Među duševnim je strastima prva ljubav. Ona kraljuje svim pojavama srca, sve ubraja u se i čini nas slične onome, što ljubimo. Zato se čuvaj, Filotea, opake ljubavi, jer ćeš se odmah i sama izopačiti. No prijateljstvo je najopasnija ljubav. Svaka druga ljubav može postojati, da se ne dijeli s drugim, a prijateljstvo baš i stoji u tome, da se dva ljube. Pa zato gotovo i ne možeš drugome biti prijateljem, da ne prioneš uz njegova svojstva. Nije svaka ljubav prijateljstvo; jer prvo, čovjek može ljubiti, a da ga drugi ne ljubi, i to je ljubav, a ne prijateljstvo, jer je prijateljstvo uzajamna ljubav, pa ako nije uzajamna, nema prijateljstva. Drugo, nije dosta, da bude ljubav uzajamna, nego osobe moraju znati, da se međusobno ljube. Ako li ne znadu, bit će ljubav, ali neće biti prijateljstvo. Treće, mora k tome biti među njima neka sveza, a to je osnovica prijateljstva.
Prema svezi ili saobraćaju razlikuje se i prijateljstvo. A sveze se razlikuju prema dobrima, što ih daju ili propisuju. Ako su ta dobra kriva i isprazna, bit će i prijateljstvo krivo i isprazno. Ako su dobra prava, bit će i prijateljstvo pravo; a što su izvrsnija dobra, bit će izvrsnije prijateljstvo. Kao što je med izvrsniji, kad se bere s biranijeg cvijeća, i ljubav je izvrsnija, kad se osniva na dragocjenijoj svezi. U Herakliji, u Pontu, ima otrovna meda. Koji ga uživaju, obezumi ih, jer ga pčele beru po nalipu, kojega ondje ima sva sila. Tako je krivo i opako prijateljstvo, što se osniva na priopćivanju krivih i opakih dobra.
Podavanje sjetilnih naslada živinska je međurodna sklonost i užitak, pa se među ljudima i ne može zvati prijateljstvom kao ni među magarcima i konjima. I da nema u ženidbi drugih sveza, ne bi ni u njoj bilo prijateljstva. No u braku je zajednički život, rad, imetak, ljubav i nerazriješiva vjernost, stoga je bračno prijateljstvo pravo i sveto prijateljstvo.
Prijateljstvo, osnovano na zajednici tjelesnih naslada posve je surovo i nedostojno imena prijateljstva, kao i ono, što se osniva na ništetnim i ispraznim krepostima, jer i te kreposti zavise o sjetilima. Zovem sjetilnim nasladama one, koje neposredno i ponajprije ugađaju vanjskim sjetilima. Tako se ljudi naslađuju ljepotom, lijepim glasom, dodirom itd. Ništetne su kreposti neke vještine i isprazna svojstva, što ih slabići duhom nazivaju krepostima i savršenostima. Slušaj samo većinu djevojaka, žena i mladića, pa ćeš čuti, gdje bez pretvaranja govore: "Ovo je veoma krepostan čovjek i uvelike savršen: krasno pleše, dobro igra sve igre, odijeva se ukusno, divno pjeva, šali se uljudno, dobro se vlada." A lakrdijaši drže najkreposnijima najveće lakrdijaše. Sve se ovo proteže na sjetila. Zato se i prijateljstvo, što potječe odatle, zove sjetilno, ništavno i isprazno, pa se bolje može zvati ludorijom nego prijateljstvom. Taka su redovito prijateljstva mladih ljudi, koji gledaju na brk, na kose, na nježne poglede, na odijelo, na mladost i na brbljavost. Ta prijateljstva dolikuju dobi ljubavnika, kojima je krepost još neznatna, a sud istom pupa. Zato su ta prijateljstva i nestalna pa se tope kao snijeg na suncu.
Filotea str. 264. - 267.
Nema komentara:
Objavi komentar