogne ili oprosti. Vrlo kratke, ali gorljive molitve mogu ispuniti dan. Roditelj to treba iskoristiti i protegnuti otajstva krunice kroz čitavi dan.
Međutim, iznad svega u važnosti je primjer samih roditelja. Ako je roditeljima dosadno i ako su rastreseni za vrijeme moljenja krunice, ako su nervozni i zahtjevni prema djeci, i ako mole krunicu na mehanički i rutinski način, bez slatkoće ili žara, onda će tako biti i s njihovom djecom. No, ako su sabrani i revni, sposobni verbalizirati predmet svog razmatranja i milosti za koje mole, i ako roditelji vole provoditi to vrijeme u Božjoj prisutnosti, nadilazeći milijun i jedno ometanje svoje nemirne djece, onda će i njihova djeca težiti slijediti njihov primjer.
Nema komentara:
Objavi komentar